ZAKONIK

O KRIVIČNOM POSTUPKU

(Objavljen u Sl. listu RCG", br. 71/2003, 7/2004)

Dio prvi

OPŠTE ODREDBE

GlavaI

OSNOVNA NAČELA

Predmet i cilj zakona

Član 1

Ovaj zakonik utvrđuje pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa Krivični zakonik i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.

Načelo zakonitosti

Član 2

(1) Krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela može izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakoniku.
(2) Prije pravosnažne odluke suda, okrivljeni može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima koje određuje ovaj zakonik.

Pretpostavka nevinosti iin dubio pro reo

Član 3

(1) Svako se smatra nevinim dok se njegova krivica za krivično djelo utvrdi pravosnažnom odlukom suda.
(2) Državni organi, mediji, udruženja građana, javne ličnosti i druga lica dužni su da se pridržavaju pravila iz stava 1 ovog člana i da svojim javnim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne vrijeđaju druga pravila postupka, prava okrivljenog i oštećenog i načelo sudske nezavisnosti.
(3) Sumnju o postojanju činjenice koja čini obilježje krivičnog djela ili od koje zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva sud rješava na način koji je povoljniji za okrivljenog.

Prava osumnjičenog, odnosno okrivljenog

Član 4

(1) Osumnjičeni već na prvom saslušanju mora biti obaviješten o krivičnom djelu za koje se tereti i osnovima sumnje protiv njega.
(2) Okrivljenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjičeni, odnosno okrivljeni nije dužan iznositi svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

Prava lica lišenog slobode

Član 5

(1) Lice lišeno slobode mora biti odmah obaviješteno, na svom jeziku ili na jeziku koji razumije, o razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato da nije dužno ništa da izjavi, da ima pravo da uzme branioca koga sam izabere i zahtijevati da se o lišenju slobode obavijeste njegovi najbliži.
(2) Lice koje je lišeno slobode, bez odluke suda, mora odmah biti sprovedeno nadležnom istražnom sudiji, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonikom.

Zabrana ponovnog suđenja (Ne bis in idem)

Član 6

Niko ne može biti ponovno suđen za krivično djelo za koje je pravosnažnom odlukom osuđen ili oslobođen optužbe, osim u slučaju predviđenim ovim zakonikom.

Jezik i pismo

Član 7

(1) U krivičnom postupku u službenoj upotrebi je jezik koji je Ustavom propisan kao službeni jezik u Crnoj Gori, a ravnopravno je ćirilično i latinično pismo.
(2) U sudovima na čijim područjima većinu ili značajan dio stanovništva čine pripadnici nacionalnih manjina u službenoj upotrebi u krivičnom postupku su i njihovi jezici i pisma, u skladu sa zakonom.

Član 8

(1) Krivični postupak vodi se na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
(2) Stranke, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da u postupku upotrebljavaju svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku tog lica, obezbijediće se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznosi, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala.
(3) O pravu na prevođenje poučiće se lice iz stava 2 ovog člana, koje se može odreći tog prava, ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika.
(4) Prevođenje se povjerava tumaču.

Član 9

(1) Tužbe, žalbe i drugi podnesci upućuju se sudu na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
(2) Strani državljanin lišen slobode može upućivati sudu podneske na svom jeziku.

Član 10

(1) Pozive, odluke i druga pismena upućuje sud na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
(2) Ako je u sudu u službenoj upotrebi i jezik nacionalne manjine, sud će na tome jeziku dostavljati sudska pismena licima koja su pripadnici te nacionalne manjine, a u postupku su se služila tim jezikom. Ta lica mogu zahtijevati da im se pismena dostavljaju na jeziku na kome se vodi postupak.
(3) Okrivljenom koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na izvršenju mjere bezbjednosti u zdravstvenoj ustanovi dostaviće se i prevod pismena iz stava 1 ovoga člana na jeziku kojim se služi u postupku.

Međusobno saobraćanje sudova na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu

Član 11

Sudovi saobraćaju međusobno i ukazuju jedni drugima pravnu pomoć na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu. Ako je pismeno sastavljeno na jeziku nacionalne manjine, a upućuje se sudu u kome taj jezik nije u službenoj upotrebi, priložiće se prevod na jeziku koji je u službenoj upotrebi.

Zabrana primjene nasilja i iznuđivanja priznanja

Član 12

(1) Zabranjeno je i kažnjivo nasilje nad licem lišenim slobode i licem kojem je sloboda ograničena, kao i iznuđivanje priznanja ili kakve druge izjave od okrivljenog ili drugog lica koje učestvuje u postupku.
(2) Na priznanju ili kakvoj drugoj izjavi pribavljenoj iznuđivanjem, torturom ili nečovječnim postupanjem ne može se zasnovati sudska odluka.

Pravo na odbranu

Član 13

(1) Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere iz reda advokata.
(2) Okrivljeni ima pravo da njegovom saslušanju prisustvuje branilac.
(3) Prije prvog saslušanja, okrivljeni će se poučiti o pravu da uzme branioca, da se sa braniocem dogovori o načinu odbrane i da branilac može da prisustvuje njegovom saslušanju. On će biti upozoren da sve što izjavi može biti upotrijebljeno protiv njega kao dokaz.
(4) Ako okrivljeni sam ne uzme branioca, sud će postaviti okrivljenom branioca, kad je to određeno ovim zakonikom.
(5) Okrivljenom se mora osigurati dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane.
(6) Osumnjičeni ima pravo na branioca u skladu sa ovim zakonikom.

Pravo na naknadu štete i rehabilitaciju.

Član 14

Lice koje je bez osnova osuđeno za krivično djelo ili je bez osnova lišeno slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete od države, kao i druga prava utvrđena zakonom.

Pouka o pravima okrivljenog ili drugoga lica koje učestvuje u postupku

Član 15

Osumnjičenog, odnosno okrivljenog ili drugo lice koje učestvuje u postupku, a iz neznanja bi moglo da propusti neku radnju u postupku ili da zbog toga ne koristi svoja prava, sud i državni organi koji učestvuju u postupku će poučiti o pravima koja mu po ovom zakoniku pripadaju i o posledicama propuštanja radnje.

Pravo na suđenje bez odlaganja

Član 16

(1) Okrivljeni ima pravo da, u najkraćem roku, bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
(3) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće potrebno vrijeme.

Načelo istine

Član 17

(1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
(2) Sud i državni organi su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist.

Slobodna ocjena dokaza i pravno nevaljani dokazi

Član 18

(1) Pravo suda i državnih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
(2) Sudske odluke se ne mogu zasnivati na dokazima koji su sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa odredbama ovog zakonika, drugog zakona, Ustava ili međunarodnog prava.

Načelo optužbe

Član 19

(1) Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlašćenog tužioca.
(2) Za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti ovlašćeni tužilac je državni tužilac, a za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašćeni tužilac je privatni tužilac.
(3) Ako državni tužilac nađe da nema osnova za pokretanje ili nastavljanje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac, pod uslovima određenim ovim zakonikom.

Načelo legaliteta krivičnog gonjenja

Član 20

Ako ovim zakonikom nije drukčije određeno, državni tužilac je dužan da preduzme krivično gonjenje kad postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Suđenje u vijeću

Član 21

(1) U krivičnom postupku sudovi sude u vijeću.
(2) U prvostepenim sudovima sudi sudija pojedinac kada je to predviđeno ovim zakonikom.

Posledice pokretanja postupka

Član 22

Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posledicu ograničenje određenih prava, ove posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira da li je postala pravosnažna.