Na osnovu člana 24 Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama ("Službeni list RCG", broj 80/04 i "Službeni list CG", broj 45/10) Ministarstvo prosvjete i sporta, donijelo je

PRAVILNIK

O NAČINU, USLOVIMA I POSTUPKU ZA USMJERAVANjE DJECE SA POSEBNIM OBRAZOVNIM POTREBAMA

(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 57 od 30. novembra 2011)

Sadržaj

Član l

Način, uslovi i postupak za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama propisuje se ovim pravilnikom.
Komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama

Član 2

Prijedlog za usmjeravanje u odgovarajući obrazovni program i ustanovu u koju se dijete sa posebnom obrazovnom potrebom uključuje, daje Komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama (u daljem tekstu: prvostepena komisija) na osnovu očuvanih sposobnosti i posebne obrazovne potrebe.

Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama

Član 3

Određivanje posebne obrazovne potrebe i usmjeravanje u odgovarajući obrazovni program obuhvata djecu:
- sa tjelesnim, mentalnim, senzornim i kombinovanim smetnjama u razvoju, sa poremećajima u ponašanju,
- sa teškim hroničnim oboljenjima, dugotrajno bolesnu djecu, djecu koja imaju poteškoće u učenju i druge teškoće uzrokovane emocionalnim, socijalnim, jezičkim i kulturološkim preprekama.

Djeca sa tjelesnim smetnjama

Član 4

Djeca sa tjelesnim smetnjama su djeca čije se sposobnosti odnose na izvođenje pokreta, pomijeranje i korišćenja djelova tijela, pokretanja čitavog tijela do potpune tjelesne neaktivnosti.
S obzirom na smetnje iz stava 1 ovog člana razlikuju se:
- djeca sa lakšim tjelesnim smetnjama koja su samostalna kod svih radnji, osim onih koje zahtijevaju dobru spretnost ruku, kada im je potrebna manja pomoć drugih lica, jednostavnija prilagođavanja i pomoćna sredstva.
- djeca sa umjerenim tjelesnim smetnjama koja se samostalno kreću po prostorijama ili na kraće razdaljine, djelimično izvode fizičke aktivnosti, pa i ako se izvodi uz pomoć drugog lica, nadgledanje ili tehnička pomagala.
- djeca sa težim tjelesnim smetnjama koja za kretanje koriste pomagala (ortoze, štake, kolica na ručni pogon, hodalice i sl.) i imaju značajno umanjenu finu motoriku ruku pa im za izvođenje vaspitno-obrazovnog rada može biti potrebna pomoć drugog lica.
- djeca sa teškim tjelesnim smetnjama koja imaju male funkcionalne pokrete tijela, pa im je za kretanje potrebno korišćenje elektromotornih kolica, za sjedenje prilagođena pomoćna sredstva, a kod izvođenja vaspitno-obrazovnog rada pomoć drugog lica.

Djeca sa mentalnim smetnjama

Član 5

Djeca sa mentalnim smetnjama su djeca koja imaju umanjene intelektualne sposobnosti: učenja, pamćenja, prisjećanja, reprodukovanja i ostalih misaonih funkcija.
S obzirom na smetnje iz stava 1 ovog člana razlikuju se:
- djeca sa lakšim mentalnim smetnjama koja imaju umanjene intelektualne sposobnosti za učenje i izvođenje vještina, snalaženje u rješavanju jednostavnih problema i mogu se osposobiti na osnovu rutinskih vještina za jednostavne poslove i samostalan socijalni život.
- djeca sa umjerenim mentalnim smetnjama koja imaju intelektualne sposobnost da usvoje osnove čitanja, pisanja, razviju vještine osnovnog samozbrinjavanja, i mogu se osposobiti za jednostavne, praktične, rutinske i poznate poslove, pod stalnim i neposrednim nadzorom.
- djeca sa težim mentalnim smetnjama koja imaju veoma umanjene intelektualne sposobnosti za učenje, otežano realizuju svakodnevne životne potrebe i mogu se osposobiti za najjednostavnije radnje, znanja i vještina neophodne za svakodnevni život uz pomoć i/ili nadgledanje.
- djeca sa teškim mentalnim smetnjama koja imaju jako umanjene intelektualne sposobnostima za izvršavanje intelektualnih aktivnosti i teško mogu realizovati svakodnevne životne potrebe, pa im je potrebno razvijati vještine potrebne za životne interakcije uz njegu, nadzor i pomoć od strane drugog lica.

Djeca sa senzornim smetnjama

Član 6

Djeca sa senzornim smetnjama su djeca sa smetnjama vida, sa slušnim smetnjama, govorno-jezičkim smetnjama i sa autizmom.
Djeca sa smetnjama vida su djeca sa djelimičnim ili potpuno umanjenim sposobnostima vidnog sistema da prime nadražaje i razlikuju se:
- djeca sa slabovidošću koja imaju smetnje u vizuelnoj percepciji, suženju vidnog polja, oštrine i preostalog vida.
- djeca bez ostatka vida koja imaju minimalni ostatak vida ili su bez ostatka vida u zavisnosti od stepena oštrine vida, prisustva percepcije svjetlosti, kvaliteta vidnog polja i upotrebe ostalih čula.
Nagluva i gluva djeca su djeca koja imaju suženje slušnog polja što uzrokuje teškoće u formiranju govora i ometa sporazumijevanje verbalnim putem, dok gluva djeca imaju potpuni gubitak sluha i nemogućnost kontakta sa zvukom i razlikuju se:
- djeca sa lakšim gubitkom sluha koja na jednom ili oba uva mogu imati problem u formiranju govora i obezbjeđuje im se habilitacija ili rehabilitacija i odgovarajuća pomagala (slušne aparate).
- djeca sa umjerenim gubitkom sluha koja imaju otežano slušanje, formiranje govora i sporazumijevanje te im je potrebna rana audiološka intervencija, posebni uslovi i pomagala.
- djeca sa težim gubitkim sluha koja imaju otežano slušanje, formiranje glasova, razumijevanje i govorno sporazumijevanje i potrebna im je rana intervencija odnosno rehabilitaciju, stručna pomoć (slušni trening, uputstva za čitanje govora sa usta), adekvatne obrazovne tehnologije i znanja o njima.
- djeca sa teškim gubitkom sluha koja imaju vrlo otežano slušanje, formiranje, razumijevanje govora i sporazumijevanje, kao i teškoće pri usvajanju znanja, pa im se obezbjeđuju adekvatne obrazovne tehnologije.
- djeca sa najtežim gubitkom sluha koja mogu imati kontakt sa zvukom, ali ne mogu izgraditi govor ni pomoću slušnog aparata pa im se obezbjeđuju, posebni uslovi i pomagala, adekvatne obrazovne metodologije i tehnologije i po potrebi tehnička pomoć u nastavi.
- djeca sa potpunim gubitkom sluha koja kontakt sa zvukom primaju putem vibracija, ne razlikuju dvije jačine zvuka i ne mogu čuti i razumjeti verbalni govor pa im se obezbjeđuju, posebni uslovi i pomagala, adekvatne obrazovne metodologije i tehnologije i po potrebi tehnička pomoć u nastavi.
Djeca sa govorno-jezičkim smetnjama su djeca sa smetnjama u izgovoru glasova, u razvoju produkcije i razumijevanja govora, u čitanju i pisanju i sa poremećajem ritma i tempa govora i razlikuju se:
- djeca sa lakšim do umjerenim govorno-jezičkim smetnjama koja imaju smetnje u izgovoru pojedinih glasova (dislalija), smetnje u čitanju i pisanju (disleksija i disgrafija) i smetnje ritma i tempa govora (mucanje).
- djeca sa težim do teškim govorno-jezičkim smetnjama koja imaju razvojnu disfaziju i govor nerazumljiv za okolinu, a razvijaju komunikaciju gestovima ili s nekoliko dvosložnih riječi i sl.
Djeca sa autizmom su djeca sa smetnjama u govoru i komunikaciji, u društvenom kontaktu, u razmišljanju, u ponašanju i senzornoj percepciji.

Djeca sa poremećajima u ponašanju

Član 7

Djeca sa poremećajima u ponašanju su djeca čije se ponašanje manifestuje