Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 25. saziva, na prvoj œednici prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2013. godini, dana 1.marta 2013. godine, donijela je
ZAKON
O POTVRĐIVANjU UGOVORA O IZRUČENjU IZMEĐU CRNE GORE I BOSNE I HERCEGOVINE
(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 4 od 20 marta 2013)
Član 1
Potvrđuje se Ugovor o izručenju između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, potpisan u Podgorici, 15. novembra 2012. godine, u originalu na crnogorskom jeziku i službenim jezicima Bosne i Hercegovine - bosanskom jeziku, srpskom jeziku i hrvatskom jeziku.
Član 2
Tekst Ugovora iz člana 1 ovog zakona, u originalu na crnogorskom jeziku glasi:
UGOVOR
O IZRUČENjU IZMEĐU CRNE GORE I BOSNE I HERCEGOVINE
Crna Gora i Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: države ugovornice);
svjesne potrebe daljeg unapređenja međusobne saradnje u oblasti pravosuđa;
uzimajući u obzir opasnost i važnost borbe protiv organizovanog kriminala, korupcije i drugih teških krivičnih djela, kao i potrebu za efikasnom međusobnom saradnjom;
države ugovornice dogovorile su se da zaključe ovaj ugovor.
Obaveza izručenja
Član 1
Države ugovornice se obavezuju da će pod uslovima predviđenim ovim ugovorom, na molbu, jedna drugoj izručivati lica koja se u državi koja traži izručenje (u daljem tekstu: država molilja) gone zbog krivičnog djela ili se traže radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje lišenje slobode, u skladu sa pravom država ugovornica.
Način komuniciranja
Član 2
(1) Nadležni organi država ugovornica kod primjene ovog ugovora komuniciraju pisanim putem, i to preko ministarstava nadležnih za poslove pravde.
(2) Diplomatski put komunikacije ovim nije isključen, ako za to postoje opravdani razlozi.
(3) U hitnim slučajevima, zamolnice i obavještenja prema ovom ugovoru mogu se dostavljati preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
Jezik i legalizacija
Član 3
(1) Molbe koje se podnose i dokumentacija koju treba dostaviti prema odredbama ovog ugovora, sastavljaju se na jeziku države molilje.
(2) Legalizacija isprava iz stava 1 ovoga člana nije potrebna.
Dokumentacija
Član 4
Uz molbu za izručenje država molilja treba da priloži:
1) sredstva za utvrđivanje identiteta lica čije se izručenje traži (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.);
2) potvrdu ili druge podatke o državljanstvu lica čije se izručenje traži;
3) optužnicu ili presudu ili odluku o sprovođenju istrage ili koji drugi akt jednak ovoj odluci, odluku o pritvoru, u izvorniku ili ovjerenom prepisu, u kome treba da je naznačeno ime i prezime lica čije se izručenje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegovog identiteta, činjenični opis djela i zakonski naziv krivičnog djela;
4) izvod iz teksta zakonskih odredaba koje će se primjeniti ili su primjenjene prema licu čije se izručenje traži, zbog djela povodom koga se traži izručenje;
5) podatke o dužini krivične sankcije kada se radi o izručenju lica radi izdržavanja ostatka krivične sankcije.
Dopuna dokumentacije
Član 5
(1) Ako su podaci i dokumentacija koje je dostavila država molilja nedovoljni za donošenje odluke zamoljene države na osnovu ovog ugovora, zamoljena država može da traži dopunska obavještenja i dokumentaciju i da odredi primjeren rok za njihovo dostavljanje, koji ne može biti duži od 30 dana.
(2) Rok iz stava 1 ovog člana može se na obrazloženi prijedlog produžiti za još 15 dana.
(3)Ako država molilja u rokovima predviđenim u st. 1 i 2 ovog člana ne dostavi dopunske podatke i dokumentaciju, zamoljena država će odmah obustaviti postupak izručenja i lice čije se izručenje traži pustiće na slobodu.
Krivična djela za koja se dozvoljava izručenje
Član 6
(1) Izručenje radi krivičnog gonjenja dozvoliće se samo za krivično djelo za koje je, kako prema pravu države molilje, tako i prema pravu zamoljene države, propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje jedne godine.
(2) Izručenje radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode, dozvoliće se samo za krivična djela koja su kažnjiva prema pravu obje države ugovornice i ako trajanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode ili njihov ostatak koji treba da se izvrši, iznosi najmanje četiri mjeseca.
(3) Ako se molba za izručenje odnosi na više krivičnih djela koja su po pravu države molilje kao i po pravu zamoljene države kažnjiva kaznom zatvora ili mjerom koja uključuje oduzimanje slobode, ali neka od njih ne ispunjavaju uslove u pogledu visine krivične sankcije propisane u st. 1 i 2 ovog člana, izručenje se može dozvoliti i za ta krivična djela.
Krivična djela za koja se dozvoljava izručenje sopstvenih državljana
Član 7
(1) Izručenje sopstvenih državljana zbog krivičnog gonjenja će se dozvoliti ako su ispunjeni uslovi propisani ovim ugovorom samo za krivična djela organizovanog kriminala i korupcije i krivično djelo pranje novca, za koja je prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja podrazumijeva lišenje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna, koja su kao takva predviđena domaćim zakonodavstvima država ugovornica.
(2) Izručenje sopstvenih državljana zbog krivičnog gonjenja će se dozvoliti ako su ispunjeni uslovi propisani ovim ugovorom i za ostala teška krivična djela, odnosno teške oblike krivičnih djela za koja je prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili teža kazna, odnosno mjera koja uključuje lišenje slobode, osim za krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.
(3) Izručenje sopstvenih državljana radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode će se dozvoliti, za krivična djela iz st. 1 i 2 ovog člana, i ako izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišnje slobode, odnosno njihov ostatak koji treba da se izvrši, iznosi najmanje dvije godine.
(4) Izručenje sopstvenih državljana za krivična djela iz st. 1 i 2 ovog člana dozvoliće se samo za krivična djela izvršena poslije potpisivanja ovog ugovora.
Odbijanje izručenja zbog azila ili međunarodno pravnih obaveza
Član 8
Izručenje se neće dozvoliti:
1) ako lice čije se izručenje traži uživa azil na teritoriji zamoljene države;
2) ako bi izručenje bilo u suprotnosti sa obavezama zamoljene države koje proizilaze iz multilateralnih ugovora koji je obavezuju.
Načelo ne bis in idem
Član 9
(1) Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog djela za koje je lice čije se izručenje traži u zamoljenoj državi već pravnosnažno osuđeno ili oslobođeno, ili je protiv njega krivični postupak pravnosnažno obustavljen, ili je optužba protiv njega pravnosnažno odbijena.
(2) Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog djela za koje je lice čije se izručenje traži pravnosnažno osuđeno ili oslobođeno u trećoj državi, a izrečena krivična sankcija izvršena ili oproštena ili je neizvršeni dio sankcije oprošten ili je prema pravu treće države nastupila zastarjelost izvršenja krivične sankcije.
Zastarjelost
Član 10
Izručenje se neće dozvoliti ako je krivično gonjenje ili izvršenje krivične sankcije zastarjelo prema pravu jedne od država ugovornica.
Obostrana kažnjivost
Član 11
Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog radnje koje nije krivično djelo prema pravu jedne od država ugovornica.
Krivično gonjenje zbog istog djela u zamoljenoj državi
Član 12
Izručenje se može odbiti ako se lice čije se izručenje traži, zbog istog krivičnog djela krivično goni u zamoljenoj državi.
Načelo teritorijalnosti
Član 13
(1) Izručenje se može odbiti ako se traži zbog krivičnog djela koje je u cjelosti ili djelimično izvršeno na teritoriji zamoljene države.
(2) Izručenje se može odbiti ako se traži zbog krivičnog djela počinjenog van teritorija država ugovornica, i ako pravo zamoljene države ne dozvoljava krivično gonjenje za isto krivično djelo počinjeno van njene teritorije.
Osuda u odsustvu
Član 14
Ako je lice čije se izručenje traži pravnosnažno osuđeno u odsustvu, izručenje će se dozvoliti samo ako država molilja da garancije da će krivični postupak poslije izručenja ponovo sprovesti u prisustvu izručenog lica.
Izvršenje kazne u zamoljenoj državi
Član 15
(1) Ako