Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda U. br. 5/06, 8/06, 10/06, 19/06, 24/06, 39/06 i 110/06 ("Sl. list RCG", br. 39 od 29. juna 2007), utvrđuje se da odredbe člana 4 stav 4 i člana 5 stav 2 Zakona o sudskim taksama ("Sl. list RCG", br. 76/2005) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.

ZAKON

O SUDSKIM TAKSAMA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 76 od 16. decembra 2005, 39/2007, "Sl. listu Crne Gore", br. 40 od 22. jula 2010)

IOPŠTE ODREDBE

Član 1

U postupku pred sudom plaća se sudska taksa (u daljem tekstu: taksa), po odredbama ovog zakona i Taksene tarife, koja je njegov sastavni dio.

Član 2

Taksu propisanu ovim zakonom plaća lice po čijem predlogu ili u čijem interesu se preduzima radnja u sudskom postupku (u daljem tekstu: takseni obveznik) za koju je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse.
Za podneske i za zapisnike koji ih zamjenjuju, taksu je dužno da plati lice koje ih podnosi, odnosno lice po čijem se zahtjevu zapisnik sastavlja.
Za odluku suda prvog stepena takseni obveznik je tužilac, odnosno predlagač, a za sudsko poravnanje obije stranke, ukoliko se drukčije ne sporazumiju.
Kad su po ovom zakonu dva ili više lica dužna da plate taksu zajedno, njihova obaveza je solidarna.

Član 3

Taksena obaveza nastaje, ako u ovom zakonu nije drukčije određeno:
1) za podneske (tužbe, odgovore na tužbu, predloge, pravne ljekove i druge izjave) - kad se predaju sudu, odnosno kada se izvrši obračun takse, ako njen iznos zavisi od vrijednosti predmeta spora, a ako se daju na zapisnik - kad se zapisnik sastavlja;
2) za sudske prepise - kad se zatraže;
3) za sudske odluke - kad se objavljuju, a ako stranka nije prisutna ili ako odluka nije objavljena kad se izradi pismeni otpravak odluke;
4) za sudska poravnanja - kad se zaključe;
5) za ostale radnje - kad se podnese zahtjev za vršenje tih radnji.
Taksa se plaća kad nastane taksena obaveza, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 4

Takseni obveznik je dužan da uz podnesak priloži potvrdu o plaćenoj taksi ili podnese predlog za oslobađanje od plaćanja takse.
Od podnošenja predloga za oslobađanje od plaćanja takse pa do donošenja rješenja po predlogu, taksena obaveza miruje.
Ako takseni obveznik uz podnesak ne priloži potvrdu o plaćenoj taksi ili se njegov predlog za oslobađanje od plaćanja takse odbije, sud će mu uputiti opomenu za plaćanje takse i upozoriće ga na posledice neplaćanja takse.
Ako takseni obveznik ne plati propisanu taksu poslije opomene koju mu je uputio sud, podnesak se neće uzimati u rad.

Član 5

Sud je dužan nakon okončanja postupka da taksenom obvezniku koji nije platio taksu na sudsku odluku uputi opomenu o plaćanju takse.
Ako takseni obveznik ne plati propisanu taksu na sudsku odluku poslije opomene koju mu je uputio sud do dostavljanja dokaza o plaćenoj taksi odluka mu se neće dostaviti.

Član 6

Pri obračunavanju takse vrši se zaokruživanje ukupnog iznosa takse tako što se dio iznosa do 50 centi ne uzima u obzir, a dio iznosa preko 50 centi zaokružuje na jedan euro.

Član 7

Takse predstavljaju prihod budžeta Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Republika).

IIOSLOBAĐANjE OD PLAĆANjA TAKSE

Član 8

Od plaćanja takse oslobođeni su:
- Republika, državni organi i javne ustanove;
- organi lokalne samouprave;
- humanitarne organizacije;
- lica koja učestvuju u postupku ostvarivanja prava iz radnog, odnosno službeničkog odnosa;
- izdržavana lica u postupku zakonskog izdržavanja;
- tužioci u sudskom postupku za priznavanje materinstva, odnosno očinstva;
- tužioci u sporovima o čuvanju i vaspitavanju djece;
- bračni drug, dijete ili roditelj nestalog lica u postupku proglašenja nestalog lica za umrlo i dokazivanja smrti.
Strana država i državljanin oslobođeni su od plaćanja takse samo ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom uzajamnosti.

Član 9

Sud može osloboditi od plaćanja takse lice, ako bi plaćanjem takse bila znatno umanjena sredstva iz kojih se izdržava to lice i članovi njegove porodice.
Na oslobađanje od plaćanja takse iz stava 1 ovog člana shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku o oslobađanju od plaćanja troškova postupka.

Član 10

Oslobađanje od plaćanja takse dato u parničnom, vanparničnom i krivičnom postupku po privatnoj tužbi, kao i postupku u upravnom sporu važi i u postupku izvršenja odluka donijetih u tim postupcima, ako se predlog za izvršenje podnese u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti odluke.
Oslobađanje od plaćanja takse dato u vanparničnom i izvršnom postupku važi i u parničnom postupku, koji nastane u toku i povodom ovih postupaka.

Član 11

Takseni obveznik je dužan da, uz predlog za oslobađanje od plaćanja takse, podnese uvjerenje o imovnom stanju koje nije starije od šest mjeseci, računajući od dana njegovog izdavanja do dana podnošenja predloga.
Uvjerenje iz stava 1 ovog člana izdaje organ uprave nadležan za poslove prihoda gdje takseni obveznik ima prebivalište.

Član 12

Uvjerenje o imovnom stanju mora sadržati podatke o visini prihoda taksenog obveznika i članova njegovog domaćinstva, kao i o drugim izvorima prihoda i uopšte o imovnom stanju lica kome se izdaje uvjerenje.
Pod domaćinstvom, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumijeva se zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda.
U prihode iz stava 1 ovog člana ne računaju se primanja ostvarena po osnovu invalidskog osiguranja, materijalnog obezbjeđenja, školovanja, izdržavanja, socijalne pomoći i dodatak na djecu.

Član 13

O predlogu za oslobađanje od plaćanja takse sud odlučuje rješenjem.
Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana kojim se usvaja predlog nije dozvoljena žalba.

Član 14

Rješenje o oslobađanju od plaćanja takse odnosi se na sve takse po odgovarajućem predmetu, bez obzira kada je nastala taksena obaveza.
Ukoliko je pokrenut postupak za naplatu takse za podneske, radnje i isprave za koje je taksena obaveza nastala prije donošenja rješenja iz stava 1 ovog člana postupak će se obustaviti, a taksa koja je bila naplaćena će se vratiti.

Član 15

Oslobađanje od plaćanja takse uživa samo takseni obveznik kome je priznato oslobađanje.
Rješenje o oslobađanju od takse može sud u toku postupka ukinuti, ako utvrdi da je stranka u stanju da plati taksu.
Kad više lica zajednički predaju podnesak ili zajednički preduzmu radnju u postupku, a jedno ili više njih je oslobođeno od plaćanja takse, lice koje nije oslobođeno od plaćanja takse dužno je da plati taksu kao da nema oslobođenih lica, osim u slučajevima ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovjetnom činjeničnom i pravnom osnovu (formalno suparničarstvo).

Član 16

Ako u parničnom, izvršnom, kao i u krivičnom postupku po privatnoj tužbi lice oslobođeno od takse uspije u postupku, taksu koju je ono bilo dužno da plati platiće protivna stranka u srazmjeri u kojoj je oslobođena stranka uspjela u postupku.
Ako se između lica oslobođenog od plaćanja takse i protivne stranke zaključi poravnanje, taksu koju je ono bilo dužno da plati platiće protivna stranka, ako nije drukčije dogovoreno.
Ako sud utvrdi da protivna stranka koja nije oslobođena od plaćanja takse nije u stanju da plati tu taksu, može odrediti da taksu u cjelini ili djelimično plati stranka koja je oslobođena od plaćanja takse, iz onoga što joj je dosuđeno.

Član 17

Staralac odsutnog lica čije je boravište nepoznato i staralac o imovini čiji je sopstvenik nepoznat, kao i od suda postavljeni privremeni zastupnik stranke u postupku, nijesu dužni plaćati taksu za lice koje zastupaju.
Naplata ove takse vrši se iz imovine lica koje se zastupa.

Član 18

Sud vodi popis neplaćenih taksa koje je trebalo da plati lice oslobođeno od plaćanja takse.
Popis neplaćenih taksa zaključuje se sa okončanjem postupka, a opomena za plaćanje takse dostavlja se licu obavezanom da plati taksu odmah po okončanju postupka.

IIIUTVRĐIVANjE VRIJEDNOSTI RADI NAPLATE TAKSE

1. U parničnom postupku

Član 19

U parničnom postupku taksa se plaća prema vrijednosti predmeta spora.
Vrijednost predmeta spora radi naplate takse utvrđuje se prema vrijednosti koju ima predmet spora u vrijeme podnošenja tužbe.
Za utvrđivanje vrijednosti radi naplate takse shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 20

Ako se jednom tužbom protiv istog tuženog obuhvati više zahtjeva, bez obzira da li se