ZAKON

O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KRIVIČNIM STVARIMA

(Objavljen u "Sl. listu CG", br. 4 od 17. januara 2008, 36/13)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima (u daljem tekstu: međunarodna pravna pomoć).

Član 2

(1) Međunarodna pravna pomoć pruža se u skladu sa međunarodnim ugovorom.
(2) Ako međunarodni ugovor ne postoji ili određena pitanja nijesu regulisana međunarodnim ugovorom, međunarodna pravna pomoć pruža se u skladu sa ovim zakonom, pod uslovom da postoji uzajamnost ili se može očekivati da bi strana država izvršila zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć domaćeg pravosudnog organa.

Član 3

Međunarodna pravna pomoć obuhvata izručenje okrivljenih i osuđenih, ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja, izvršenje stranih sudskih odluka u krivičnim stvarima, kao i ostale oblike međunarodne pravne pomoći propisane ovim zakonom.

Član 4

(1) Domaći pravosudni organ prosljeđuje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć stranim pravosudnim organima i prima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć stranih pravosudnih organa preko ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(2) U slučaju kad međunarodni ugovor, odnosno uzajamnost ne postoji, Ministarstvo zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć dostavlja i prima diplomatskim putem.
(3) Izuzetno, kad je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili kad postoji uzajamnost, domaći pravosudni organ može neposredno dostaviti nadležnom stranom pravosudnom organu i primiti od stranog pravosudnog organa zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć, uz obavezu da kopiju zamolnice dostavi Ministarstvu.
(4) U hitnim slučajevima, ako postoji uzajamnost, zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć može se dostavljati i primati posredstvom Nacionalnog centralnog biroa INTERPOL-a.
(5) Za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležni su sudovi i državno tužilaštvo, u skladu sa zakonom.

Član 5

Međunarodna pravna pomoć se može pružiti ako je djelo zbog koga se traži pružanje pravne pomoći krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu strane države čiji je pravosudni organ podnio zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć.

Član 5a

(1) Ako nadležni organ države molilje zahtijeva povjerljivo postupanje, zamolnica može biti dostupna samo nadležnim organima koji po njoj postupaju i u mjeri neophodnoj za postupanje.
(2) Ukoliko povjerljivost iz stava 1 ovog člana nije moguće obezbijediti, Ministarstvo, odnosno domaći pravosudni organ će o tome obavijestiti nadležni organ države molilje.
(3) Lični podaci dobijeni u odgovoru na zamolnicu mogu se koristiti samo za potrebe postupka za koji su traženi, kao i drugih sudskih postupaka koji su povezani sa tim postupkom.

Član 6

(1) Ukoliko međunarodnim ugovorom ili ovim zakonom nije drukčije propisano, uz zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć domaćeg, odnosno stranog pravosudnog organa prilaže se prevod zamolnice na jeziku države kojoj se zamolnica upućuje ili na jednom od službenih jezika Savjeta Evrope, ako to prihvata država kojoj je zamolnica upućena. Odgovori na zamolnice stranih pravosudnih organa se ne prevode.
(2) Domaći pravosudni organ postupiće po zamolnici za međunarodnu pravnu pomoć stranog pravosudnog organa i kad je zamolnica podnesena elektronskim ili drugim telekomunikacionim sredstvom koje obezbjeđuje potvrdu o prijemu, ako može utvrditi njenu vjerodostojnost, a strani pravosudni organ je spreman da dostavi izvornik zamolnice u roku od 15 dana.

Član 7

Ako međunarodnim ugovorom ili ovim zakonom nije drukčije određeno, potpisana i ovjerena zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć sadrži:
1) naziv i sjedište organa koji je uputio zamolnicu;
2) naziv organa kome se zamolnica upućuje, a ukoliko nije poznat njegov tačan naziv, naznaku "nadležni pravosudni organ", uz naziv države čiji je to organ;
3) pravni osnov za pružanje međunarodne pravne pomoći;
4) oblik međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog zamolnice;
5) pravnu kvalifikaciju učinjenog krivičnog djela i njegov kratak činjenični opis, osim ako se zamolnica odnosi na dostavu sudskih pismena (podnesaka, isprava i sl.);
6) državljanstvo i druge lične podatke lica u odnosu na koje se traži međunarodna pravna pomoć i njegov položaj u postupku;
7) vrstu sudskog pismena, u slučaju njegove dostave .
(2) Pored podataka iz stava 1 ovog člana, domaći pravosudni organ može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su potrebni za postupanje po zamolnici.

Član 8

(1) Ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, troškove pružanja međunarodne pravne pomoći, pod uslovom uzajamnosti, snosi zamoljena država, osim troškova:
1) vještačenja;
2) privremenog prebacivanja lica lišenog slobode radi saslušanja;
3) koji su vanredni i nesrazmjerno veliki.
(2) Troškove iz stava 1 tač.1 i 2 ovog člana snosi država molilja, a naknada toškova iz stava 1 tačka 3 ovog člana vrši se prema dogovoru države molilje i zamoljene države.

Član 9

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) domaći pravosudni organ - sud i državni tužilac koji su zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći;
2) strani pravosudni organ - državni organ koji je prema propisima strane države nadležan za pružanje međunarodne pravne pomoći;
3) država molilja - strana država čiji je nadležni pravosudni organ uputio zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć;
4) zamoljena država - strana država kojoj se upućuje zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć;
5) zamolnica - akt kojim se traži međunarodna pravna pomoć;
6) domaći zakon - zakon Crne Gore.

II. IZRUČENjE OKRIVLjENIH I OSUĐENIH

Član 10

Izručenje okrivljenih ili osuđenih traži se i vrši u skladu sa ovim zakonom, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Član 11

(1) Uslovi za izručenje po zamolnici države molilje su:
1) da lice čije se izručenje traži nije crnogorski državljanin;
2) da djelo zbog koga se traži izručenje nije učinjeno na teritoriji Crne Gore, protiv nje ili njenog državljanina;
3) da je djelo zbog koga se traži izručenje krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je učinjeno;
4) da po domaćem zakonu odnosno po zakonu države molilje. nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je lice čije se izručenje traži pritvoreno ili kao okrivljeni ispitano;
5) da lice čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđeno ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravosnažno oslobođeno, osim ako se steknu uslovi za ponavaljanje krivičnog postupka predviđeni Zakonikom o krivičnom postupku ili da protiv tog