NAPOMENA:
Danom stupanja na snagu Zakona o elektronskim medijima ("Sl. list Crne Gore", br. 46 od 6. avgusta 2010), prestaju da važe odredbe člana 18 stav 7 i člana 24 u dijelu koji se odnosi na elektronske medije, člana 42 stav 1 al. 18 u vezi sa radio programima, člana 43 stava 1 tač. 2 i 4 u dijelu koji se odnosi na elektronske medije Zakona o medijima ("Službeni list RCG", br. 51/02 i 62/02).
-------------------------

ZAKON

O MEDIJIMA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 51 od 23. septembra 2002, 62/02, "Sl. listu Crne Gore", br. 46 od 6. avgusta 2010)

IOSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Mediji u Republici Crnoj Gori su slobodni.
U Republici Crnoj Gori zabranjena je cenzura medija.
Republika Crna Gora obezbjeđuje i jamči slobodu informisanja na nivou standarda koji su sadržani u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama (OUN, OEBS,Savjet Evrope, EU).
Ovaj zakon treba tumačiti i primjenjivati u skladu sa principima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uz korišćenje prakse precedentnog prava Evropskog suda za ljudska prava.

Član 2.

Republika Crna Gora (u daljem tekstu: Republika) garantuje pravo na slobodno osnivanje i nesmetan rad medija zasnovan na: slobodi izražavanja mišljenja; slobodi istraživanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i primanja informacija; slobodnom pristupu svim izvorima informacija; zaštiti čovjekove ličnosti i dostojanstva i slobodnom protoku informacija.
Republika garantuje ravnopravno učešće u informisanju domaćim i stranim pravnim i fizičkim licima, u skladu sa ovim i Zakonom o radio-difuziji.

Član 3.

Republika obezbjeđuje dio finansijskih sredstava za ostvarivanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava građana na informisanje, bez diskriminacije, po osnovu programskih sadržaja koji su značajni za:
- razvoj nauke i obrazovanja;
- razvoj kulture;
- informisanja osoba oštećenog sluha i vida.
Radi ostvarivanja prava iz stava 1 ovog člana, Republika obezbjeđuje dio finansijskih sredstava za programske sadržaje na albanskom i jezicima drugih nacionalnih i etničkih grupa.
Obim neophodnih finansijskih sredstava iz ovog člana utvrđuje se budžetom Republike, a način i uslovi raspodjele propisuju se aktom republičkog organa uprave nadležnog za poslove informisanja (u daljem tekstu: nadležni republički organ).

Član 4.

U medijima se slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima, poštujući Ustav, zakon i etička pravila novinarske profesije.
O kršenju Ustavom i zakonom ustanovljene slobode informisanja odlučuje sud, po hitnom postupku.
Informacije kojima raspolažu zakonodavna, izvršna i sudska vlast, preduzeća i ustanove kojima su povjerena javna ovlašćenja dostupne su javnosti, u skladu sa posebnim zakonom o slobodnom pristupu informacijama.

Član 5.

Monopol u informisanju nije dozvoljen.
Zaštita od monopola u informisanju obezbjeđuje se posebnim zakonima.

Član 6.

Medijima, u smislu ovog zakona, smatraju se: štampa, radio i televizija, servisi informativnih agencija, teletekst i drugi oblici periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja sa prenosom zapisa zvuka ili slike na način koji je dostupan javnosti.
Programskim sadržajima, u smislu ovog zakona, smatraju se sve vrste informacija (vijesti, obavještenja, mišljenja, izvještaji i druge informacije) i autorski radovi, koji se objavljuju posredstvom medija sa ciljem informisanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i drugih potreba javnosti.
Medijima, u smislu ovog zakona, ne smatraju se: bilteni, katalozi i druge publikacije, namijenjeni isključivo reklamiranju, poslovnim komunikacijama, obrazovnom procesu ili internom radu pravnih lica, vjerskih, nevladinih i drugih organizacija, školska glasila, "Službeni list Republike Crne Gore", službena glasila jedinica lokalne samouprave i druga službena glasila, kao i plakati, leci, prospekti, transparenti i video strane bez žive slike.

Član 7.

Republika, jedinica lokalne samouprave i pravno lice koje je većinski u državnoj svojini ili koje se, u cjelini ili većinski, finansira iz javnih prihoda ne može biti osnivač medija, osim pod uslovima propisanim Zakonom o radio-difuziji.

IIOSNIVANjE MEDIJA

Član 8.

Medij se osniva aktom o osnivanju, slobodno i bez odobrenja i upisuje u Evidenciju medija (u daljem tekstu: Evidencija) koju vodi nadležni republički organ.
Elektronski medij se osniva na način i po postupku propisanim Zakonom o radio-difuziji.
Svako pravno i fizičko lice ima pravo uvida i pravo na izvod iz Evidencije.

Član 9.

Prijavu za upis u Evidenciju podnosi osnivač ili ovlašćena osoba.
Uz prijavu se podnosi akt o osnivanju medija i sljedeći podaci:
- naziv medija;
- prebivalište odnosno sjedište osnivača.
Osnivač medija dužan je da o svakoj promjeni podataka iz stava 2 ovog člana pismeno obavijesti nadležni republički organ, u roku od 15 dana od dana nastale promjene.
Postupak prijavljivanja i način vođenja Evidencije propisuje nadležni republički organ, bez dopunskih uslova od onih propisanih ovim zakonom.

IIIDISTRIBUCIJA MEDIJA

Član 10.

Distribucija domaćih i stranih medija u Republici je slobodna.
Osnivač medija ili štamparija dužni su da od prvih primjeraka svake štampane stvari odmah dostave po jedan primjerak organu uprave nadležnom za poslove arhiva.

Član 11.

Nadležni sud može, na predlog državnog tužioca, zabraniti distribuciju objavljenog programskog sadržaja medija kojim se poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Republike, kršenje zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građanina ili izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti ili mržnje.

Član 12.

Nadležni sud može, na predlog državnog tužioca, a u skladu sa članom 11 ovog zakona, donijeti rješenje o privremenoj zabrani distribucije objavljenog programskog sadržaja medija do pravosnažnosti odluke o zabrani.
Po predlogu iz stava 1. ovog člana sud odlučuje u roku od 24 sata od njegovog podnošenja.
Nadležni sud je dužan da rješenje o privremenoj zabrani odmah dostavi osnivaču, štampariji i distributeru.

Član 13.

Postupak po predlogu za zabranu je hitan.
Pretres se mora održati u roku od 48 sati od prijema predloga.
Pretres u postupku po predlogu za zabranu može se održati i bez prisustva uredno pozvanih stranaka, na šta se stranke u pozivu na pretres izričito upozoravaju.
Rješenje po predlogu za zabranu sud donosi odmah po završenom pretresu, objavljuje ga bez odlaganja i dostavlja strankama u roku od 48 sati.

Član 14.

Ukoliko sud odbije predlog za zabranu ili poništi rješenje o privremenoj zabrani distribucije objavljenog programskog sadržaja, rješenjem će odrediti da se sve preduzete mjere ukinu i to najkasnije u roku od 12 sati.
Žalba državnog tužioca protiv rješenja suda iz stava 1