Na osnovu člana 24 Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama ("Službeni list RCG", broj 80/04) Ministarstvo prosvjete i nauke donosi

PRAVILNIK

O KRITERIJUMIMA ZA ODREĐIVANjE OBLIKA I STEPENA NEDOSTATAKA SMETNjE, ODNOSNO POREMEĆAJA DJECE I MLADIH SA POSEBNIM POTREBAMA I NAČINU UKLjUČIVANjA U OBRAZOVNE PROGRAME

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 23 od 14. aprila 2006)

IOSNOVNE ODREDBE

Sadržina

Član 1

Ovim pravilnikom utvrđuju se kriterijumi za određivanje oblika i stepena nedostataka, smetnje, odnosno poremećaja djece i mladih sa posebnim potrebama ( u daljem tekstu: djeca), način uključivanja u obrazovne programe, odnosno u predškolsku ustanovu; ustanovu osnovnog, opšteg srednjeg i stručnog obrazovanja i vaspitanja (u daljem tekstu: škola), odnosno u posebnu ustanovu za vaspitanje i obrazovanje djece ( u daljem tekstu: posebna ustanova), način obrazovanja, bliži sastav, organizacija i rad komisija i vođenja evidencije djece.

Usmjeravanje u obrazovne programe

Član 2

Određivanjem oblika i stepena nedostataka, smetnji, odnosno poremećaja djece (u daljem tekstu: posebna potreba), poštovanjem posebne potrebe, uvažavanjem postignutog nivoa razvoja i sposobnosti za učenje i postizanje određenog standarda znanja, uzroka i prognoze, djeca se usmjeravaju u obrazovne programe, odnosno u predškolsku ustanovu, školu ili posebnu ustanovu u skladu sa zakonom i ovim pravilnikom.

Komisija

Član 3

Predlog za usmjeravanje u odgovarajući obrazovni program, predškolsku ustanovu, školu ili posebnu ustanovu u koju se dijete sa posebnom potrebom uključuje daje komisija za usmjeravanje djece sa posebnim potrebama (u daljem tekstu: prvostepena komisija ).

IIKRITERIJUMI ZA ODREĐIVANjE POSEBNE POTREBE DJECE

Kriterijumi

Član 4

Određivanje posebne potrebe i usmjeravanje u odgovarajući obrazovni program obuhvata djecu: sa tjelesnom, mentalnom i senzornom ometenošću, poremećajima u ponašanju, teškim hroničnim oboljenjima, sa emocionalnim poremećajima, sa kombinovanim smetnjama, dugotrajno bolesnu djecu i djecu koja imaju poteškoće u učenju.

Djeca sa tjelesnom ometenošću

Član 5

Djeca sa tjelesnom ometenošću su djeca sa: trajnim poremećajima ili oštećenjima lokomotornog sistema i težim tjelesnim deformitetima, težim mišićnim oboljenjima, cerebralnom paralizom,
S obzirom na invalidnu ograničenost razlikuju se:

a) Lakše invalidna djeca

Lakše invalidna (tjelesno oštećena) djeca imaju smetnje kretanja koje uzrokuju lakšu funkcionalnu poremećenost. Kreću se samostalno i na otvorenom prostoru mogu imati teškoće kod dužeg kretanja, samostalna su kod svih radnji, osim onih koje zahtijevaju dobru spretnost ruku. Nezavisno od pomoćnih sredstava, potrebna su im samo manja prilagođavanja. Kod usmjeravanja u program za izvođenje vaspitno-obrazovnog rada nije im potrebna fizička pomoć pri kretanju, sem u nekim oblicima rada kada su potrebna pomoćna sredstva (posebne olovke, alati, sto ili stolica i sl.).
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u odgovarajući obrazovni program sa jednakim obrazovnim standardom, u predškolsku ustanovu ili školu.

b) Umjereno invalidna djeca

Umjereno invalidna djeca: imaju smetnje kretanja koje uzrokuju umjereno funkcionalnu poremećenost, samostalno se kreću po prostorijama ili na kraće razdaljine. Moguća je upotreba pomoćnih sredstava (posebna obuća, ortoze, štake), srijeću se sa poteškoćama u kretanju na neravnom terenu ili stepenicama, gdje su sporija i potrebno im je nadgledanje ili podupiranje. Na srednje i veće razdaljine upotrebljavaju prilagođeno biciklo ili kolica za transport na ručni pogon ili koriste pomoć i nadgledanje druge osobe. Fina motorika ruku može biti umjereno oštećena. Kod svakodnevnih radnji potrebno im je nadgledanje ili pomoć kod više zahtjevnih radnji, dok za njihovo izvođenje upotrebljavaju prilagođena ili pomoćna sredstva. Može biti prisutna slaba kontrola mokrenja koju djeca, ipak, kontrolišu samostalno ili sa nadgledanjem. Kod izvođenja vaspitno-obrazovnog rada, povremeno im je potrebna fizička pomoć druge osobe.
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u odgovarajući obrazovni program sa jednakim obrazovnim standardom, u predškolsku ustanovu, školu ili posebnu ustanovu.

c) Teže invalidna djeca

Teže invalidna djeca: imaju smetnje kretanja koje uzrokuju težu funkcionalnu poremećenost, hod na kraće razdaljine nije funkcionalan bez upotrebe pomoćnih pomagala kao što su ortoze i štake. Za veći dio kretanja unutra i van prostorija potrebna su im kolica na ručni pogon ili prilagođeno biciklo ili pomoć druge osobe. Hodanje po stepenicama nije moguće pa je potrebno arhitektonsko prilagođavanje prostora. Fina motorika ruku je jako oštećena, kod svakodnevnih radnji potrebna im je stalna pomoć druge osobe. Potencijalne smetnje u kontroli mokrenja iziskuju, takođe, pomoć druge osobe. Kod izvođenja većeg dijela vaspitno-obrazovnog rada potrebna je fizička pomoć druge osobe.
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u odgovarajući obrazovni program, sa nižim ili jednakim obrazovnim standardom, u predškolsku ustanovu, školu ili posebnu ustanovu.

d) Teško invalidna djeca

Teško invalidna djeca: imaju veoma teške smetnje kretanja koje uzrokuju potpunu funkcionalnu zavisnost. Samostalno kretanje nije moguće, može se postići samostalnost u kretanju sa elektromotornim kolicima. Za sjedenje su potrebna posebno prilagođena pomoćna sredstva. Imaju veoma malo funkcionalnih pokreta ruku. Moguće je posebno prilagođavanje prilikom hranjenja (sonda).U svim svakodnevnim radnjama zavisna su od tuđe pomoći. Potencijalna smetnja prilikom mokrenja je težeg oblika i zahtijeva pomoć druge osobe. Kod izvođenja vaspitno-obrazovnog rada potrebna je stalna fizička pomoć.
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u odgovarajući obrazovni program, odnosno u posebni obrazovni program, sa nižim ili jednakim obrazovnim standardom, u posebnu ustanovu ili kod kuće.

Djeca sa mentalnom ometenošću

Član 6

Djeca sa mentalnom ometenošću su djeca koja su zbog zaostajanja u mentalnom razvoju primarnog ili sekundarnog porijekla, u znatnoj mjeri usporena u svom opštem sazrijevanju i oštećena u sposobnostima za učenje i prilagođavanje zahtjevima društvenog života i rada.
S obzirom na mentalnu ometenost razlikuju se:

a) Djeca sa lakšom smetnjom u mentalnom razvoju

Djeca imaju snižene sposobnosti za učenje. Po obrazovnom programu sa prilagođenim uslovima učenja mogu postići osnovna znanja i biti osposobljena za manje zahtjevan rad i za samostalan socijalni život uz podršku odgovarajućih stručnjaka (defektolog odgovarajućeg usmjerenja, psiholog).
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u posebni obrazovni program ili u odgovarajući program sa nižim obrazovnim standardom.

b) Djeca sa umjerenim smetnjama u mentalnom razvoju

Djeca sa umjerenim smetnjama u mentalnom razvoju su sposobna da učestvuju u jednostavnim razgovorima i drugim vidovima saradnje i umiju da ispolje svoje želje. Sposobna su da elementarno brinu o sebi, najčešće im je potreban različit stepen pomoći tokom cijelog života. Osposobljavaju se za jednostavne praktične poslove, a u rijetkim slučajevima i za nezavistan socijalani život. Mogu da usvoje osnove čitanja, pisanja, a drugim oblastima se može postići više (npr. fizičko, likovno, muzičko i sl.) u posebnim ustanovama. Uz saglasnost roditelja, usvojioca ili staratelja (u daljem tekstu: roditelj) trajno se smještaju u posebnu ustanovu.
Djeca iz stava 1 ove tačke, mogu se usmjeriti u posebni obrazovni program.

c) Djeca sa težim smetnjama u mentalnom razvoju

Djeca sa težim smetnjama u mentalnom razvoju su veoma ograničenih umnih sposobnosti. Potrebna im je stalna pomoć i nadzor (habilitacija). Razumiju jednostavne poruke i na njih reaguju. Djeca sa ovim smetnjama mogu da imaju smetnje u kretanju, druge smetnje i bolesti. Mogu se osposobiti za najjednostavnije radnje. Habilitacijom u posebnoj ustanovi može da se pokuša postizanje elementarnih znanja i vještina za život.
Djeca iz stava 1 ove tačke uz saglasnost