Na osnovu člana 82. stav 1 tačka 2 i člana 92 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziv a, na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2009. godini, dana 9. novembra 2009. godine donijela je

ZAKON

O UZIMANjU I PRESAĐIVANjU DJELOVA LjUDSKOG TIJELA U SVRHU LIJEČENjA

(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 76 od 18. novembra 2009, 40/11)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se način i postupak uzimanja djelova ljudskog tijela (organa i tkiva) od živog ili umrlog lica (u daljem tekstu: davalac) radi presađivanja u tijelo drugog lica u svrhu liječenja, uslovi pod kojima se obavl>aju postupci uzimanja i presađšzanja djelova tijela u zdravstvenim ustanovama, uslovi koje zdravstvsne ustanove moraju da ispunjavaju da bi obavljale ove postupke, kao i druga pitanja od značaja za postupak uzimanja i presađivanja djelova tijela u svrhu liječenja.
Odredbe ovog zakona koje ss odnose na tkiva primjenjuju se i na ćslijs, uključujući i krvotvorne matične ćelije.
Na organe i tkiva za reprodukciju, djelove i tkiva embriona ili fetusa, na krv, krvne komponente i derivate krvi odredbe ovog zakona se ne primjenjuju.

Član 2

Uzimanje i presađivanje djelova tijela u svrhu liječenja vrši se u skladu sa odgovarajućim profesionalnim standardima medicinske nauke i prakse i uz poštovanje etičkih principa.
Uzimanje i presađivanje djelova tijela u svrhu liječenja vrši se samo ako je medicinski opravdano, ako je to jedini način liječenja i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Član 3

Postupak uzimanja i presađivanja djelova tijela vrši se primjenom načela:
- pristanka, odnosno saglasnosti primaoca i davaoca;
- davanja u cilju liječenja;
- nekomercijalnog davanja;
- anonimnosti davaoca i primaoca.

Član 4

Postupak uzimanja i presađivanja djelova tijela vrši se nakon sprovodenih medicinskih ispitivanja i ostalih metoda liječenja, na osnovu kojih je utvrđeno da ovaj postupak predstavlja dobrobit za primaoca, a prema medicinskim kriterijumima prihvatljiv rizik po zdravlje davaoca i da postoji vjerovatnoća za uspješan zahvat.

Član 5

U postupcima uzimanja i presađivanja djelova tijela davaocu i primaocu garantuje se zaštita njegovog identiteta, dostojanstvo ličnosti i druga lična prava i slobode.

Član 6

Nije dozvoljeno davanje i primanje naknade za djelove tijela.
Naknadom, u smislu stava 1 ovog člana, ns smatra se naknada zarade, putnih troškova, troškova boravka u zdravstvenoj ustanovi, pregleda, laboratorijskih ispitivanja, medicinskih tretmana u toku i nakon uzimanja djelova tijela, kao i naknada štete prouzrokovane nestručnim i nesavjesnim postupanjem suprotno opšteprihvaćenim medicinskim kriterijumima.

Član 7

Zabranjena je trgovina djelovima tijela, oglašavanje potrebe i ponude djelova tijela u medijima ili na bilo kom drugom nosiocu oglasne poruke ili posredovanje u ovim poslovima.

Član 8

Postupak uzimanja i presađivanja djelova tijela može se vršiti samo u zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.
Zdravstveni radnici koji učestvuju u postupku uzimanja i presađivanja djelova tijela dužni su da preduzmu sve standardne mjere i aktivnosti kako bi se spriječio rizik prenosa zarazne ili bilo koje druge bolesti na primaoca i izbjegli uticaji na očuvanost djelova tijela za presađivanje, u skladu sa propisom ministarstva nadležnog za poslove zdravlja (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 9

Podaci o davaocu i primaocu djelova tijela predstavljaju profesionalnu tajnu.
Lične podatke o umrlom davaocu nije dozvoljeno davati primaocu, a lične podatke o primaocu porodici umrlog davaoca.
Ljekar primaoca ima pravo uvida u zdravstvene podatke o davaocu kada to nalažu medicinski opravdani razlozi.
Podaci iz stava 1 ovog člana prikupljaju se, čuvaju i saopštavaju u skladu sa posebnim zakonom.

Član 10

Sredstva za postupke uzimanja i presađivanja djelova tijela u svrhu liječenja, odnosno za zdravstvenu zaštitu koja je u vezi sa ovim postupcima, kao i za praćenje zdravstvenog stanja davaoca i primaoca obezbjeđuju se kao prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Član 11

Ministarstvo, zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici uključeni u postupke uzimanja, presađivanja, čuvanja i razmjene djelova tijela i ostale zdravstvene ustanove međusobno sarađuju na uspješnom sprovođenju, unaprjeđivanju i popularizaciji postupaka davanja djelova tijela.
Popularizacija davanja djelova tijela podrazumijeva upoznavanje javnosti sa medicinskim, zakonskim, socijalnim, etičkim i drugim aspektima od značaja za sprovođenje postupaka davanja djelova tijela u svrhu liječenja.

II. LISTA ČEKANjA

Član 12

Zdravstvene ustanove u kojima se vrši uzimanje, odnosno presađivanje djelova tijela dostavljaju Ministarstvu spisak lica kod kojih je utvrđeno da je presađivanje djelova tijela jedini način liječenja, na osnovu kojih se sačinjava lista čekanja.
Lista čekanja sačinjava se po vrstama potrebnih djelova tijela. Uzeti djelovi tijela dodjeljuju se primaocima na osnovu liste čekanja u skladu sa transparentnim, pravičnim i opšteprihvaćenim medicinskim kriterijumima.
Način i postupak sačinjavanja i vođenja liste čekanja i dostavljanje podataka od zdravstvenih ustanova, kriterijume za čekanje, uslove za izbor najpogodnijeg primaoca i dodjeljivanje uzetih djelova tijela u svrhu liječenja i druga pitanja od značaja za vođenje liste čekanja propisuje Ministarstvo.

III. POSTUPAK UZIMANjA I PRESAĐIVANjA DJELOVA TIJELA

1. Uzimanje djelova tijela od živog davaoca

Član 13

Djelovi tijela od živog davaoca mogu se uzeti isključivo u svrhu liječenja primaoca, ako ne postoji odgovarajući dio tijela umrlog davaoca niti drugi oblik medicinske intervencije.

Član 14

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uslove za uzimanje djelova tijela obrazuju Etički komitet. Etički komitet iz stava 1 ovog člana odlučuje o svakom slučaju uzimanja djelova tijela od živog davaoca u svrhu presađivanja primaocu.

Član 15

Djelovi tijela mogu se uzeti samo od lica koje je punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje.
Prije uzimanja djelova tijela sprovode se odgovarajući medicinski pregledi i zahvati radi procjene i smanjenja fizičkih i psihičkih rizika po zdravlje davaoca.
Uzimanje djelova tijela može se izvršiti samo ako po život i zdravlje davaoca postoji rizik koji je, prema medicinskim kriterijumima, u granicama prihvatljivog i u srazmjeri sa očekivanom koristi za primaoca.
Davalac ima pravo da bude obaviješten o rezultatima do kojih se došlo u postupcima, u smislu st. 2 i 3 ovog člana, a koji su od značaja za njegovo zdravlje.

Član 16

Uzimanje djelova tijela od živog davaoca dozvoljeno je ako je davalac za taj zahvat dao pisanu saglasnost ovjerenu od strane nadležnog organa.
Pisana saglasnost je slobodno izražena volja davaoca, koja se može opozvati do početka zahvata.
Saglasnost davaoca djelova tijela odnosi se samo na planiranu medicinsku intervenciju, odnosno samo na uzimanje određenih djelova tijela, a može se dati i uz uslov da se presađivanje obavi određenom licu.
Postupak davanja saglasnosti, sadržinu saglasnosti, kao i izjave o opozivu i izmjeni propisuje Ministarstvo.

Član 17

Ljekar koji učestvuje u postupku uzimanja djelova tijela dužan je da upozna davaoca o prirodi, svrsi i toku zahvata, vjerovatnoći njegovog uspjeha i uobičajenim rizicima uzimanja djelova tijela.
Davalac se upoznaje i o pravu na nepristrasan savjet u pogledu rizika po zdravlje