Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na osmoj sednici prvog redovnog zasijedanja u 2010. godini, dana 19. jula 2010. godine, donijela je

ZAKON

O UGOVORNIM ODNOSIMA U ŽELjEZNIČKOM SAOBRAĆAJU

(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 41 od 23. jula 2010)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se ugovorni i drugi obligacioni odnosi koji nastaju u prevozu putnika, stvari i prtljaga i vozila u unutrašnjem i međunarodnom željezničkom saobraćaju.

Član 2

Odnosi uređeni ovim zakonom mogu se ugovorom, odnosno opštim aktom prevoznika drukčije urediti. ukoliko to ovim zakonom nije zabranjeno.

Član 3

Tarifa je opšti akt prevoznika koji sadrži opšte i posebne uslove prevoza, kao i podatke potrebne za izračunavanje prevoznine i naknade za sporedne usluge.
Tarifa se obavezno objavljuje najkasnije 15 dana prije početka njene primjene.
Tarifa se smatra objavljenom kada je prevoznik stavi na uvid korisnicima prevoza.
Prevoznik je dužan da tarifu stavi na uvid u svakoj željezničkoj stanici otvorenoj za prevoz putnika i stvari.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, prevoznik može sa pojedinim korisnicima svojih usluga ugovoriti i niže cijene prevoza ili druge olakšice.
Povećanje prevoznine, naknade za sporedne usluge i druge izmjene i dopune tarifa kojima se utvrđuju nepovoljniji uslovi prevoza u željezničkom saobraćaju ne mogu se primjenjivati prije isteka perioda za koji se donosi tarifa.

Član 4

Tarifom ili ugovorom između prevoznika i putnika, odnosno pošiljaoca, prevoznik se ne može potpuno ili djelimično osloboditi od odgovornosti predviđene ovim zakonom, teret dokazivanja prebaciti sa prevoznika na drugo lice ili predvidjeti pogodnija ograničenja odgovornosti od ograničenja predviđenih ovim zakonom.

Član 5

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) prevoznik je privredno društvo registrovano za obavljanje prevoza u željezničkom saobraćaju koje, po osnovu ugovora, prevozi putnike i/ili stvari;
2) izvršni prevoznik je prevoznik koji nije zaključio ugovor o prevozu putnika ili stvari i kome je prevoznik povjerio izvršenje ugovorenog prevoza putnika ili stvari, potpuno ili djelimično;
3) korisnik prevoza je lice koje, na osnovu ugovora s prevoznikom, stiče određena prava i preuzima određene obaveze;
4) imalac prava je lice koje, na osnovu ugovora, ima zahtjev prema prevozniku;
5) međunarodni željeznički prevoz je prevoz putnika i stvari željeznicom iz inostranstva u Crnu Goru, odnosno iz Crne Gore u inostranstvo i prevoz putnika i/ili stvari dijelom preko teritorije Crne Gore;
6) naručilac prevoza je lice koje je u svoje ime, a za račun drugog lica, zaključilo sa prevoznikom ugovor o prevozu putnika i stvari;
7) otpravna stanica je mjesto u kome započne ugovoreni prevoz;
8) uputna stanica je mjesto završetka ugovorenog prevoza;
9) pošiljalac je lice koje, na osnovu ugovora, predaje stvar na prevoz;
10) pošiljka je jedna ili više stvari koje se predaju na prevoz sa jednom prevoznom ispravom (tovarni, odnosno ekspresni list, prtljažnica);
11) prevozna isprava je vozna karta, tovarni list i druga isprava koja predstavlja dokaz o zaključenju ugovora o prevozu;
12) prevoznina je naknada koja se plaća prevozniku za izvršenje ugovorene usluge;
13) primalac je lice ovlašćeno da u uputnoj stanici (mjestu opredjeljenja) iskupi tovarni list i preuzme stvar predatu na prevoz;
14) prtljag su stvari koje putnik ima pravo da ponese sa sobom na osnovu ugovora o prevozu prtljaga ili opštih uslova o prevozu putnika;
15) putnik je lice koje, na osnovu ugovora, ima pravo na prevoz;
16) red vožnje je akt upravljača infrastrukture kojim se utvrđuje plan saobraćaja vozova;
17) ručni prtljag su stvari koje se mogu unijeti u putnička kola i smjestiti na određeno mjesto i koje putnik sam čuva;
18) upravljač infrastrukture je privredno društvo registrovano za obavljanje djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom;
19) intermodalna transportna jedinica je kontejner, izmjenjivi transportni sud, teretna prikolica, poluprikolica, drumsko vozilo i željeznička kola namijenjena intermodalnom prevozu;
20) lice sa invaliditetom ili lice sa smanjenom pokretljivošću je lice čija je pokretljivost pri upotrebi prevoza smanjena zbog neke fizičke nesposobnosti (senzorske ili lokomotorne, stalne ili privremene), intelektualne nesposobnosti ili oštećenja ili bilo kojeg drugog uzroka nesposobnosti ili zbog starosti, a čija situacija zahtijeva odgovarajuću pažnju i prilagođavanje usluge prevoza njegovim posebnim potrebama.

II. PREVOZ PUTNIKA

1. Ugovor o prevozu putnika

Član 6

Ugovorom o prevozu putnika prevoznik se obavezuje da putnika preveze do određenog mjesta, a putnik, odnosno naručilac prevoza da prevozniku plati prevozninu.
Bliže uslove kojima se uređuje organizacija prevoza putnika i pošiljki propisuje organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 7

Prevoznik je dužan da putnika preveze do uputne stanice ugovorenom vrstom i razredom voza, koji su navedeni u objavljenom redu vožnje i pod uslovima u pogledu udobnosti i higijene, koji se prema vrsti voza i dužini putovanja smatraju potrebnim.
Prevoznik je dužan da putniku obezbijedi označeno mjesto u određenom vozu, ako je to posebno ugovoreno.
Prevoznik je dužan da putnika, pod ugovorenim uslovima, preveze posebnim vozom koji nije predviđen redom vožnje, ako je to sa naručiocem prevoza posebno ugovoreno.
Vozna karta je dokaz o postojanju i sadržini ugovora o prevozu putnika, ali se postojanje ugovora o prevozu može dokazivati i na drugi način.
Vozna karta može se prenositi ako ne glasi na ime i ako putovanje nije otpočelo.
Oblik i sadržina prevoznih isprava određuju se tarifom.
Bliže uslove i način pružanja usluga u vozno-ugostiteljskim objektima propisuje Ministarstvo.

Član 8

Upravljač infrastrukture i prevoznik su dužni da izvod iz reda vožnje istaknu na vidnom mjestu u svakoj stanici otvorenoj za prevoz putnika.

Član 9

Putnik je dužan da prije započetog putovanja pribavi voznu kartu, a ako u mjestu u kome počinje putovanje nema putničke blagajne da voznu kartu nabavi u vozu.
Putnik koji ne pribavi voznu kartu u mjestu koje ima putničku blagajnu i koji ne može da pokaže važeću voznu kartu u vozu, na zahtjev željezničkog kontrolnog organa, dužan je da plati, pored vozne karte, i dodatak na voznu kartu utvrđen tarifom.

Član 10

Prevoznik ili naručilac prevoza, odnosno lice koje vrši prodaju karata, obavezno je da pruža informacije licima sa invaliditetom ili licima sa smanjenom pokretljivošću o pristupu željezničkom prevozu, uslovima za pristup i korišćenje željezničkih voznih sredstava, kao i o drugim sadržajima u vozu.
Prevoznik i upravljač infrastrukture dužni su da licima iz stava 1 ovog člana, bez naknade, obezbijede potrebnu pomoć radi pristupa i korišćenja željezničkih voznih sredstava.
Ukoliko je prevoznik ili upravljač infrastrukture odgovoran za cijeli ili djelimični gubitak ili štetu na opremi za kretanje ili ostaloj posebnoj opremi koju koriste lica sa invaliditetom ili lica sa smanjenom