ZAKON

O ZAŠTITI SVJEDOKA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 65 od 25. oktobra 2004)

IUVODNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak za pružanje zaštite i pomoći svjedoku van suda kada postoji osnovana bojazan da bi davanjem iskaza u cilju dokazivanja krivičnog djela, za koje je ovim zakonom predviđena mogućnost zaštite, bio izložen stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu većeg obima, a druge mjere zaštite nijesu dovoljne.
Zaštita i pomoć, u smislu stava 1 ovog člana, može se, na zahtjev svjedoka, pružiti i njemu bliskom licu.

Član 2

Zaštita svjedoka, odnosno njemu bliskog lica obezbjeđuje se primjenom Programa zaštite svjedoka (u daljem tekstu: Program zaštite).
Program zaštite je skup mjera predviđenih ovim zakonom koje se primjenjuju u cilju zaštite života, zdravlja, fizičkog integriteta, slobode ili imovine većeg obima svjedoka, odnosno njemu bliskog lica.
Program zaštite može se primijeniti samo uz pristanak svjedoka, odnosno njemu bliskog lica.
Program zaštite može se primijeniti na maloljetno lice samo uz saglasnost roditelja ili staratelja, a na lice djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti samo uz saglasnost lica ovlašćenog za njegovo zastupanje ili staratelja.

Član 3

Mjere i radnje koje se preduzimaju na osnovu ovog zakona ne utiču na prava okrivljenog u krivičnom postupku.

Član 4

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) svjedok je svako lice, bez obzira na njegov status u krivično-procesnom pravu, koje posjeduje obavještenja o krivičnom djelu i učiniocu i drugim važnim okolnostima, odnosno podatke i informacije koje su odlučujuće i neophodne za dokazivanje krivičnog djela, a njihovo davanje, odnosno saopštavanje bi to lice ili njemu blisko lice izložilo stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu većeg obima;
2) blisko lice je bračni drug, srodnik svjedoka kao i drugo njemu blisko lice koje on kao takvo označi i zahtijeva njegovo uključenje u Program zaštite;
3) zaštićeno lice je lice sa kojim je zaključen Sporazum o primjeni Programa zaštite.

Član 5

Program zaštite primjenjuje se samo ako bez iskaza svjedoka ne može biti dokazano krivično djelo ili bi njegovo dokazivanje na drugi način bilo znatno otežano, kada se dokazuje neko od sljedećih krivičnih djela:
1) protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Crne Gore;
2) protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom;
3) koja se vrše na organizovan način;
4) za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna.

IIKOMISIJA ZA PRIMJENU PROGRAMA ZAŠTITE SVJEDOKA

Član 6

Odluku o primjeni, prekidu, prestanku ili produženju primjene Programa zaštite donosi Komisija za primjenu Programa zaštite svjedoka (u daljem tekstu: Komisija).
Komisiju čine: sudija Vrhovnog suda Republike Crne Gore, zamjenik Vrhovnog državnog tužioca i rukovodilac Jedinice za zaštitu.
Članovi Komisije imaju zamjenike.
Članove Komisije i njihove zamjenike imenuje starješina organa čiji predstavnik ulazi u sastav Komisije. Rukovodilac Jedinice za zaštitu po položaju je član Komisije, čijeg zamjenika, na njegov predlog, imenuje ministar nadležan za unutrašnje poslove.
Administrativne poslove za potrebe Komisije obavlja Jedinica za zaštitu.

Član 7

Članovi Komisije i njihovi zamjenici, osim rukovodioca Jedinice za zaštitu, imenuju se na vrijeme od pet godina i mogu biti ponovo imenovani.

Član 8

Članstvo u Komisiji prestaje:
1) istekom vremena na koje je imenovan;
2) ako to sam zatraži;
3) ako mu prestane funkcija ili radni odnos koji je bio osnov za njegovo imenovanje;
4) zbog odavanja službene tajne u vezi rada Komisije;
5) ako se u svom radu ne pridržava propisa koji se odnose na primjenu Programa zaštite.
Odluku o prestanku članstva u Komisiji donosi starješina organa čiji je predstavnik u Komisiji i to po službenoj dužnosti u slučajevima iz stava 1 tač. 1 do 3 ovog člana, a u slučajevima iz stava 1 tač. 4 i 5 ovog člana, na predlog predsjednika, odnosno člana Komisije ili njegovog zamjenika.

Član 9

Radom Komisije rukovodi predsjednik.
Predsjednik Komisije je sudija Vrhovnog suda, a u slučaju njegove spriječenosti, radom Komisije rukovodi njegov zamjenik.
Rad i akti Komisije su službena tajna i akti kao takvi moraju biti označeni.

Član 10

Komisija odlučuje na sjednici, većinom glasova.
Komisija donosi Poslovnik o svom radu.

IIIJEDINICA ZA ZAŠTITU

Član 11

Jedinica za zaštitu je specijalizovana organizaciona jedinica ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove koja sprovodi hitne mjere, primjenjuje Program zaštite i odgovorna je za njegovu primjenu i obavlja druge poslove u skladu sa ovim zakonom.
Državni organi, organizacije i službe dužni su da pruže pomoć Jedinici za zaštitu i da na njeno traženje izvrše radnje iz svoje nadležnosti potrebne za preduzimanje mjera iz ovog zakona.

Član 12

U primjeni Programa zaštite Jedinica za zaštitu obezbjeđuje zaštićenom licu potrebnu ekonomsku, psihološku, socijalnu i pravnu pomoć i pomaže mu ekonomskim i socijalnim mjerama do njegovog ekonomskog osamostaljenja.
Ekonomska i socijalna pomoć koja se daje zaštićenom licu ne smije biti veća od iznosa koji je dovoljan da se pokriju troškovi života i da mu se omogući ekonomsko osamostaljenje u novim uslovima.

Član 13

Kada se na drugi način ne mogu sprovesti mjere iz člana 27 stav 1 ovog zakona, Jedinica za zaštitu može, u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, prikriti identitet zaposlenih u Jedinici, kao i vlasništvo nad stvarima potrebnim za sprovođenje određene mjere.

IVPRIMJENA I PRODUŽENjE PROGRAMA ZAŠTITE

1. Postupak za primjenu Programa zaštite

Član 14

O primjeni Programa zaštite odlučuje Komisija na zahtjev Vrhovnog državnog tužioca.
Vrhovnom državnom tužiocu inicijativu za podnošenje zahtjeva za primjenu Programa zaštite mogu podnijeti: svjedok, nadležni državni tužilac, sudija koji postupa u predmetu, direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i rukovodilac Uprave kriminalističke policije.

Član 15

Zahtjev za primjenu Programa zaštite sadrži:
1) podatke o licu za koje se predlaže primjena Programa zaštite;
2) opis i zakonski naziv krivičnog djela povodom čijeg dokazivanja se zahtijeva zaštita;
3) ocjenu postojećih dokaza;
4) značaj iskaza ili informacije za postupak lica za koje se predlaže primjena Programa zaštite, s procjenom njihove pouzdanosti i cjelovitosti;
5) okolnosti koje ukazuju da postoji stvarna i ozbiljna opasnost za lice za koje se predlaže primjena Programa zaštite;
6) prethodno primijenjene mjere zaštite, ako je bilo ovih mjera;
7) druge podatke koji su od značaja za primjenu Programa zaštite.
Uz zahtjev iz stava 1 ovog člana, Vrhovni državni tužilac dostavlja Komisiji inicijativu za podnošenje zahtjeva i izjavu svjedoka, odnosno njemu bliskog lica o pristanku na učešće u Programu zaštite.

Član 16

Nakon prijema zahtjeva Vrhovnog državnog tužioca za primjenu Programa zaštite, predsjednik Komisije će odmah, a najkasnije u roku od sedam dana, sazvati sjednicu Komisije.
Komisija može od Vrhovnog državnog tužioca tražiti da dopuni dostavljeni zahtjev podacima od značaja za primjenu Programa zaštite.
Komisija odlučuje o zahtjevu najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja, odnosno dopune zahtjeva i o svojoj odluci odmah obavještava Vrhovnog državnog tužioca i Jedinicu za zaštitu.

2. Postupak za primjenu hitnih mjera

Član 17

Ako Vrhovni državni tužilac ocijeni da život, zdravlje ili fizički integritet, sloboda ili imovina većeg obima svjedoka, odnosno njemu bliskog lica mogu biti odmah izloženi stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti koja ne može biti otklonjena odgovarajućim mjerama zaštite koju policija pruža građanima, istovremeno sa podnošenjem zahtjeva za primjenu Programa zaštite, obavijestiće o tome Jedinicu za zaštitu radi primjene hitnih mjera.
Odluku o primjeni i vrsti hitnih mjera donosi rukovodilac Jedinice za zaštitu u roku od 24 sata od prijema obavještenja Vrhovnog državnog tužioca. Rukovodilac Jedinice za zaštitu o odluci će odmah obavijestiti predsjednika Komisije i Vrhovnog državnog tužioca, odnosno direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, ako je svjedok, odnosno njemu blisko lice u pritvoru ili izdržava kaznu zatvora.
Prije primjene hitnih mjera rukovodilac Jedinice za zaštitu će pribaviti pisanu saglasnost svjedoka, odnosno njemu bliskog lica.
Hitne mjere se primjenjuju do donošenja odluke Komisije o zahtjevu za primjenu Programa zaštite.

Član 18

Kao hitne mjere mogu se primijeniti mjere iz člana 27 stav 1 tač. 1 do 3 ovog zakona.

Član 19

Nakon donošenja odluke o primjeni i vrsti hitnih mjera rukovodilac Jedinice za zaštitu zatražiće od svjedoka, odnosno njemu bliskog lica da popuni upitnik o ličnim podacima, imovinskim prilikama, obavezama i drugim podacima (u daljem tekstu: Upitnik), kao i da se podvrgne ljekarskom pregledu.
Sadržinu Upitnika propisuje ministar nadležan za unutrašnje poslove.