ZAKON
O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA
(Objavljen u "Sl. listu SRCG", br. 9/77, 26/77, 29/89, 39/89, 27/94, 36/03)
Član 1.
U Socijalističkoj Republici Crnoj Gori zajemčena je sloboda ispovijedanja vjere.
Ispovijedanje vjere je privatna stvar čovjeka.
Član 2.
Građani mogu osnivati vjerske zajednice.
Osnivanje, ili prestanak rada vjerske zajednice, odnosno njenog organa ili organizacije osnivač je dužan u roku od 15 dana prijaviti opštinskom organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: nadležni opštinski organ uprave) na čijoj je teritoriji sjedište novoosnovane ili ukinute vjerske zajednice, odnosno njenog organa ili organizacije.
U prijavi iz prethodnog stava treba navesti naziv vjerske zajednice, njeno sjedište, odnosno sjedišta njenog organa odnosno organizacije i prostorije u kojima će obavljati vjerske poslove.
Sve vjerske zajednice uživaju jednaka prava i imaju isti pravni položaj.
Vjerske zajednice imaju svojstvo građansko-pravnog lica.
Član 3.
Vjerske zajednice su odvojene od države.
Član 4.
Vjerske zajednice su slobodne u vršenju vjerskih poslova i vjerskih obreda.
Djelatnost vjerskih zajednica mora biti u skladu sa Ustavom i zakonom.
Član 5.
Zabranjena je zloupotreba vjerskih zajednica i njihovih institucija kao i vjerskih aktivnosti odnosno vjerskih osjećanja u političke svrhe.
Zabranjeno je sprečavanje ili ometanje vršenja vjerskih obreda i vjerskih poslova odnosno ispoljavanja vjerskih osjećanja.
Član 6.
Zabranjeno je u okviru vjerskih zajednica i njihovih organa i organizacija obavljanje djelatnosti od opšteg i posebnog društvenog značaja i osnivanje tijela za takvu djelatnost.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na čuvanje i održavanje predmeta u vlasništvu vjerskih zajednica koji predstavljaju kulturno-istorijsku i etnološku baštinu.
Član 7.
Niko ne može na bilo koji način biti prisiljen da postane pripadnik neke vjerske zajednice, da ostane pripadnik takve zajednice ili da iz nje istupi.
Niko ne može na bilo koji način biti prisiljavan da učestvuje u vjerskim obredima i drugim ispoljavanjima vjerskih osjećanja.
Niko ne može zabraniti građanima da učestvuju u vjerskim obredima i drugim ispoljavanjima vjerskih osjećanja.
Niko ne može prisiljavati pripadnika vjerske zajednice da ne koristi prava koja im kao građanima pripadaju po zakonu.
Član 8.
Građani ne mogu biti ograničavani u ostvarivanju svojih prava koja im pripadaju po zakonu zbog svojih vjerskih ubeđenja, pripadnosti nekoj vjeroispovijesti ili nekoj vjerskoj zajednici ili zbog vršenja odnosno učestvovanja u vršenju vjerskih obreda i drugim ispoljavanjima vjerskih osjećanja.
Niko ne može, po osnovu svojih vjerskih ubjeđenja, uživati nekakve povlastice, prednosti ili posebnu zaštitu.
Pripadništvo nekoj vjerskoj zajednici ili ispovijedanje neke vjere nikog ne oslobađa od Ustavom i zakonom utvrđenih prava i dužnosti građana.
Član 9.
Vjerski obredi koji se vrše u skupu i vjerski poslovi mogu se vršiti u crkvama, hramovima i službenim prostorijama vjerskih zajednica, kao i dvorištima i grobljima vezanim za te objekte, ukoliko s njima čine jednu cjelinu.
Vjerski obredi u skupu i vjerski poslovi mogu se vršiti i u drugim javnosti pristupačnim prostorijama koje vjerska zajednica u skladu sa zakonom koristi. Te prostorije moraju činiti zasebnu cjelinu, imati zaseban ulaz i ispunjavati uslove predviđene zakonom za okupljanje ljudi i održavanje skupova.
Prostorije iz stava 2. ovog člana vjerske zajednice mogu koristiti nakon pribavljenog odobrenja od nadležnog opštinskog organa uprave. U odobrenju se naznačuje za koju se vrstu vjerske djelatnosti prostorije mogu koristiti.
Član 10.
Na grobljima se mogu, u okviru propisa o grobljima vršiti samo vjerski obredi vezani za potrebe i vjerski obredi za koje je uobičajeno da se povremeno vrše na grobljima.
Član 11.
Održavanje vjerskih obreda u skupu izvan mjesta određenih čl. 9. i 10. ovog zakona može, na zahtjev vjerske zajednice, odobriti nadležni opštinski organ uprave.
Zahtjev se mora podnijeti najmanje 20 dana prije dana predviđenog za održavanje vjerskog obreda.
Organ iz stava 1. ovog člana dužan je donijeti rješenje najkasnije osam dana prije održavanja vjerskog obreda.
Odobrenje nije potrebno za vršenje vjerskih obreda koji se na zahtjev vjernika vrše u njegovom domu, a u vezi sa porodičnim slavljem, vjenčanjem, pogrebom, kućnim mevludima, krštenjem, ispovijedanjem, blagoslovom kuće, njiva i slično.
Odredbe stava 4. ovog člana odnose se i na obred vezan za obrezivanje, ukoliko se takav vjerski obred vrši poslije obavljenog obrezivanja u skladu sa propisima o medicinskim uslovima za obrezivanje maloljetnika.
Član 12.
Obredi krštenja i obrezivanja maloljetnika mogu se vršiti samo na osnovu zahtjeva roditelja, odnosno staratelja. Ako je maloljetnik stariji od 14 godina potreban je i njegov pristanak.
Član 13.
Vjenčanje po vjerskom obredu može se izvršiti samo nakon zaključenja braka pred nadležnim državnim organom, a krštenje djeteta samo nakon upisa u matičnu knjigu rođenih.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 33/2000 i 36/2000 ("Sl. list RCG", br. 36/03) utvrđuje se da odredba ovog člana nije u saglasnosti sa Ustavom RCG i prestaje da važi.
-------------------
Član 14.
Lice koje je smješteno u zdravstvenu, socijalnu i sličnu organizaciju udruženog rada može, u granicama kućnog reda, vršiti ispovijedanje svoje vjere, a ako to zahtijeva, može ga posjećivati i svještenik radi obavljanja vjerskog obreda.
Član 15.
U cilju zaštite zdravlja, javnog reda i mira i iz razloga bezbjednosti nadležni državni organ može zabraniti održavanje vjerskih skupova i hodočašća za vrijeme dok traju okolnosti radi kojih se zavodi odgovarajuća zabrana.
Član 16.
Strani državljani mogu nastupati na vjerskim skupovima koji se održavaju za državljane SFRJ i za njih obavljati vjerske poslove nakon prethodno pribavljenog odobrenja od nadležnog opštinskog organa uprave.
Nadzor u pogledu uslova u kojima se održava vjerska pouka, kao i pridržavanje odredaba člana 11. ovog zakona vrše nadležni opštinski organi uprave.
Član