Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na sedmoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2010. godini, dana 22. decembra 2010. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Hrvatske o izručenju

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 1 od 10 januara 2011)

Član 1

Potvrđuje se Ugovor između Crne Gore i Republike Hrvatske o izručenju, potpisan u Podgorici 1 oktobra 2010. godine, u originalu na crnogorskom i hrvatskom jeziku.

Član 2

Tekst Ugovora iz člana 1 ovog zakona, u originalu na crnogorskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU CRNE GORE I REPUBLIKE HRVATSKE O IZRUČENjU
Crna Gora i Republika Hrvatska (u daljem tekstu: države ugovornice),
svjesne potrebe daljeg unapređenja međusobne saradnje u oblasti pravosuđa,
uzimajući u obzir visoku opasnost organizovanog kriminala i korupcije, njihovog transnacionalnog širenja, kao i važnost borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, te potrebu za efikasnom međusobnom saradnjom država u toj borbi,
u želji da posebno regulišu saradnju u pogledu izručenja,
sporazumjele su se o sljedećem:

Obaveza izručenja

Član 1

Države ugovornice se obavezuju da će u skladu s odredbama ovog ugovora, na molbu, jedna drugoj izručivati lica, koja se u državi koja traži izručenje (u daljem tekstu: država molilja) gone zbog krivičnog djela ili se traže radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode, u skladu sa pravom država ugovornica.

Način komunikacije

Član 2

(1) Nadležni organi država ugovornica kod sprovođenja ovog ugovora komuniciraju pisanim putem i to preko ministarstava nadležnih za poslove pravosuđa.
(2) Diplomatski put komunikacije ovim nije isključen, ako za to postoje opravdani razlozi.
(3) U hitnim slučajevima, molbe i obavještenja prema ovom ugovoru mogu se dostavljati preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).

Jezik i legalizacija

Član 3

(1) Molbe koje se podnose i dokumentacija koju treba dostaviti prema odredbama ovog ugovora, sastavljaju se na jeziku države molilje. Prevod na jezik države od koje se traži izručenje (u daljem tekstu: zamoljena država) nije potrebno prilagati.
(2) Legalizacija isprava iz stava 1 ovog člana nije potrebna.

Dokumentacija

Član 4

Uz molbu za izručenje država molilja treba da priloži:
1) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti lica čije se izručenje traži (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.);
2) potvrdu ili druge podatke o državljanstvu sopstvenih državljana;
3) optužnicu ili presudu ili odluku o pritvoru ili koji drugi akt istog pravnog značaja, u ovjerenom prepisu ili ovjerenoj kopiji izvornika. U ovim aktima mora biti navedeno: ime i prezime lica čije se izručenje traži i drugi podaci koji su potrebni za utvrđivanje njegove istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela;
4) izvod iz teksta zakonskih odredbi koje će biti primijenjene ili su bile primijenjene prema licu čije se izručenje traži, zbog djela povodom koga se izručenje traži;
5) podatke o dužini krivične sankcije kad se radi o izručenju lica radi izdržavanja ostatka krivične sankcije.

Dopuna dokumentacije

Član 5

(1) Ako su podaci i dokumentacija koje je dostavila država molilja nedovoljni za donošenje odluke zamoljene države na osnovu ovog ugovora, zamoljena država može da traži dopunska obavještenja i dokumentaciju i da odredi primjeren rok za njihovo dostavljanje ne duži od 15 dana.
(2) Rok iz stava 1 ovog člana može se na obrazloženu molbu produžiti.

Član 6

(1) Ako država molilja u rokovima predviđenim članom 5 ovog ugovora ne dostavi dopunske podatke i dokumentaciju, zamoljena država će odmah obustaviti postupak za izručenje i lice čije se izručenje traži pustiće na slobodu.
(2) Troškove koji su nastali neosnovanim lišenjem slobode u slučaju iz stava 1 ovog člana nadoknadiće država molilja zamoljenoj državi.

Krivična djela za koja se izručenje dozvoljava

Član 7

(1) Izručenje radi krivičnog gonjenja dozvoliće se samo ako je za krivično djelo prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode u trajanju od najmanje jedne godine.
(2) Izručenje radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode dozvoliće se samo za krivična djela koja su kažnjiva prema pravu obje države ugovornice i ako trajanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode, odnosno njihov ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca.
(3) Ako zahtjev za izručenje uključuje nekoliko krivičnih djela od kojih je za svako prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode, a neka od njih ne ispunjavaju uslov iz stava 1 ovog člana, zamoljena država će dopustiti izručenje i za ta krivična djela.

Krivična djela za koja se dopušta izručenje sopstvenih državljana

Član 8

(1) Izručenje sopstvenih državljana u cilju krivičnog gonjenja dozvoliće se ako su ispunjeni uslovi propisani ovim ugovorom samo za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja podrazumijeva lišenje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna.
(2) Izručenje sopstvenih državljana u cilju izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere koja podrazumijeva lišenje slobode dozvoliće se ako su ispunjeni uslovi propisani ovim ugovorom samo za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca koja su kažnjiva prema pravu obje države ugovornice i ako trajanje kazne zatvora ili mjere koja podrazumijeva lišenje slobode odnosno njihov ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje dvije godine.
(3) Krivična djela organizovanog kriminala iz st. 1 i 2 ovog člana su:
- krivična djela za koja je propisana kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža kazna počinjena od strane organizovane zločinačke grupe (kriminalno udruženje, kriminalna organizacija),
- organizovanje i učestvovanje u organizovanoj zločinačkoj grupi (kriminalno udruženje, kriminalna organizacija).
(4) Krivična djela korupcije iz st. 1 i 2 ovog člana su:
- zloupotreba položaja od strane službenih lica,
- protivzakonito posredovanje,
- aktivno i pasivno podmićivanje službenih lica,
- aktivno i pasivno podmićivanje u privatnom sektoru,
- pronevjera.

Odbijanje izručenja zbog azila ili međunarodnopravnih obaveza

Član 9

Izručenje se neće dozvoliti:
1) ako lice čije se izručenje traži uživa azil na teritoriji zamoljene države;
2) ako bi izručenje bilo u suprotnosti sa obavezama zamoljene države koje proizlaze iz multilateralnih ugovora koji je obavezuju.

Načelo ne bis in idem

Član 10

(1) Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog djela za koje je lice čije se izručenje traži u zamoljenoj državi već pravosnažno osuđeno ili oslobođeno, ili je protiv njega krivični postupak pravosnažno obustavljen, ili je optužba protiv njega pravosnažno odbijena.
(2) Izručenje se može dozvoliti ako je postupak pravosnažno okončan isključivo zbog procesnih razloga predviđenih pravom država ugovornica.
(3) Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog djela za koje je lice čije se izručenje traži:
- pravosnažno osuđeno ili oslobođeno u trećoj državi, a izrečena krivična sankcija izvršena ili oproštena ili je neizvršeni dio sankcije oprošten ili je prema pravu treće države nastupila zastarjelost izvršenja krivične sankcije, ili
- pravosnažno oslobođeno u trećoj državi, ili
- pravosnažno osuđeno u trećoj državi, ali oslobođeno od kazne.
(4) U slučajevima iz stava 3 ovog člana izručenje se ipak može dopustiti ako je krivično djelo počinjeno protiv neke osobe ili institucije ili bilo čega što ima javni karakter u državi molilji, te ako je lice protiv kojeg je izrečena presuda bilo javni funkcioner u državi molilji.

Zastarjelost

Član 11

Izručenje se neće dozvoliti ako je krivično gonjenje ili izvršenje krivične sankcije zastarjelo prema pravu države molilje ili prema pravu zamoljene države ako postoji njena nadležnost na osnovu njenog domaćeg prava.

Obostrana kažnjivost

Član 12

Izručenje se neće dozvoliti ako se traži zbog djela koje nije krivično djelo prema pravu jedne od država ugovornica.

Krivično gonjenje zbog istog djela u zamoljenoj državi

Član 13

Izručenje se može odbiti ako se lice čije se izručenje traži, zbog istog krivičnog djela krivično goni u zamoljenoj državi.

Načelo teritorijalnosti

Član 14

(1) Izručenje se može odbiti ako se traži zbog krivičnog djela koje je u cjelosti ili