ZAKON

O ZDRAVSTVENOJ INSPEKCIJI

(Objavljen u "Sl. listu CG", br. 79 od 23. decembra 2008, 40/11)

Predmet

Član 1

Inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa u oblasti zdravstvene zaštite, kao i nad sprovođenjem propisanih mjera zdravstvene zaštite vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Nadležnost inspektora

Član 2

Poslove inspekcijskog nadzora iz člana 1 ovog zakona neposredno vrši zdravstveni inspektor.
U vršenju inspekcijskog nadzora zdravstveni inspektor ima ovlašćenja i obaveze utvrđene Zakonom o inspekcijskom nadzoru (u daljem tekstu: zakon).

Čuvanje identiteta podnosioca inicijative

Član 3

Zdravstveni inspektor mora da čuva kao strogo povjerljiv identitet podnosioca inicijative kojom se ukazuje na povredu zakona i drugih propisa iz oblasti zdravstvene zaštite.

Ovlašćenje inspektora za ulaz u prostorije kontrolisanog subjekta

Član 4

Zdravstveni inspektor je ovlašćen da, bez prethodnog obavještenja, uđe u poslovni prostor, u skladu sa zakonom.
Ako je neophodno da inspektor kod vršenja inspekcijskog nadzora pregleda pojedine stambene
prostorije u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost, a subjekat nadzora se tome protivi, on mora za pregled tih prostorija obezbijediti rješenje nadležnog suda.

Ovlašćenja zdravstvenog inspektora

Član 5

U vršenju inspekcijskog nadzora, pored ovlašćenja utvrđenih zakonom, zdravstveni inspektor:
1) provjerava da li zdravstvena ustanova ispunjava uslove za obavljanje zdravstvene djelatnosti propisane zakonom i drugim propisima iz oblasti zdravstvene zaštite;
2) vrši uvid u ostvarivanje zdravstvene zaštite i prava pacijenata u zdravstvenoj ustanovi;
3) postupa po prigovorima građana kojima je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu, odnosno koji nijesu zadovoljni pruženom zdravstvenom uslugom ili postupkom zdravstvenog ili drugog radnika zdravstvene ustanove;
4) kontroliše primjenu sredstava i metoda za obavljanje laboratorijskih analiza i drugih dijagnostičkih metoda, njihove usaglašenosti sa odgovarajućim standardima;
5) kontroliše način vođenja i korišćenja medicinske dokumentacije i evidencija;
6) kontroliše način propisivanja lijekova;
7) kontroliše uslove i način izdavanja lijekova;
8) uzima uzorke galenskih, magistralnih, odnosno gotovih lijekova, kao i određene vrste medicinskih sredstava koji se nalaze u prometu na veliko i malo u količinama koje su neophodne radi kontrole kvaliteta;
9) kontroliše proizvodnju i stavljanje u promet lijekova za humanu upotrebu i medicinskih sredstava, u skladu sa Zakonom o lijekovima i Zakonom o medicinskim sredstvima;
10) kontroliše ispravnost oglašavanja lijekova;
11) kontroliše reklamiranje lijekova koji se izdaju na recept ili koji sadrže psihotropne supstance ili opojne droge, odnosno lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje u promet i čija je dozvola prestala da važi;
12) kontroliše zabranu reklamiranja duvanskih proizvoda, zabranu pušenja duvanskih proizvoda prilikom nastupa u medijima, zabranu objavljivanja u štampi fotografija ili crteža lica koja puše i obavezu isticanja oznaka o zabrani pušenja u javnom prostoru.

Zabrana od strane zdravstvenog inspektora

Član 6

Kada u postupku inspekcijskog nadzora ocijeni da je povrijeđen zakon ili drugi propis, zdravstveni inspektor, pored upravnih mjera i radnji propisanih zakonom, obavezan je da:
1) zabrani obavljanje djelatnosti zdravstvenoj ustanovi, odnosno obavljanje određenih poslova u zdravstvenoj ustanovi;
2) zabrani zdravstvenom radniku, odnosno zdravstvenom saradniku obavljanje zdravstvene djelatnosti, odnosno određenih poslova zdravstvene djelatnosti;
3) zabrani obavljanje zdravstvene djelatnosti i preduzme druge mjere u skladu sa zakonom, protiv fizičkih lica koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, a koja se ne smatraju