ZAKON

O UPRAVNOM SPORU

(Objavljen u "Sl. listu RCG", broj 60 od 28. oktobra 2003, "Sl. listu Crne Gore", br. 32 od 1. jula 2011)

IOSNOVNE ODREDBE

Član 1

U upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti upravnog akta i zakonitosti drugog pojedinačnog akta kada je to zakonom određeno.

Član 2

(1) Upravni akt, u smislu ovog zakona, je akt kojim državni organ, organ lokalne samouprave, kao i ustanova i drugo pravno lice u vršenju javnih ovlašćenja odlučuje u upravnim stvarima o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkog ili pravnog lica.
(2) Drugi pojedinačni akt, u smislu ovog zakona, je akt kojim organ ili ustanova i pravno lice iz stava 1 ovog člana odlučuje o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkog ili pravnog lica u drugim pravnim stvarima (u daljem tekstu: drugi akt).

Član 3

(1) Pravo pokretanja upravnog spora ima fizičko ili pravno lice, ako smatra da mu je upravnim ili drugim aktom povrijeđeno neko pravo ili na zakonu zasnovani interes.
(2) Državni organ, organizacija, naselje, grupa lica i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom ili drugom postupku.
(3) Ako je upravnim ili drugim aktom povrijeđen zakon u korist fizičkog lica, pravnog lica ili druge stranke, upravni spor može pokrenuti državni tužilac ili drugi nadležni organ.
(4) Upravni spor može pokrenuti državni tužilac ili drugi nadležni organ kad je upravnim ili drugim aktom povrijeđen zakon na štetu države, jedinice lokalne samouprave, ustanove ili drugog pravnog lica.

Član 4

(1) Upravni spor rješavaju Upravni sud Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Upravni sud) i Vrhovni sud Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Vrhovni sud).
(2) U upravnom sporu sud odlučuje u vijeću, osim u slučaju iz člana 14 stav 2 ovog zakona.

Član 5

(1) U upravnom sporu sud odlučuje presudom ili rješenjem.
(2) Presudom sud odlučuje o tužbenom zahtjevu.
(3) Rješenjem sud odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka i o pitanjima utvrđenim ovim zakonom.
(4) Odluke donijete u upravnom sporu su obavezne.

Član 6

Sudovi, drugi državni organi, organi lokalne samouprave i ustanove i druga pravna lica sa javnim ovlašćenjima dužni su da pruže pravnu pomoć na zahtjev suda koji postupa u upravnom sporu.

IIUPRAVNI SPOR

Član 7

(1) Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog ili drugog akta koji je donijet u drugom stepenu.
(2) Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog ili drugog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom ili drugom postupku.
(3) Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni ili drugi akt, pod uslovima predviđenim ovim zakonom.

Član 8

Upravni spor se ne može voditi protiv akata:
1) donijetih u stvarima u kojima je sudska zaštita obezbijeđena van upravnog spora;
2) donijetih u stvarima o kojima neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Republike Crne Gore i predsjednik Republike Crne Gore.

Član 9

(1) Upravni ili drugi akt može se pobijati:
1) zbog povrede pravila postupka;
2) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) Nema nepravilne primjene propisa ako je nadležni organ rješavao po slobodnoj ocjeni, na osnovu i u granicama ovlašćenja koje mu je dato propisima i u skladu sa ciljem u kome je ovlašćenje dato.

Član 10

Tuženi u upravnom sporu je organ čiji se akt osporava.

Član 11

Položaj stranke u sporu ima i lice kome bi poništaj osporenog upravnog i drugog akta neposredno bio na štetu (zainteresovano lice).

Član 12

Radi zaštite javnog interesa državni tužilac ili drugi nadležni organ može stupiti u upravni spor.

Član 13

(1) Tužba, po pravilu, ne sprječava izvršenje upravnog ili drugog akta protiv koga je podnijeta.
(2) Po zahtjevu tužioca, organ čiji se akt izvršava, odnosno organ nadležan za izvršenje, ako je u pitanju akt organizacije koja nije ovlašćena za izvršenje, odložiće izvršenje do pravosnažnosti sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenaknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnijetoj tužbi. Po zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva.
(3) Organ iz stava 2 ovog člana može i iz drugih važnih razloga odložiti izvršenje osporenog akta, ako to nije u suprotnosti sa javnim interesom.

Član 14

(1) Tužilac može od suda zahtijevati donošenje privremene mjere za uređenje stanja do donošenja sudske odluke, ako se mjerom iz člana 13 stav 2 ovog zakona ne mogu spriječiti velike štetne posljedice za tužioca ili bi osporeni akt prouzrokovao nenaknadivu štetu.
(2) O privremenoj mjeri odlučuje predsjednik vijeća u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Protiv rješenja kojim je odlučeno o privremenoj mjeri može se izjaviti žalba vijeću Upravnog suda u roku od tri dana. Žalba ne zadržava izvršenje privremene mjere.
(4) Vijeće Upravnog suda odlučuje o žalbi u roku od sedam dana od dana prijema žalbe.

IIIPOSTUPAK PO TUŽBI

Član 15

(1) Upravni spor pokreće se tužbom.
(2) O tužbi odlučuje Upravni sud u vijeću od trojice sudija.

Član 16

(1) Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja akta stranci.
(2) Rok iz stava 1 ovog člana važi i za organ, odnosno lice koje je ovlašćeno za podnošenje tužbe, ako mu je akt dostavljen. Ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja akta stranci u čiju je korist akt donijet.

Član 17

(1) Tužba se predaje Upravnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom. Dan predaje tužbe pošti preporučeno smatra se kao dan predaje sudu.
(2) Ako tužba nije predata Upravnom sudu, a tužba stigne tom sudu preko drugog organa poslije isteka roka za podnošenje tužbe, smatraće se da je na vrijeme podnijeta ako se takvo podnošenje može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca.

Član 18

(1) Ako drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u zakonom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
(2) Na način iz stava 1 ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta nije dozvoljena žalba.
(3) Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 30 dana ili u zakonom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese zahtjev drugostepenom