Na osnovu člana 21 stav 2 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Službeni list CG", broj 77/08), Vlada Crne Gore na sjednici od 26. maja 2011. godine, donijela je

Odluku

o objavljivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske o policijskoj saradnji

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 10 od 25 jula 2011)

Član 1

Objavljuje se Sporazum između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske o policijskoj saradnji, potpisan u Budvi, 17. marta 2011. godine, u originalu na crnogorskom i hrvatskom jeziku.

Član 2

Tekst Sporazuma iz člana 1 ove odluke, u originalu na crnogorskom jeziku, glasi:
SPORAZUM IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE HRVATSKE O POLICIJSKOJ SARADNjI
Vlada Crne Gore
iVlada Republike Hrvatske
(u daljem tekstu: ugovorne strane),
u duhu prijateljskih odnosa između ugovornih strana,
s namjerom da prodube saradnju policijskih organa,
sa zajedničkom voljom da efikasno djeluju na suzbijanju međunarodne opasnosti za javnu bezbjednost kao i suzbijanju međunarodnog kriminala,
s ciljem da pomoću usklađenih aktivnosti efikasnije djeluju protiv međunarodnog kriminala,
uz poštovanje Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, sačinjene u Strazburu, dana 28. januara 1981, Dodatnog protokola uz tu Konvenciju u vezi sa nadzornim organima i prekograničnim protokom podataka, sačinjenog u Strazburu, dana 8. novembra 2001, kao i Preporuke broj R (87) 15 Odbora ministara Savjeta Evrope od 17. septembra 1987 o regulisanju korišćenja ličnih podataka od strane policije, a koja se odnosi i na slučajeve kada se podaci ne obrađuju automatski,
sporazumjele su se o sljedećem:

Poglavlje I

Opšte odredbe

Predmet Sporazuma, nadležni organi kao i promjene nadležnosti i naziva organa

Član 1

Ugovorne strane jačaju saradnju u području:
- otklanjanja opasnosti za javnu bezbjednost i javni red,
- sprječavanje i rasvjetljavanje krivičnih djela, kao i
- stanja bezbjednosti u nadzoru državne granice u pograničnom području, kao i suzbijanje prekograničnog kriminala.
U skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, ugovorne strane sarađivaće u sprovođenju zajedničkih policijskih mjera u oblastima iz stava 1 ovog člana uz međusobnu kadrovsku, materijalnu i organizacionu podršku, a prema potrebi mogu formirati i zajedničke policijske timove.
Nadležni policijski organi prema ovom Sporazumu su:
- u Crnoj Gori: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava policije kao kontakt organ sa svojim unutrašnjim organizacionim jedinicama;
- u Republici Hrvatskoj: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ravnateljstvo policije kao nacionalni središnji s unutrašnjim ustrojstvenim jedinicama te policijske uprave u okviru njihovih nadležnosti;
Nadležni policijska organi u pograničnom području su:
- za crnogorsku ugovornu stranu: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava policije - Područne jedinice Uprave policije.
- za hrvatsku ugovornu stranu: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ravnateljstvo policije kao nacionalni središnji organ s unutrašnjim ustrojstvenim jedinicama te policijske uprave u okviru njihovih nadležnosti;
Ugovorne strane se međusobno obavještavaju o promjenama nadležnosti ili naziva organa navedenih u ovom Sporazumu.

Član 2

Zajednička analiza rizika
Ugovorne strane teže ostvarivanju i što ujednačenijeg stanja informisanosti o bezbjednosnoj situaciji. U tu svrhu, periodično, i kada postoji određeni povod razmjenjuju informacije o bezbjednosnom stanju i po potrebi zajednički ocjenjuju bezbjednosnu situaciju.

Poglavlje II

Opšte odredbe o policijskoj saradnji

Saradnja po zahtjevu

Član 3

Policijski organi ugovornih strana, u okviru svoje nadležnosti jedni drugima, po zahtjevu, pružaju administrativnu pomoć u otklanjanju opasnosti za javnu bezbjednost i javni red, radi sprječavanja i rasvjetljavanja krivičnih djela ukoliko zahtjev ili postupanje po istom prema nacionalnom zakonodavstvu nije u nadležnosti pravosudnih organa. Ako zamoljeni policijski organ nije nadležan da postupi po zahtjevu, tada isti prosljeđuje nadležnom organu.
Nacionalni organi za kontakt ugovornih strana međusobno razmjenjuju zahtjeve iz stava 1 ovog člana kao i odgovore na iste. Zahtjevi se upućuju neposredno nacionalnim organima za kontakt ugovornih strana, koji su dužni da na iste odgovore.
Upućivanje zahtjeva i odgovora na iste može uslijediti neposredno između nadležnih policijskih organa ugovornih strana, ukoliko se zahtjevi za pomoć u otklanjanju neposredne opasnosti za javnu bezbjednost i javni red ne mogu blagovremeno dostaviti redovnim kanalima koji postoje između nacionalnih organa za kontakt. Nadležni policijski organ obavještava svoj nacionalni organ o neposredno primljenim i poslatim zahtjevima u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.
Prema nacionalnom zakonodavstvu zahtjevi iz stavova 1 do 3 ovog člana mogu se posebno odnositi na:
1) utvrđivanje vlasnika i lica na koja su vozila registrovana, kao i lica koja upravljaju motornim vozilima, vazdušnim i vodenim prevoznim sredstvima;
2) provjere o vozačkim dozvolama, plovidbenim dozvolama i sličnim dozvolama;
3) utvrđivanje prebivališta, boravišta i njihovog pravnog osnova;
4) utvrđivanje vlasnika i korisnika telefonskih priključaka ili drugih telekomunikacijskih uređaja;
5) utvrđivanje identiteta;
6) informacije o porijeklu stvari, na primjer oružja, motornih vozila, kao i vodenih prevoznih sredstava (provjere u vezi sa pravnim osnovom);
7) informacije o posjedovanju i vlasništvu nepokretnosti, pokretnosti i hartija od vrijednosti;
8) usklađivanje i pokretanje prvih mjera potrage;
9) posebne dokazne radnje;
10) prikupljanje potrebnih obavještenja;
11) sprovođenje konkretnih mjera pri pružanju zaštite svjedoka;
12) otkrivanje, obezbjeđenje tragova, analiza i upoređivanje tragova.
Zahtjevi, kao i odgovori na iste, dostavljaju se, po pravilu, u pisanom obliku. Ako se dostavljaju lični podaci, izabraće se oblik dostavljanja koji će u opravdanoj mjeri voditi računa o osjetljivosti tih podataka. Usmeni zahtjev je moguć u hitnim slučajevima, ali se o tome bez odlaganja dostavlja naknadni pisani zahtjev. Ugovorne strane garantuju za to da je pristup komunikacionim uređajima moguć samo ovlaštenim licima.

Razmjena informacija bez zahtjeva

Član 4

Policijski organi ugovornih strana, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, u pojedinim slučajevima međusobno razmjenjuju informacije i bez zahtjeva, ako na osnovu utvrđenih činjenica mogu osnovano pretpostaviti da su te informacije potrebne za otklanjanje konkretne opasnosti za javnu bezbjednost i javni red ili za rasvjetljavanje krivičnih djela ili mogu dovesti do podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć. Član 3 st. 2, 3 i 5 ovog Sporazuma na odgovarajući se način primjenjuju na razmjenu informacija.

Član 5

Obrazovanje i stručno usavršavanje
Policijski organi ugovornih strana, sarađuju u oblasti obrazovanja i stručnog usavršavanja, i to posebno putem:
1) razmjene nastavnih planova i programa;
2) zajedničkih seminara i vježbi te razmjene predavača i stručnjaka;
3) pozivanja predstavnika druge ugovorne strane kao posmatrača na vježbama i pri posebnim aktivnostima od većeg bezbjednosnog značaja;
4) učestvovanja predstavnika druge ugovorne strane u raznim oblicima stručnog usavršavanja;
5) zajedničkih radnih susreta.

Poglavlje III

Posebne oblasti policijske saradnje

Član 6

Policijska saradnja u suzbijanju korupcije i drugih krivičnih djela protiv službene dužnosti
Policijski organi ugovornih strana sarađuju na suzbijanju korupcije i drugih krivičnih djela protiv službene dužnosti.
Saradnja policijskih organa ugovornih strana u ovoj oblasti obuhvata i razmjenu iskustava o primjeni nacionalnog zakonodavstva, prevenciju kriminaliteta, kao i razmjenu informacija i analiza o uzrocima i razvojnim tendencijama kod suzbijanja korupcije, i drugih krivičnih djela protiv službene dužnosti.

Poglavlje IV

Posebni oblici saradnje

Kontrolisane isporuke

Član 7

Ugovorne strane mogu po prethodno poslatom zahtjevu na svojoj državnoj teritoriji dozvoliti kontrolisane isporuke za krivična djela za koja je to moguće prema pravu zamoljene ugovorne strane, posebno kod nedozvoljene trgovine opojnim drogama, oružjem, eksplozivnim materijama, falsifikovanim novcem i pranja novca. Ugovorna strana molilja treba da obrazloži da bi bez te mjere bilo nemoguće ili bi bilo znatno otežano otkrivanje nalogodavca i drugih učesnika ili otkrivanje distributivnih kanala. Zamoljena ugovorna strana će ograničiti ili odbiti kontrolisane isporuke, ako je rizik koji proizlazi iz isporuka za lica koja učestvuju u prevozu nesrazmjerno veliki ili ako isporuke predstavljaju opasnost za javnu bezbjednost.
Zamoljena ugovorna strana preuzima kontrolu nad isporukama kod prelaska državne granice, a radi izbjegavanja prekida kontrole. U daljem toku prevoza zamoljena ugovorna strana obezbjeđuje stalan nadzor na način da su učesnici i isporuke u svako doba dostupni. Kontrolisane isporuke se u dogovoru između ugovornih strana mogu zaustaviti, a nastavak isporuke se može odobriti na način da ista ostane nedirnuta, da se ukloni ili u cijelosti ili djelimično zamijeni.
Zahtjevi za kontrolisane isporuke, koje započinju ili se nastavljaju u trećoj državi, odobravaju se samo ako ta država obezbijedi ispunjenje pretpostavki iz stava 2 ovog člana.
Zahtjevi iz stava 1 upućuju se:
: