ZAKON
O SARADNjI SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM
(Objavljen u "Sl. listu CG", br. 53 od 7. avgusta 2009)
I. OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuje se saradnja državnih organa Crne Gore sa Međunarodnim krivičnim sudom i izvršavanje drugih obaveza, u skladu sa Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog suda (u daljem tekstu: Statut), kao i druga pitanja u vezi gonjenja učinilaca krivičnih djela iz člana 5 Statuta, odnosno krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom koja se odnose na kršenje međunarodnog humanitarnog prava iz Krivičnog zakonika Crne Gore.
Saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom
Član 2
(1) Vlada Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) ostvaruje saradnju i druge oblike komunikacije sa Međunarodnim krivičnim sudom diplomatskim putem, preko ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ili neposredno u slučaju hitnosti ili ako postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Izuzetno, saradnja i komunikacija iz stava 1 ovog člana mogu se ostvariti i preko INTERPOL-a ili druge međunarodne organizacije o čemu će se odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Ostvarivanje saradnje
Član 3
(1) Zahtjev za saradnju ili izvršenje odluke Međunarodnog krivičnog suda dostavlja se Ministarstvu.
(2) Nakon utvrđivanja formalne valjanosti zahtjeva iz stava 1 ovog člana, Ministarstvo taj zahtjev dostavlja sudu, državnom tužiocu, drugom državnom organu ili organu državne uprave, radi postupanja u skladu sa ovim zakonom.
(3) Ako Ministarstvo utvrdi da zahtjev iz stava 1 ovog člana ne sadrži podatke predviđene Statutom, zatražiće od Međunarodnog krivičnog suda da zahtjev dopuni.
(4) Organi iz stava 2 ovog člana obavještavaju Međunarodni krivični sud o preduzetim radnjama ili upućuju zahtjev za saradnju ili pružanje pravne pomoći preko Ministarstva, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(5) Izuzetno, u slučaju hitnosti ili kad to zahtijeva drugi opravdani razlog, saradnja ili izvršenje drugih obaveza iz st. 1 i 4 ovog člana može se ostvariti neposredno.
(6) Ukoliko se saradnja ostvaruje neposredno, organi iz stava 2 ovog člana obavještavaju Ministarstvo o preduzetim radnjama.
Nadležnost
Član 4
Nadležnost suda, državnog tužilaštva i drugog državnog organa ili organa državne uprave koji postupa po zahtjevu za saradnju Međunarodnog krivičnog suda određuje se prema propisima koji važe za određivanje nadležnosti u postupku u kojem se obavlja radnja kojom se ostvaruje saradnja.
Obaveznost postupanja po zahtjevu
Član 5
Sud, državno tužilaštvo i drugi državni organ ili organ državne uprave obavezan je da postupa po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda, osim u slučajevima predviđenim Statutom.
Hitnost postupanja
Član 6
Postupak po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda je hitan.
Obaveza dostavljanja podataka
Član 7
Pravna i fizička lica dužna su da organima iz člana 3 stav 2 ovog zakona dostave podatke, isprave, snimke i predmete i obavještenja potrebna za preduzimanje radnji iz njihove nadležnosti od značaja za saradnju i izvršenje odluka Međunarodnog krivičnog suda.
Zaštita svjedoka, žrtve i drugog lica
Član 8
(1) U krivičnom postupku koji se sprovodi u Crnoj Gori protiv učinilaca krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom koja se odnose na kršenje međunarodnog humanitarnog prava iz Krivičnog zakonika koja istovremeno predstavljaju krivična djela iz člana 5 Statuta, kao i u postupku po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda, primjenjivaće se najviši standardi zaštite i poštovanja dostojanstva svjedoka, žrtve i njihovih porodica, u skladu sa zakonom.
(2) U postupku iz stava 1 ovog člana, po potrebi, obezbijediće se posebna zaštita sudije, državnog tužioca i drugog lica koje učestvuju u postupku.
Zastupanje pred Međunarodnim krivičnim sudom
Član 9
(1) Radi zaštite prava i interesa Crne Gore ili interesa njenih državljana Crnu Goru u postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom, po pravilu, zastupa Vrhovni državni tužilac Crne Gore (u daljem tekstu: Vrhovni državni tužilac).
(2) Vlada može, na predlog Ministarstva ili na zahtjev Vrhovnog državnog tužioca, odrediti i drugo lice koje ima potrebna stručna znanja i iskustvo radi zastupanja Crne Gore u postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom radi zaštite prava i interesa Crne Gore ili interesa njenih državljana.
Značenje izraza u ovom zakonu
Član 10
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) Tužilac je ovlašćeni tužilac predviđen članom 42 Statuta;
2) državni tužilac je tužilac koji je nadležan za krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela u Crnoj Gori;
3) okrivljeni je lice protiv koga se u Crnoj Gori vodi postupak za krivično djelo iz člana 8 stav 1 ovog zakona ili lice čiju predaju traži Međunarodni krivični sud;
4) Pravila su Pravila o postupku i izvođenju dokaza donesena na osnovu člana 51 Statuta;
5) nadležni organ je sud, državni tužilac, drugi državni organ ili organ državne uprave koji u ostvarivanju saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom preduzimaju radnje po zahtjevu tog suda, u skladu sa ovim zakonom.
II. KRIVIČNO GONjENjE U CRNOJ GORI
Nadležnost suda u Crnoj Gori i drugih organa
Član 11
(1) Za krivična djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona nadležan je sud u Crnoj Gori ukoliko su izvršena na teritoriji Crne Gore ili je učinilac ili žrtva državljanin Crne Gore.
(2) Izuzetno, neće se pokrenuti krivični postupak u Crnoj Gori, ako se postupak već vodi pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(3) Sud u Crnoj Gori je nadležan za vođenje postupka protiv učinioca krivičnog djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona i kad je učinilac lišen slobode u Crnoj Gori ili joj je izručen, bez obzira na mjesto izvršenja i njegovo državljanstvo, a krivični postupak nije sproveden pred Međunarodnim krivičnim sudom ili sudom druge države, ili ako nema uslova da se učiniocu sudi pred Međunarodnim krivičnim sudom, sudom države u kojoj je krivično djelo izvršeno, sudom države čiji je učinilac državljanin ili drugim sudom koji je nadležan za suđenje ili pred kojim se može očekivati sprovođenje pravičnog postupka.
(4) U slučajevima iz stava 3 ovog člana, kao i u slučaju kad je postupak sproveden u drugoj državi suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, protiv učinioca se može pokrenuti krivični postupak uz odobrenje Vrhovnog državnog tužioca.
Primjena propisa o krivičnom postupku
Član 12
Nadležni organi u postupku saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom preduzimaju radnje na način propisan ovim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje krivični postupak u Crnoj Gori.
Nadležnost za vođenje krivičnog postupka
Član 13
Krivično gonjenje okrivljenih za krivična djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona preduzima nadležni državni tužilac, a sudi im nadležni sud u Crnoj Gori u skladu sa propisima kojima se uređuje nadležnost tih organa u krivičnom postupku.
Primjena posebnih odredbi
Član 14
Na otkrivanje učinilaca krivičnih djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona i vođenje krivičnog postupka protiv tih lica shodno se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na postupanje nadležnih organa u postupku za krivična djela organizovanog kriminala i druge oblike najtežih krivičnih djela.
Prijava državnom tužiocu
Član 15
Ako se krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona iz stvarnih ili pravnih razloga ne može preduzeti u Crnoj Gori, Vrhovni državni tužilac će o tome obavijestiti Ministarstvo, koje će u skladu sa članom 14 Statuta obavijestiti Tužioca.
Obavještenje Tužioca
Član 16
(1) Kad Tužilac obavijesti Crnu Goru da postoje razlozi za pokretanje istrage pred Međunarodnim krivičnim sudom za krivično djelo iz člana 5 Statuta za koje bi mogao biti nadležan sud u Crnoj Gori, Ministarstvo će to obavještenje proslijediti Vrhovnom državnom tužiocu.
(2) Ako je obavještenje iz stava 1 ovog člana povjerljivo, njegov sadržaj predstavlja tajni podatak u skladu sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka.
Postupanje državnog tužioca i drugih nadležnih organa
Član 17
(1) Ministarstvo će, u roku od trideset dana od dana prijema obavještenja iz člana 16 stav 1 ovog zakona, obavijestiti Tužioca da li se u Crnoj Gori vodi krivični postupak.
(2) Ako se u Crnoj Gori ne vodi postupak za krivično djelo iz člana 16 stav 1 ovog zakona, Vrhovni državni tužilac i drugi nadležni organ će hitno preduzeti mjere radi utvrđivanja da li postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo to krivično djelo.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana, Vrhovni državni tužilac će redovno obavještavati Ministarstvo