Na osnovu člana 16 Zakona o zaštiti vazduha ("Službeni list CG", broj 25/10) Ministarstvo održivog razvoja i turizma donijelo je
PRAVILNIK
O NAČINU I POSTUPKU MJERENjA EMISIJA IZ STACIONARNIH IZVORA
(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 39 od 7. avgusta 2013)
Član 1
Ovim pravilnikom propisuje se način mjerenja emisija iz stacionarnih izvora, postupak mjerenja, način provjere ispravnosti i kalibracije mjernog uređaja, postupak procjene rezultata i način dostavljanja podataka za informacioni sistem zaštite životne sredine.
Član 2
Izrazi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju sljedeća značenja:
1) emitovani maseni protok (kg/h) je maseni protok zagađujuće materije na ispustu stacionarnog izvora u periodu emisije otpadnih gasova;
2) granični maseni protok (kg/h) je propisani granični maseni protok zagađujuće materije na osnovu kojeg se određuje učestalost mjerenja emisije;
3) masena koncentracija je masa emitovanih zagađujućih materija u odnosu na jedinicu zapremine u suvom otpadnom gasu na temperaturi 273,15 K i pritisku 101.325 kPa pri propisanom zapreminskom udjelu kiseonika u otpadnom gasu;
4) uzorak otpadnog gasa je dio toka otpadnih gasova koji se analizira na određenom mjernom mjestu, u određenom vremenskom intervalu, na određen način i za njega važi da je relevantan za otpadne gasove stacionarnog izvora;
5) automatsko mjerenje je mjerenje emisije uz neprekidnu ekstraktivnu ili neekstraktivnu analizu uzorka, očitavanje i čuvanje izmjerenih vrijednosti u vremenskim intervalima ne dužim od 10s, kojim se dobijaju trenutne vrijednosti emisija;
6) ekstraktivna analiza otpadnih gasova je uzimanje uzorka otpadnih gasova iz ispusta, a analiza se vrši van ispusta;
7) neekstraktivna analiza otpadnih gasova je analiza koja se vrši direktno u ispustu;
8) parametri stanja otpadnih gasova su sastav otpadnih gasova, temperatura, pritisak, i druge fizičke veličine relevantne za njihovu emisiju u vazduh;
9) uslovi rada postrojenja su vrsta, način i režim rada, opterećenje, kapacitet postrojenja ili uređaja, vrsta, količina i kvalitet ulaznih materijala kao i način rada uređaja za prečišćavanje otpadnih gasova.
Član 3
Mjerenje emisija zagađujućih materija iz stacionarnih izvora vrši se prema metodama mjerenja datim u Prilogu 1, koji čini sastavni dio ovog pravilnika.
Mjerenje emisija zagađujućih materija iz stacionarnih izvora vrši se kao kontinualno ili pojedinačno mjerenje.
Kontinualno mjerenje je neprekidno mjerenje emisije tokom perioda rada stacionarnog izvora.
Pojedinačno mjerenje je jednokratno mjerenje emisije koje podrazumijeva sukcesivnu analizu dovoljnog broja uzoraka otpadnog gasa pri određenim uslovima rada stacionarnog izvora.
Pojedinačno mjerenje emisija može biti:
1) prvo mjerenje koje se vrši po završenoj izgradnji novog ili rekonstrukcije postojećeg stacionarnog izvora i to nakon postizanja ustaljenog rada stacionarnog izvora a najkasnije 12 mjeseci od dana puštanja u rad;
2) povremeno (periodično) mjerenje koje se vrši radi povremenih kontrola vrijednosti emisija ili kontrola mjernih uređaja za kontinualno mjerenje u skladu sa tehničkom specifikacijomMETI TS CEN/TS 15675;
3) kontrolno mjerenje koje se vrši nakon preduzimanja tehničko - tehnoloških mjera u cilju smanjenja emisije u vazduh ukoliko rezultati mjerenja prvog, povremenog ili posebnog mjerenja prelaze granične vrijednosti emisija;
4) posebno mjerenje koje se vrši radi provjere podataka o vrijednostima emisija.
Član 4
Učestalost mjerenja emisija iz stacionarnih izvora utvrđuje se na osnovu odnosa emitovanog masenog protoka i graničnog masenog protoka:
- ukoliko je odnos između emitovanog i graničnog masenog protoka ≤ 1, vrše se povremena mjerenja, najmanje jednom u pet godina;
- ukoliko je emitovani maseni protok jedan do dva puta veći od graničnog masenog protoka vrše se povremena mjerenja najmanje jednom u tri godine;
- ukoliko je emitovani maseni protok dva do pet puta veći od graničnog masenog protoka vrše se povremena mjerenja, najmanje jednom godišnje;
- ukoliko je emitovani maseni protok više od pet puta veći od graničnog masenog protoka vrši se kontinualno mjerenje.
Član 5
Mjerenje emisije zagađujućih materija u vazduh vrši se na ispustu stacionarnog izvora (u daljem tekstu: mjerno mjesto).
Mjerno mjesto treba da obezbjedi reprezentativnost emisija u odnosu na meteorološke uslove i da se otpadni gasovi iz stacionarnog izvora gdje se mjerenje vrši, ne miješaju sa otpadnim gasovima iz drugih izvora.
Mjerno mjesto treba da bude dostupno i opremljeno na način kojim se omogućava pravilno mjerenje bez opasnosti po lice koje vrši mjerenje.
Dodatni mjerni instrumenti za kontrolu postupka mjerenja ne smiju se postavljati na unutrašnju stranu kanala otpadnih gasova da ne bi došlo do taloženja čestica.
Član 6
Mjerni instrument za kontinualno mjerernje emisija treba da obezbijedi:
- pouzdan, dugotrajan i neprekidan rad;
- očitavanje svih izmjerenih vrijednosti emisije, tako da najmanja vrijednost gornje granice mjerenja bude najmanje 2,5 puta veća od graničnih vrijednosti emisija zagaćujućih materija za mjerenu zagađujuću materiju;
- dovođenje ispravnog uzorka u mjerni instrument (dovoljan protok, pravilno prečišćavanje, sprječavanje kondenzacije itd.);
- mogućnost povezivanja sa internim sistemom za provjeru rada i upotrebu zvučnog signala za upozorenje o prekoračenju granične vrijednosti emisije;
- praćenje i čuvanje svih rezultata mjerenja, relevantnih vrijednosti parametara stanja otpadnih gasova i parametara režima rada stacionarnih izvora;
- procjenu rezultata mjerenja odnosno vrijednosti utvrđenih količina emisija i vrijednosti stanja otpadnih gasova;
- dostupnost dnevnih, mjesečnih i godišnjih podataka.
Član 7
Mjerni instrumenti koji se koriste za pojedinačna i kontinualna mjerenja emisija zagađujućih materija moraju da ispunjavaju zahtjeve propisane u skladu sa Prilogom 1 ovog pravilnika.
Mjerne instrumente treba redovno kontrolisati, servisirati i kalibrisati.
Kalibracija mjernih instrumenta za pojedinačno mjerenje emisija vrši se u skladu sa standardomMEST EN ISO/IEC 17025.
Kalibracija mjernog instrumenta za kontinualno mjerenje emisija vrši se u skladu sa standardomMEST EN 14181jednom u dvije godine.
Uvjerenje o kalibraciji mjernog instrumenta čuva se pet godina.
Član 8
Rezultati pojedinačnih mjerenja izražavaju se kao polusatne srednje vrijednosti u skladu sa metodama mjerenja iz Priloga 1 ovog pravilnika.
Polusatne srednje vrijednosti preračunavaju se na jedinicu zapremine suvih ili vlažnih otpadnih gasova pri standardnim uslovima i referentnom zapreminskom udjelu kiseonika u skladu sa Prilogom 2 koji je sastavni dio ovog pravilnika.
Rezultati kontinualnog mjerenja izražavaju se kao polusatne i srednje dnevne vrijednosti.
za svaku zagađujuću materiju koja se mjeri.
Trenutne vrijednosti masenih koncentracija preračunavaju se na jedinicu zapremine suvih ili vlažnih otpadnih gasova pri standardnim uslovima.
Polusatne srednje vrijednosti se izračunavaju na osnovu preračunavanja vrijednosti masene koncentracije na referentni zapreminski udio kiseonika u otpadnim gasovima.
Polusatna srednja vrijednost je validna ako je za njen proračun pravilno izmjereno najmanje 50 % trenutnih vrijednosti u okviru polusatnog vremenskog intervala i ako su sve trenutne vrijednosti izmjerene za vrijeme efektivnog rada stacionarnog izvora.
Dnevna srednja vrijednost se izračunava svakodnevno, korišćenjem svih validnih polusatnih srednjih vrijednosti.
Dnevna