ZAKON
O SOCIJALNOJ I DJEČJOJ ZAŠTITI
(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 78 od 22. decembra 2005. godine)
IOSNOVNE ODREDBE
Član 1
Prava iz socijalne i dječje zaštite i obavljanje djelatnosti socijalne i dječje zaštite ostvaruju se pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
Član 2
Prava po ovom zakonu mogu ostvariti državljani Crne Gore sa prebivalištem na teritoriji Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Crna Gora).
Strani državljani i lica bez državljanstva mogu ostvariti prava iz socijalne i dječje zaštite utvrđena ovim zakonom, u skladu sa međunarodnim ugovorima i konvencijama.
Član 3
Socijalna i dječja zaštita je djelatnost od javnog interesa.
Socijalna i dječja zaštita se zasniva na principima:
- uvažavanja dostojanstva korisnika iz oblasti socijalne i dječje zaštite;
- lične odgovornosti i aktivnog učešća korisnika u kreiranju ciljeva i aktivnosti socijalne i dječje zaštite;
- pluralizma nosilaca, sadržaja, oblika, metoda i usluga u socijalnoj i dječjoj zaštiti;
- partnerstva i udruživanja različitih nosilaca djelatnosti i programa, posebno na lokalnom nivou.
Član 4
Cilj socijalne i dječje zaštite je obezbjeđenje zaštite porodice, pojedinca, djece u riziku i lica u stanju socijalne potrebe, odnosno socijalne isključenosti.
U ostvarivanju ciljeva iz stava 1 ovog člana posebno se štite:
1) nesposobni za rad i materijalno neobezbijeđeni;
2) djeca bez roditeljskog staranja;
3) djeca sa tjelesnom, mentalnom i senzornom ometenošću;
4) zlostavljana i zanemarena djeca;
5) djeca sa poremećajem u ponašanju;
6) lica sa invaliditetom;
7) stara lica;
8) lica i porodice kojima je usljed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.
Član 5
U ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite građani su jednaki, bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru, socijalno porijeklo ili druga lična svojstva.
Član 6
Svako je dužan da radom, prihodima i imovinom stvori uslove za zadovoljavanje životnih potreba i doprinese sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova porodice, posebno djece i drugih članova koji nijesu u mogućnosti da se sami o sebi brinu.
Član 7
Socijalna i dječja zaštita ostvaruje se u skladu sa Strategijom razvoja socijalne i dječje zaštite Crne Gore (u daljem tekstu: Strategija).
Strategiju iz stava 1 ovog člana čine programi koje je potrebno realizovati u cilju unaprijeđenja socijalne i dječje zaštite.
Strategiju iz stava 1 ovog člana utvrđuje Vlada Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada).
Programe iz stava 2 ovog člana mogu realizovati država. opština, glavni grad i prijestonica (u daljem tekstu: opština), organizacija civilnog društva i drugo pravno ili fizičko lice.
Sredstva za finansiranje programa iz stava 2 ovog člana obezbjeđuju se iz budžeta Republike, sredstava subjekata koji učestvuju u realizaciji programa i donacija.
Član 8
Socijalnu i dječju zaštitu obavljaju ustanove socijalne i dječje zaštite (u daljem tekstu: ustanova), u skladu sa zakonom.
Ustanova iz stava 1 ovog člana može se osnivati kao javna ili privatna.
Određene poslove socijalne i dječje zaštite mogu obavljati i drugi oblici organizovanja, kao i fizička lica, u skladu sa ovim zakonom.
Član 9
Prava iz socijalne i dječje zaštite su lična i ne mogu se prenositi.
Naknada koja se ostvaruje po osnovu ovog zakona ne može biti predmet obezbjeđenja ili prinudnog izvršenja.
Član 10
Sredstva za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne i dječje zaštite propisanih ovim zakonom obezbjeđuju se u budžetu Republike.
Član 11
Pojedini izrazi, u smislu ovog zakona, imaju sljedeće značenje:
1) porodica je: bračni, odnosno vanbračni drugovi i djeca (bračna, vanbračna, usvojena i pastorčad) i drugi srodnici koji zajedno žive;
2) nesposoban za rad je:
- dijete do navršene 18 godine života, a ako je na redovnom školovanju u srednjoj školi do kraja roka propisanog za to školovanje;
- dijete od 15 do navršene 18 godine života koje nije na redovnom školovanju, ako je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (u daljem tekstu: Zavod za zapošljavanje);
- lice kod koga je utvrđena nesposobnost za rad, u skladu sa ovim zakonom;
- lice starije od 65 godina života;
3) dijete sa tjelesnom, mentalnom i senzornom ometenošću je dijete koje se može osposobiti za samostalan život i rad i dijete koje se ne može osposobiti za samostalan život i rad;
4) samohrano lice je:
- roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava maloljetno dijete, odnosno punoljetno dijete kod koga je nesposobnost za rad nastala prije navršene 18 godine života, do zasnivanja bračne ili vanbračne zajednice;
- punoljetno lice nesposobno za rad, koje nema srodnike koji su po zakonu dužni da ga izdržavaju ili ima srodnike koji nijesu u mogućnosti da ga izdržavaju;
5) prihod je primanje koje ostvaruje porodica po bilo kom osnovu;
6) pokretna imovina je automobil, stočni fond, poljoprivredna i građevinska mehanizacija i dr.;
7) poslovni prostor je prostor otvorenog ili zatvorenog tipa u vlasništvu ili iznajmljen na korišćenje;
8) korisnik je lice koje je ostvarilo pravo iz socijalne i dječje zaštite;
9) poslodavac je pravno ili fizičko lice koje se bavi privrednom djelatnošću, ustanova, banka, organizacija za osiguranje, udruženje, agencija i drugo pravno ili fizičko lice koje sa zaposlenim zaključi ugovor o radu;
10) organizacija civilnog društva je nevladina organizacija, vjerska zajednica, udruženje i drugo.
IIOSNOVNA PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE
Član 12
Osnovna prava iz socijalne zaštite su:
1) materijalno obezbjeđenje porodice;
2) lična invalidnina;
3) njega i pomoć drugog lica;
4) smještaj u ustanovu;
5) smještaj u drugu porodicu;
6) pomoć za vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim potrebama;
7) zdravstvena zaštita;
8) troškovi sahrane;
9) jednokratna novčana pomoć.
Država može obezbijediti i druga prava i oblike socijalne zaštite u skladu sa materijalnim mogućnostima.
Bliže uslove za ostvarivanje prava iz stava 1 tač.1 do 6 i tač. 8 i 9 i stava 2 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za poslove socijalnog staranja (u daljem tekstu: nadležni organ državne uprave).
1. Materijalno obezbjeđenje porodice
Član 13
Pravo na materijalno obezbjeđenje porodice (u daljem tekstu: materijalno obezbjeđenje) može ostvariti porodica, odnosno član porodice, ako je:
1) nesposoban za rad;
2) sposoban za rad, pod uslovom da je :
- trudnica,
- samohrano lice,
- roditelj koji izdržava maloljetno dijete ili punoljetno dijete nesposobno za rad, kod koga je nesposobnost za rad nastala prije navršene 18 godine života,
- lice koje je završilo školovanje po obrazovnom programu sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći ili posebnom obrazovnom programu,
- dijete bez roditeljskog staranja do zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme duže od šest mjeseci.
Pravo iz stava 1 tačka 2 alineja 3 ovog člana pripada i staraocu, usvojiocu ili licu kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i osposobljavanje.
Lice iz stava 1 tačka 2 alineja 5 ovog člana može ostvariti pravo na materijalno obezbjeđenje najduže pet godina od dana prestanka smještaja u ustanovu, smještaja u drugu porodicu, odnosno prestanka starateljstva.
Član 14
Pravo na materijalno obezbjeđenje iz člana 13 ovog zakona utvrđuje se u odnosu na prihode i imovinu svih članova porodice, tako da to pravo može ostvariti porodica, odnosno član porodice, pod uslovom da:
1) visina prosječnih mjesečnih prihoda iz prethodnog kvartala ne prelazi osnov za ostvarivanje prava za:
- jednočlanu porodicu 50 EURA;
- porodicu sa dva člana 60 EURA;
- porodicu sa tri člana 72 EURA;
- porodicu sa četiri člana 85 EURA;
- porodicu sa pet i više članova 95 EURA.
2) nema u vlasništvu, odnosno ne koristi poslovni prostor;
3) nema u vlasništvu, odnosno ne koristi stan ili stambenu zgradu u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu u obimu većem od:
- jednosobnog stana za jednočlanu porodicu;
- dvosobnog stana za porodicu sa dva ili tri člana;
- trosobnog stana za porodicu sa četiri ili više članova;
4) nema u vlasništvu, odnosno ne koristi poljoprivredno zemljište, odnosno šume u površini većoj od:
- 20 ari za