ZAKON
O IZGRADNjI I FINANSIRANjU INVESTICIONIH OBJEKATA
(Objavljen u "Sl. listu SRCG", br. 29/90, 46/90 i "Sl. listu RCG", br 29/93)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Investicionim objektom smatra se sam građevinski objekat ili građevinski objekat sa ugrađenim uređajima, postrojenjima i opremom koji služe namjeni investicionog ulaganja i uređenim okolnim prostorom pripadajuće lokacije.
Izgradnja investicionog objekta obuhvata prethodne i pripremne radove, izradu tehničke dokumentacije i građenje investicionog objekta.
Član 2.
Prethodnim radovima smatra se izrada studija, istražnih radova, investicionog programa i drugih radova koji služe za pripremanje dokumentacije na osnovu koje se može donijeti odluka o izgradnji investicionog objekta.
Pripremnim radovima smatra se izvođenje radova i izgradnja objekata privremenog karaktera, koje je potrebno izvesti odnosno izgraditi prije ili za vrijeme građenja investicionog objekta.
Građenjem objekta smatra se izvođenje građevinskih, građevinsko-zanatskih radova, ugrađivanje odnosno montaža ili postavljanje instalacija, uređaja, postrojenja i opreme, izvođenje radova na proširenju kapaciteta, radova na građenju objekata komunalnog opremanja i uređenja oko objekata, kao i drugih radova kojima se obezbjeđuje podobnost objekta za upotrebu.
Član 3.
Rekonstrukcijom objekta smatra se izvođenje radova na postojećem objektu, kao što su: promjena gabarita odnosno izmjena konstruktivnih elemenata i izvođenje drugih radova koji mogu biti od uticaja na stabilnost objekta odnosno njegovih djelova.
Rekonstrukcijom se ne smatraju radovi koji se izvode radi zamjene uređaja, postrojenja i opreme, ako se njima ne mijenjaju uslovi pod kojima je objekat izgrađen, kao ni radovi na održavanju i adaptaciji objekta koji nijesu od uticaja na stabilnost objekta odnosno njegovih pojedinih djelova.
Član 4.
Investitorom, u smislu ovog zakona, smatra se pravno lice koje donosi odluku i finansira izgradnju odnosno rekonstrukciju investicionog objekta (u daljem tekstu: investitor).
Investitorom se smatra i građanin i građansko pravno lice koje gradi, odnosno finansira izgradnju investicionog objekta.
Član 5.
Građenju odnosno rekonstrukciji investicionog objekta može se pristupiti nakon pribavljanja odobrenja za građenje, izdatog od strane nadležnog organa.
Investicioni objekat ne može se koristiti prije nego što se pribavi odobrenje za upotrebu tog objekta.
Izgrađeni investicioni objekat za koji nije izdato odobrenje za upotrebu ne može se upisati u zemljišne ili druge javne knjige.
Član 6.
Izgradnja objekata građana i građansko-pravnih lica uređuje se propisom skupštine opštine i ovim zakonom.
Član 7.
Odredbe ovog zakona ne odnose se na građenje, montiranje odnosno postavljanje privremenih objekata.
Objektima, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se objekti, koji se grade, montiraju odnosno postavljaju na zemljištu do njegovog privođenja konačnoj namjeni.
Izgradnja objekata iz stava 1. ovog člana uređuje se propisom skupštine opštine.
Član 8.
Odredbe ovog zakona, kojim se uređuje finansiranje izgradnje investicionih objekata, shodno se primjenjuju i na finansiranje ostalih investicija.
Član 9.
Nadzor nad primjenom odredaba ovog zakona i drugih propisa, standarda, tehničkih normativa i normi kvaliteta koji se odnose na izgradnju investicionih objekata vrši organ uprave nadležan za poslove odgovarajuće inspekcije.
II. ODLUKA O IZGRADNjI INVESTICIONOG OBJEKTA
Član 10.
O izgradnji investicionog objekta odlučuje investitor.
Odluku o izgradnji investicionog objekta (u daljem tekstu: investiciona odluka) investitor donosi na osnovu investicionog programa i tehničkog rješenja objekta izgrađenog najmanje u obliku idejnog projekta.
Investicioni program je elaborat kojim se analiziraju ekonomski, tehnički, tehnološki, ekološki i drugi uslovi za izgradnju investicionog objekta.
Član 11.
U postupku pripreme, praćenja i realizacije investicione obuke, kao i u postupku ocjene i provjere investicionog programa, investitor je dužan da primijeni Zajedničku metodologiju za ocjenjivanje društvene i ekonomske opravdanosti investicija i efikasnosti investiranja u SFRJ ("Službeni list SFRJ", broj 50/87).
Član 12.
Izradu investicionog programa investitor može povjeriti preduzeću odnosno organizaciji koja je za tu djelatnost upisana u sudski registar.
Preduzeće odnosno organizacija se može upisati u sudski registar za izradu investicionog programa ako za izradu svakog dijela programa ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme radnika s visokom školskom spremom odgovarajuće struke, sa tri godine radnog iskustva u struci.
Investitor može izrađivati investicioni program za svoje potrebe ako ispunjava uslove u pogledu stručnog kadra iz stava 2. ovog člana.
III. TEHNIČKA DOKUMENTACIJA
Član 13.
Tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuju tehnološka, ekološka, proizvodna, odnosno eksploataciona koncepcija investicionog objekta i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju.
Član 14.
Tehnička dokumentacija, zavisno od vrste i namjene objekta, koji se gradi odnosno vrsta radova koji se izvode, sadrži odgovarajući projekat (arhitektonski, konstruktivni, tehnološki, ekološki, energetski, mašinski, instalacija, enterijera, uređenja terena), tehničko obrazloženje projekta, situaciju, predmjer i proračun radova, specifikaciju, detalje za izvođenje radova i druge priloge utvrđene zakonom i drugim propisima.
Republički organ uprave nadležan za poslove građevinarstva bliže propisuje sadržinu tehničke dokumentacije za građenje pojedinih vrsta objekata.
Član 15.
Tehnička dokumentacija izrađuje se u skladu sa uslovima utvrđenim propisima o planiranju i uređenju prostora, zavisno od vrste objekta, njegove namjene i lokacije, u skladu s geološkim, seizmološkim, energetskim, sanitarnim, saobraćajnim i vodoprivrednim uslovima, uslovima za zaštitu od požara, zaštite na radu, zaštite čovjekove životne i radne sredine, zaštite kulturnih dobara i drugim propisanim uslovima.
Član 16.
Za gradnju više istovrsnih objekata može se izraditi jedinstvena tehnička dokumentacija uz koju se prilažu posebni djelovi dokumentacije koja se odnosi na specifičnost gradnje za svaki od tih objekata i različitost uslova za njihovu gradnju.
Tehnička dokumentacija za objekat koji se gradi od montažnih elemenata sadrži odgovarajuću dokumentaciju iz člana 14. ovog zakona, projekte o načinu i uslovima montaže gotovih građevinskih elemenata, dokumentaciju proizvođača koja se odnosi na kvalitet, tehnička svojstva i druge karakteristike elemenata kao i dokumentaciju koja se odnosi na uslove gradnje objekata na određenoj lokaciji.
Ako se gradnja objekta vrši samo montažom uređaja, postrojenja ili opreme ili se uređaji, postrojenja i oprema ugrađuju u već izgrađeni objekat, dio tehničke dokumentacije za izvođenje tih radova čini i dokumentacija proizvođača o načinu i uslovima ugrađivanja odnosno montaže tih uređaja, postrojenja i opreme.
Objekat se može graditi i na osnovu tehničke dokumentacije izrađene u inostranstvu čija je tehnička kontrola izvršena u skladu s ovim zakonom.
Član 17.
Izradu tehničke dokumentacije investitor može ustupiti preduzeću odnosno organizaciji registrovanoj za izradu takve dokumentacije.
Preduzeće, odnosno organizacija, iz stava 1. ovog člana, može se upisati u sudski registar, ako za izradu svakog dijela tehničke dokumentacije, odnosno vrste projekta, za koji se registruje, ima u radnom odnosu odgovornog projektanta.
Član 18.
Odgovorni projektant može biti lice s visokom školskom spremom odgovarajuće struke i pet godina radnog iskustva u struci.
Tehničku dokumentaciju, za objekte iz člana 25. ovog zakona, može da izrađuje lice koje u pogledu školske spreme i radnog iskustva ispunjava uslove za odgovornog projektanta.
Član 19.
Investitor može za svoje potrebe, bez upisa u sudski registar, izrađivati tehničku dokumentaciju, osim za objekte iz člana 25. ovog zakona, ako izradom dokumentacije rukovodi i za ispravnost te dokumentacije odgovara lice koje je u radnom odnosu sa investitorom na neodređeno vrijeme, a ispunjava uslove utvrđene ovim zakonom za odgovornog projektanta.
Građanin može izrađivati tehničku dokumentaciju za objekat koji će koristiti za