ZAKON

O FIDUCIJARNOM PRENOSU PRAVA SVOJINE

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 23/96)

Pojam ugovora (za pokretne stvari)

Pojam ugovora (za nepokretne stvari)

Način sticanja prava svojine

Forma ugovora

Član 1

Ugovorom o fiducijarnom prenosu prava svojine na pokretnoj stvari dužnik ili neko treći prenosi pravo svojine na povjerioca radi objezbeđenja naplate potraživanja, a povjerilac se obavezuje da po namirenju svog potraživanja omogući dužniku nesmetano vršenje prava svojine.
Ugovorom o fiducijarnom prenosu prava svojine na nepokretnoj stvari obavezuje se dužnik ili neko treći da prenese pravo svojine na povjerioca radi obezbjeđenja naplate potraživanja, a povjerilac se obavezuje da po namirenju svog potraživanja omogući dužniku nesmetano vršenje prava svojine.
Pravo svojine na nepokretnoj stvari stiče se upisom u zemljišne ili druge javne knjige uz zabilježbu fiducijarnog prenosa prava svojine.
Ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine mora biti zaključen u pisanoj formi, a kada su u pitanju nepokretnosti i ovjeren od strane suda.
Obezbjeđenje za buduću ili uslovnu obavezu

Član 2

Fiducijarni prenos prava svojine može se izvršiti radi obezbjeđenja buduće, kao i uslovne obaveze.
Protezanje objezbeđenja na druge obaveze dužnika

Član 3

Fiducijarnim prenosom prava svojine, kojim je obezbijeđeno ispunjenje neke obaveze, garantuju se i druge obaveze koje bi nastale između povjerioca i dužnika poslije zaključenja ugovora o prenosu prava svojine, a koje bi dospjele za isplatu prije namirenja obaveze za čije je obezbjeđenje izvršen prenos svojine, ako drukčije nije ugovoreno.

Zabranjene odredbe

Dozvoljene odredbe

Član 4

Ništavna je odredba ugovora o fiducijarnom prenosu prava svojine da će stvari koje su objekti ovog prava definitivno preći u svojinu povjerioca ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti bez prethodno sprovedenog postupka predviđenog ovim zakonom, kao i odredba po kojoj povjerilac ugovara za sebe upotrebu opterećene stvari, ubiranje plodova koje ta stvar daje ili iskorišćavanje stvari na drugi način.
Ovakvo ugovaranje je dozvoljeno nakon isteka roka od osam dana od nastanka potraživanja.

Određenost

Objekt

Član 5

Stvari koje služe za obezbjeđenje potraživanja moraju biti tačno određene (načelo specijalnosti).
Fiducijarni prenos prava svojine se odnosi na cijelu stvar, na njene plodove dok su neodvojeni i na druge sastavne djelove i pripatke.

Robni lager

Minimum robe za obezbjeđenje

Član 6

Ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine može se odnositi i na robni lager gotovih proizvoda (mašine, automobili i druge robne zalihe).
Ugovorom se određuje obavezno postojanje minimuma količine robe u robnom lageru čija vrijednost obezbjeđuje potraživanje.

Obavještavanje povjerioca

Član 7

Dužnik je dužan da o svakom svom poslu koji se tiče robnog lagera, preko odgovarajućih trgovačkih papira, obavijesti povjerioca.
Oduzimanje robnog lagera ili prijevremena prodaja

Član 8

Kad dužnik ne čuva robni lager, odnosno robu iz robnog lagera kako treba i uopšte postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu, sud će na zahtjev povjerioca narediti da se robni lager, odnosno roba oduzme od dužnika i preda nekom trećem licu ili će narediti prijevremenu prodaju stvari kada je ona opravdana.
Određenost robe u robnom lageru

Zamjena robe

Član 9

Roba koja služi za obezbjeđenje mora imati utvrđenu vrijednost, biti markirana i smještena u posebni prostor.
Dužnik može, uz saglasnost povjerioca, vršiti zamjenu robe u robnom lageru sa robom iste vrijednosti.

Pravo na državinu

Treći držalac

Zajedničko čuvanje stvari ili isprave

Član 10

Kod fiducijarnog prenosa državina na stvari ostaje kod dužnika ili nekog trećeg prenosioca prava svojine.
Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da se stvar koja je predmet ugovora ili isprava koja daje imaocu isključivo pravo raspolaganja njome preda trećem licu na čuvanje.
Ugovornici se mogu sporazumjeti da zajednički čuvaju stvari ili ispravu.

Obaveza čuvanja stvari

Predaja stvari

Član 11

Dužnik je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina.
Dužnik je dužan predati stvar povjeriocu ako svoj dug ne izmiri u roku.

Obavještavanje o promjenama na stvari

Član 12

Dužnik je dužan da obavijesti povjerioca o svim promjenama koje se dogode na opterećenim stvarima, a naročito o njihovom kvarenju ili gubljenju vrijednosti, inače odgovara za prouzrokovanu štetu.

Upotreba stvari i pribiranje plodova

Odgovornost dužnika

Član 13

Dužnik ima pravo da upotrebljava opterećenu stvar i da pribira plodove sa nje, ali nema pravo da je preda drugome na upotrebu, osim ako mu to dozovoli povjerilac.
Dužnik koji preda stvar drugome na upotrebu, bez dozvole povjerioca, odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje koje bi se dogodilo tom prilikom.

Pravo povjerioca na plodove

Član 14

Povjerilac ima pravo na plodove koje daje opterećena stvar od momenta konačnog sticanja prava svojine na njoj.

Sekvestar

Član 15

Na zahtjev povjerioca sud će narediti da se opterećena stvar oduzme od dužnika i preda nekom trećem, ako dužnik ne čuva stvar kako treba, ili je preda drugom na upotrebu bez njegove dozvole i uopšte ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu.

Pravo na dopunu obezbjeđenja

Član 16

Povjerilac ima pravo da od dužnika ili nekog trećeg zahtijeva drugu stvar, ako opterećena stvar ima materijalni ili pravni nedostatak zbog kojeg ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje za naplatu potraživanja.
Prodaja stvari prije vremena zbog kvarenja ili gubljenja vrijednosti

Zamjena stvari

Zamjena stvari na zahtev dužnika

Član 17

Kad se opterećena stvar kvari ili kad inače gubi vrijednost, te postoji opasnost da postane nedovoljna za obezbjeđenje povjeriočevog