Na osnovu člana 28 stav 1 alineja 5 Zakona o državnoj imovini ("Službeni list CG", broj 21/09) Vlada Crne Gore, na sjednici od 1. aprila 2010. godine, donijela je
UREDBU
O USLOVIMA I NAČINU KORIŠĆENjA PREVOZNIH SREDSTAVA U SVOJINI CRNE GORE
(Objavljena u "Sl. listu Crne Gore", br. 21 od 23. aprila 2010, 57/11, 62/12, 17/13, 19/13)
IOSNOVNE ODREDBE
Član 1
Prevozna sredstava u svojini Crne Gore koja služe za obavljanje potreba državnih organa i javnih službi čiji je osnivač Crna Gora (u daljem tekstu: organi) koriste se pod uslovima i na način propisan ovom uredbom.
Pravo iz stava 1 ovog člana ima i raniji predsjednik Crne Gore, predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora iz Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Vlade Crne Gore, za vrijeme obavljanja državne funkcije ili druge dužnosti u ime države koja nije obuhvaćena stavom 1 ovog člana.
Član 2
Državni organi u smislu ove uredbe su: Skupština Crne Gore, Predsjednik Crne Gore, Vlada Crne Gore, Ustavni sud Crne Gore, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Državno tužilaštvo, ministarstva i drugi organi uprave, sudovi, Državna revizorska institucija i druge službe čiji je osnivač Crna Gora.
Javne službe, u smislu ove uredbe, su: Univerzitet Crne Gore, javne ustanove, državni fondovi i drugi organi i organizacije koji vrše javna ovlašćenja, čiji je osnivač Crna Gora.
Član 3
Pod prevoznim sredstvima, u smislu ove uredbe, smatraju se službeni putnički automobili (u daljem tekstu: službena vozila), autobusi, teretna vozila, vatrogasna vozila, vozila hitne pomoći, motocikli i druga motorna vozila (u daljem tekstu: druga vozila), čamci, gliseri, brodovi (u daljem tekstu: plovila), helikopteri i avioni (u daljem tekstu: letilice) koja su stečena iz sredstava budžeta Crne Gore, prihoda organa ili na drugi način u skladu sa Zakonom o državnoj imovini evidentirana u knjigovodstvu kao osnovno sredstvo i koriste se za obavljaše službenih i drugih potreba iz nadležnosti organa.
Pod prevoznim sredstvima smatraju se i vozila koja su organi uzeli u zakup ili na lizing, radi obavljanja službenih i drugih potreba iz nadležnosti organa.
Član 4
Službena vozila koriste se za službena putovanja ili za obavljanje drugih zadataka u zemlji i inostranstvu (u daljem tekstu: službene potrebe).
Druga vozila, plovila i letilice koriste se i za obavljanje zadataka i funkcija koje proističu iz nadležnosti organa u zemlji i inostranstvu (u daljem tekstu: potrebe iz nadležnosti).
Službeno vozilo može se dati na stalnu upotrebu (24 časa) sa ili bez vozača, u skladu sa ovom uredbom.
Član 4a
Starješina organa koji rukovodi organom dužan je da, do 1. decembra tekuće godine utvrdi za narednu godinu, broj prevoznih sredstava neophodnih za nesmetan rad organa u skladu sa ovom uredbom i aktom iz člana 5 ove uredbe.
IIUSLOVI KORIŠĆENjA
Član 5
Prevozna sredstva koriste se pod uslovom da je od strane starješine koji rukovodi organom utvrđena službena potreba ili potreba iz nadležnosti organa u skladu sa ovom uredbom i aktom tog organa.
Aktom iz stava 1 ovog člana uređuje se način korišćenja i upotrebe prevoznog sredstva, zavisno od posebnih potreba i specifičnosti organa.
Akt iz stava 1 ovog člana dostavlja se organu državne uprave nadležnom za poslove finansija.
Član 6
Starješina organa određuje lice koje je odgovorno za korišćenje prevoznog sredstva (u daljem tekstu: odgovorno lice).
Službeno vozilo, po prethodnom odobrenju starješine organa mogu da koriste i zaposleni za službene potrebe u vršenju inspekcijskih poslova, terenskog rada i zaposleni na opštim poslovima (kuriri i sl.).
Odgovorno lice je dužno da prevozno sredstvo koristi u skladu sa njegovom namjenom i tehničkim karakteristikama, službenim potrebama i potrebama iz nadležnosti organa i da se stara o njegovoj tehničkoj i drugoj ispravnosti.
Član 7
Organ koji koristi prevozno sredstvo dužan je da, na zahtjev drugog organa, odobri korišćenje tog sredstva za protokolarne potrebe.
Starješina organa koji koristi prevozno sredstvo može da odobri korišćenje tog sredstva drugom organu, na njegov zahtjev, radi obavljanja službenih i drugih potreba iz nadležnosti tog organa.
Organ kome je odobreno korišćenje prevoznog sredstava u smislu st. 1 i 2 ovog člana obezbjeđuje troškove nastale prilikom korišćenja tog sredstva (gorivo, mazivo, putarinu, troškove vozača i dr.).
Zahtjev za davanje na korišćenje prevoznog sredstva za namjene iz st. 1 i 2 ovog člana organ je dužan da dostavi najmanje 24 časa prije iskazane potrebe za njegovo korišćenje.
Izuzetno, iz razloga hitnosti posla koji nije bio unaprijed planiran, a čije odlaganje bi imalo veće materijalne ili druge posljedice, zahtjev se može dostaviti i u roku kraćem od roka iz stava 4 ovog člana.
Član 7a
Starješina organa koji za potrebe organa kojim rukovodi ne može da obezbijedi prevozno sredstvo u smislu člana 7 stav 2 ove uredbe, može da uzme u zakup odgovarajuće prevozno sredstvo najduže do 60 dana u toku kalendarske godine.
Radi obavljanja službenih i drugih potreba iz nadležnosti organa, starješina organa može odobriti i korišće-nje auto-taksi prevoza u gradskom i prigradskom prevozu, u skladu sa aktom iz člana 5 ove uredbe.
Član 8
Ukoliko na prevoznom sredstvu za vrijeme korišćenja u smislu člana 7 st. 1 i 2 ove uredbe, nastane šteta, organ kome je odobreno korišćenje tog sredstva dužan je da tu štetu nadoknadi.
Ukoliko šteta nastane