Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na drugoj sjednici prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2011. godini, dana 5. aprila 2011. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Hrvatske o zaštiti prava crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i Hrvatske manjine u Crnoj Gori

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 5 od 20 aprila 2011)

Član 1

Potvrđuje se Sporazum između Crne Gore i Republike Hrvatske o zaštiti prava crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Crnoj Gori, sačinjen i potpisan od strane predstavnika Vlade Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske, dana 14. januara 2009. godine u Zagrebu, u originalu na crnogorskom i hrvatskom jeziku.

Član 2

Tekst Sporazuma iz člana 1 ovog zakona, u originalu na crnogorskom i hrvatskom jeziku, glasi:
Sporazum između Crne Gore i Republike Hrvatske o zaštiti prava crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Crnoj Gori
Crna Gora i Republika Hrvatska (u daljem tekstu: stranke),
polazeći od činjenice postojanja crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Crnoj Gori (u daljem tekstu: manjine),
s namjerom osiguravanja manjinama koje žive u Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj najvišeg nivoa pravne zaštite te očuvanje i razvoj njihovih nacionalnih identiteta,
u skladu sa međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i zaštiti manjina, a posebno:
- Povelji Ujedinjenih nacija, Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o pravima djeteta, Deklaraciji o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije temeljene na religiji i vjerovanju, Deklaraciji o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina;
- Relevatnim dokumentima usvojenim od strane Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, a naročito Dokumentu usvojenom na Konferenciji o ljudskoj dimenziji u Kopenhagenu 1990.godine, kao i Izvještaju sa Sastanka vladinih stručnjaka za zaštitu manjina, održanog u Ženevi 1991. godine;
- Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina i ostalim relevantnim dokumentima Savjeta Evrope;
- Instrumentu Srednjoevropske inicijative za zaštitu nacionalnih manjina;
polazeći od rješenja predviđenih nacionalnim zakonodavstvima stranaka,
svjesne značaja prava manjina i njihove kvalitetne zaštite kao jednog od načela na kojima počiva Evropska unija,
utvrđujući da zaštita prava manjina doprinosi političkoj i društvenoj stabilnosti države u kojoj žive,
potvrđujući da manjine predstavljaju integralni dio društva i države u kojoj žive i da obogaćuju materijalnu i duhovnu kulturu zemlje kao i da doprinose produbljavanju prijateljstva i saradnje između stranaka ovog sporazuma,
sporazumjele su se kako slijedi:

Član 1

Stranke će:
- pripadnicima manjine jemčiti i osigurati pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihovog nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta;
- ulagati napore kako bi u okvirima svojih mogućnosti i svog obrazovanog sistema osigurale pripadnicima manjina učenje njihovog jezika, odnosno pohađanje nastave na tom jeziku;
- osigurati uslove za osnivanje i upravljanje svojih privatnih ustanova za obrazovanje i obuku na manjinskom jeziku;
- preduzeti odgovarajuće korake kako bi se stvorili uslovi za djelotvorno učešće pripadnika manjina u javnim poslovima, posebno onima koji su od njihovog interesa.

Član 2

Stranke se obavezuju da će pripadnicima manjina osigurati:
- slobodu izbora i izražavanja pripadnosti manjini, kao i uživanja svih prava u vezi sa tim izborom;
- pravo uživanja načela nediskriminacije, kako je to predviđeno međunarodnim dokumentima;
- pravo zaštite od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak;
- pravo na održavanje, razvijanje i javno iskazivanje svoje kulture, kao i očuvanje i zaštitu svojih kulturnih dobara i tradicije;
- pravo na očuvanje nacionalnog identiteta i vjeroispovesti;
- pravo obrazovanja na jeziku i pismu manjine, javnu i privatnu upotrebu jezika i pisma, kao i informisanja, kao i upotrebu znamenja i simbola manjine;
- zaštitu ravnopravnog učešća u javnim poslovima, samoorganizovanja i udruživanja radi ostvarenja zajedničkih interesa, kao i uživanje političkih i ekonomskih sloboda.

Član 3

Stranke će, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i u okvirima svojih mogućnosti, razraditi modele vaspitanja i obrazovanja na jeziku i pismu manjina i omogućiti školovanje pripadnika manjina prema odobrenim programima za čija donošenja prethodno pribavlja mišljenje savjeta manjina ili krovnih koordinacionih tijela manjina.
Odgovarajući programi na jeziku i pismu manjina uz opšti dio obavezno sadrže dio čiji je sadržaj u vezi sa posebnošću manjine (maternji jezik, književnost, istorija, geografija i kulturno stvaralaštvo manjine).

Član 4

Stranke će pospješivati zapošljavanje stručno osposobljenih lica koja dolaze iz redova pripadajuće manjine na svim nivoima i oblicima obrazovanja.
Stranke će podsticati saradnju i razmjenu na području obrazovanja u dijelu koji se odnosi na obrazovanje manjina, naročito razmjenom prosvjetnih stručnjaka, školskih programa, udžbenika i drugih nastavnih materijala, omogućiti dodjele stipendija i učešće na seminarima stručnog usavršavanja manjinskih učitelja, kao i podsticati direktnu saradnju škola, odnosno stvaranje uslova za uzajamne posjete učenika i učitelja.
Na području gde je organizovano njegovanje jezika i kulture pripadnika crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Crnoj Gori, stranke će podsticati učenje jezika, kulture i istorije manjina i njihovih matičnih naroda i za pripadnike većinskog naroda.

Član 5

Stranke će sa posebnom pažnjom pratiti ostvarivanje kulturnih i obrazovnih potreba pripadnika manjina i u tu svrhu će:
- podsticati osnivanje kulturnih i obrazovnih centara kao i rad drugih srodnih ustanova;
- pospješivati slanje knjiga, časopisa, nosača slike i zvuka takvim ustanovama u nekomercijalne svrhe, sopstvenu izdavačku djelatnost manjina, gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturno-umjetničkih grupa, kao i organizaciju kulturnih i umjetničkih nastupa, koji doprinose obogaćivanju kulture i identiteta manjina u obje zemlje;
- štititi kulturna dobra materijalne i nematerijalne baštine na svom području koja su vezana uz istoriju manjina, odnosno pospješivati takve aktivnosti manjina;
- prepoznavati manjinsko kulturno nasljeđe kao integralni dio