ZAKON

O SPRJEČAVANjU PRANjA NOVCA I FINANSIRANjA TERORIZMA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 55 od 1. oktobra 2003; 58/03, 17/05)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom utvrđuju se mjere i radnje koje se preduzimaju za otkrivanje i sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 2

Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se:
1) zamjena ili bilo kakav prenos novca ili druge imovine proistekle iz krivičnog djela;
2) sticanje, posjedovanje ili korišćenje novca ili druge imovine proistekle iz krivičnog djela;
3) prikrivanje prave prirode, porijekla, mjesta deponovanja, kretanja, raspolaganja, vlasništva ili prava u vezi sa novcem ili drugom imovinom koji su proistekli iz krivičnog djela;
4) prikrivanje nezakonito stečene imovine i kapitala pri kupovini državnog kapitala u postupku privatizacije.

Član 3

Mjere za otkrivanje i sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma preduzimaju se prilikom svih poslova primanja, ulaganja, zamjene, čuvanja ili drugog raspolaganja s novcem ili drugom imovinom (u daljem tekstu: transakcija), drugih transakcija u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, kao i prilikom svih transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca.
Mjere iz stava 1 ovog člana preduzimaju pravna i fizička lica (u daljem tekstu: organizacija), i to:
1) banke i finansijske institucije;
2) organizacije koje obavljaju platni promet;
3) pošte;
4) investicioni i penzijski fondovi i drugi učesnici na tržištu kapitala;
5) berze i berzanski posrednici;
6) osiguravajuća društva;
7) humanitarne, nevladine i druge neprofitne organizacije;
8) kockarnice i drugi organizatori igara na sreću;
9) mjenjačnice;
10) zalagaonice;
11) privredna društva, preduzetnici i fizička lica koji se bave djelatnošću ili poslom:
- prodaje i kupovine potraživanja;
- faktoringa;
- upravljanja imovinom za treća lica;
- izdavanja platnih i kreditnih kartica i poslovanje sa njima;
- lizinga;
- organizovanja putovanja;
- prometa nekretnina;
- čuvanja u sefovima;
- prometa plemenitih metala i dragog kamenja i proizvoda od njih;
- izdavanja garancija i drugih jemstava;
- kreditiranja i kreditnog posredovanja;
- davanja zajmova i posredovanja prilikom ugovaranja poslova pozajmljivanja;
- posredovanja pri prodaji polisa osiguranja;
- organizovanja i sprovođenja licitacija;
- trgovanja sa umjetničkim predmetima;
- prometom automobila;
- prometom čamaca;
- drugim sličnim poslovima raspolaganja novcem ili imovinom.

Član 3a

Poslove koji se odnose na otkrivanje i sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, kao i druge poslove određene ovim zakonom obavlja organ uprave nadležan za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma (u daljem tekstu: nadležni organi uprave).

II. ZADACI I OBAVEZE ORGANIZACIJA

1. Identifikacija

Član 4

Prije i prilikom vršenja određenih transakcija organizacija je dužna da utvrdi identitet stranke, pribavi podatke o stranci, transakciji i druge podatke u skladu sa odredbama ovog zakona (u daljem tekstu: identifikacija).

Član 5

Identifikaciju stranke organizacija je dužna da izvrši kada joj otvara račun ili sa njom uspostavlja poslovni odnos.
Organizacija je dužna da obavi identifikaciju prilikom svake transakcije čija vrijednost prelazi 15.000 Eura ili prilikom više međusobno povezanih transakcija koje prelaze vrijednost 15.000 Eura.
Izuzetno od odredaba st. 1 i 2 ovog člana, osiguravajuća društva i posrednici u osiguranju, prilikom prodaje polisa osiguranja, obavljaju identifikaciju samo kod poslova životnog osiguranja, kada:
1) pojedina rata premije ili više rata premije, koje je potrebno platiti u jednoj godini, prelazi vrijednost 1.000 Eura;
2) kada plaćanje jednokratne premije prelazi vrijednost 2.500 Eura;
3) kada se pojedina rata premije ili više rata premije, koje je potrebno platiti u jednoj godini, poveća i pređe vrijednost od 1.000 Eura.
Osiguravajuće društvo ili druga organizacija obavlja identifikaciju i kod poslova penzijskog osiguranja, ako je polisu osiguranja moguće prenijeti ili je upotrijebiti kao osiguranje za podizanje zajma ili kredita.
Organizacija koja obavlja poslove u vezi sa djelatnošću organizovanja ili sprovođenja javnih prodaja ili trgovanja sa umjetničkim predmetima obavlja identifikaciju samo prilikom gotovinskih transakcija ili prilikom više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje prelaze vrijednost od 15.000 Eura.
Kockarnice i drugi organizatori igara na sreću dužni su da identifikuju svakog učesnika u igri koji je ostvario dobitak ili gubitak u iznosu većem od 1.000 Eura, odnosno učesnika koji je kupio, donio sa sobom ili razmijenio žetone u toj vrijednosti.

Član 6

Ministarstvo nadležno za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo) može propisati da, kod vršenja određenih transakcija iz člana 5 ovog zakona, nije potrebna identifikacija kada je stranka:
1) državni organ ili organizacija sa javnim ovlašćenjima;
2) kreditna ili finansijska institucija sa sjedištem u državama članicama Evropske Unije ili u drugim državama koje po podacima međunarodnih organizacija ili drugih nadležnih međunarodnih subjekata primjenjuju standarde iz oblasti sprječavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 7

Organizacija je dužna da, prilikom svake transakcije koja se obavlja na osnovu štedne knjižice koja ne glasi na ime lica koje je donijelo štednu knjižicu, izvrši identifikaciju donosioca štedne knjižice.
Organizacija je dužna da obavi identifikaciju uvijek kada u vezi sa transakcijom ili strankom postoji osnov sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Član 8

Prilikom identifikacije, u smislu člana 5 st. 1 i 4 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 4, 5 i 14 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 5 stav 2 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10 i 11 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 5 stav 3 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9 i 10 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 5 stav 5 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10 i 14 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 5 stav 6 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 3 i 5 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 7 stav 1 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 6, 7, 8, 10 i 14 ovog zakona.
Prilikom identifikacije, u smislu člana 7 stav 2 ovog zakona, organizacija je dužna da pribavi podatke iz člana 43 stav 1 ovog zakona.
Ako se transakcije iz člana 5 st. 2, 3, 5 i 6 ovog zakona vrše na osnovu otvorenog računa i/ili poslovnog odnosa, onda se prilikom pojedinih transakcija pribavljaju samo podaci koji nedostaju.
U obavljanju djelatnosti u vezi sa poslovima čuvanja u sefovima, prilikom identifikacije, pribavljaju se podaci iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2, 3, 5, 6 i 7 ovog zakona.
Prilikom deponovanja novca u dnevno noćni trezor pribavljaju se podaci iz člana 43 stav 1 tačka 2 ovog zakona o odgovornom licu pravnog lica.

Član 9

Organizacija pribavlja podatke o pravnom licu iz člana 43 stav 1 tačka 1 ovog zakona uvidom u originalnu ili ovjerenu dokumentaciju iz javnog registra, koja ne smije biti starija od tri mjeseca.
Organizacija pribavlja podatke iz člana 43 stav 1 tač. 2 i 3 ovog zakona uvidom u lična dokumenta stranke izdata od nadležnog organa. Ako iz priloženog dokumenta nije moguće dobiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju se pribavljaju iz drugog ličnog dokumenta izdatog od nadležnog organa.
Organizacija pribavlja podatke iz člana 43 stav 1 tač. 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 ovog zakona uvidom u dokumenta i poslovnu dokumentaciju.
Ako iz ličnih dokumenata izdatih od nadležnog organa, dokumenata i poslovne dokumentacije nije moguće pribaviti sve podatke iz člana 43 stav 1 ovog zakona, podaci koji nedostaju, osim podataka iz člana 43 stav 1 tač. 12 i 14 ovog zakona, dobijaju se od stranke.
Ako je stranka strani državljanin, prilikom identifikacije iz člana 5 st. 1, 5 i 6 i člana 7 ovog zakona, organizacija je dužna da fotokopira lični dokument te stranke.

Član 10

Organizacija je dužna