Na osnovu člana 38 stav 2 tačka 1 Zakona o energetici ("Službeni list CG", broj 28/10) i člana 24 stav 1 tačka 13 Statuta Regulatorne agencije za energetiku ("Službeni list RCG", broj 31/04), Odbor Agencije, na sjednici od 29. decembra 2010. godine, utvrdio je

PRAVILA

ZA RJEŠAVANjE SPOROVA PUTEM ARBITRAŽE

(Objavljena u "Sl. listu Crne Gore", br. 80 od 31. decembra 2010)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim pravilima se uređuje postupak rješavanja sporova putem arbitraže, u okviru ovlašćenja Regulatorne agencije za energetiku (u daljem tekstu: Agencija) propisanih Zakonom o energetici (u daljem tekstu: Zakon).

Član 2

(1) Agencija može da rješava sporove između energetskih subjekata ili između energetskih subjekata i korisnika njihovih usluga o pitanjima koja proizilaze iz njihovih ugovornih odnosa, uređenih u skladu sa Zakonom, ukoliko joj ugovorne strane povjere spor na rješavanje.
(2) ZA rješavanje sporova iz stava 1 ovog člana u Agenciji se sprovodi arbitražni postupak (u daljem tekstu: Arbitraža), na način propisan ovim pravilima.

II. ARBITRAŽNO VIJEĆE

Član 3

(1) Arbitražu sprovodi arbitražno vijeće od tri arbitra koje se formira za rješavanje svakog konkretnog spora (u daljem tekstu: Arbitražno vijeće).
(2) Arbitražno vijeće ima predsjednika, koji rukovodi arbitražnim postupkom, stara se da se pravovremeno preduzimaju radnje u postupku, kao i da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(3) Arbitražno vijeće je u vršenju funkcije nezavisno i samostalno u odlučivanju.

Član 4

(1) Arbitražno vijeće ima sekretara koji je zaposlen u Agenciji, i ima visoku stručnu spremu, diplomirani pravnik ili specijalista pravnih nauka.
(2) Sekretara iz stava 1 ovog člana imenuje Odbor Agencije (u daljem tekstu: Odbor) posebnom odlukom, za svaki konkretan spor.
(3) Stručnu i administrativnu pomoć sekretaru Arbitražnog vijeća pružaju stručne službe Agencije.

III. POKRETANjE POSTUPKA RJEŠAVANjA SPORA

Član 5

(1) Uslov za rješavanje spora putem arbitraže je postojanje sporazuma o povjeravanju spora iz ugovornih odnosa navedenih u članu 2 stav 1 ovih pravila, Arbitražnom vijeću na rješavanje.
(2) Sporazum iz stava 1 ovog člana je punovažan ako je zaključen u pisanoj formi kao poseban akt ili ako je sadržan u odredbi ugovora iz koga proizilazi sporni odnos (arbitražna klauzula).
(3) Zaključivanjem sporazuma iz stava 1 ovog člana stranke se obavezuju da će izvršiti odluku Arbitražnog vijeća donijetu po okončanju postupka.

Član 6

(1) Arbitraža se pokreće tužbom, koja sadrži:
1) imena i adrese stranaka (tužioca i tuženog);
2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja;
3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtev;
4) dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice;
5) sporna pitanja;
6) vrijednost predmeta spora;
7) ime i prezime izabranog arbitra sa liste arbitara iz člana 8 ovih pravila.
8) ime i prezime zamjenika arbitra iz člana 8 stav 7 ovih pravila.
(2) Tužba se predaje neposredno na arhivi Agencije ili šalje poštom.
(3) Uz tužbu, tužilac je dužan da dostavi sporazum o povjeravanju Arbitraži spora na rješavanje.
(4) Tužba i drugi podnesci, sa svim prilozima, podnose se u potrebnom broju primjeraka za Arbitražno vijeće i protivnu stranku.

Član 7

Tužba se može podnijeti i u stvari koja je već iznijeta na rješavanje sudu, pod uslovom da se podnese prije upuštanja suda u raspravljanje o predmetu spora i da stranke podnesu dokaz da su odustale od rješavanja spora pred sudom.

IV. ARBITRI

Član 8

(1) Arbitri se biraju sa Liste arbitara, koju utvrđuje Odbor na osnovu inicijalnog predloga direktora.
(2) Po osnovu funkcije u Agenciji, na Listi arbitara su članovi Odbora, direktor i zamjenik direktora (u daljem tekstu: Arbitri po funkciji).
(3) Arbitar po funkciji je i predsjednik Arbitražnog vijeća u svakom konkretnom sporu.
(4) Na Listi arbitara mogu biti zaposleni u Agenciji i lica izvan Agencije, koji u pisanoj formi prihvataju da budu na Listi arbitara, i nakon toga ne mogu odbiti izbor za člana Arbitražnog vijeća.
(5) Dva člana Odbora ne mogu biti istovremeno članovi istog Arbitražnog vijeća.
(6) Mandat arbitara traje četiri godine, s tim da mogu biti ponovo birani.
(7) Prilikom izbora arbitara, stranke su dužne da odmah izaberu i njihove zamjenike sa kojima će se, u slučaju spriječenosti izabranog arbitra, nastaviti arbitražni postupak.

Član 9

Arbitri treba da ispunjavaju sljedeće uslove:
1) da imaju visoku stručnu spremu u četvorogodišnjem trajanju iz oblasti tehničkih nauka, ekonomije ili prava, i
2) da su dobri poznavaoci sektora energetike ili energetskog prava, ekonomskih pitanja vezanih za regulaciju energetskog sektora (računovodstvo i finansije) i funkcionisanja elektroenergetskog sistema i da su se kao stručnjaci ili naučni radnici dokazali u oblastima svoga rada.

Član 10

(1) Stranke biraju po jednog arbitra sa Liste, a trećeg arbitra biraju sporazumno i to iz reda arbitara po funkciji.
(2) Ukoliko stranke sporazumom iz člana 5 ovih pravila ne izaberu arbitre, a tužilac to ne učini u tužbi, izabraće ih na zahtjev Agencije najkasnije u roku od 5 dana od dana podnošenja tužbe, odnosno od dana dostavljanja tužbe tuženom.
(3) Ukoliko stranka ne izabere arbitra ni u roku iz stava 2 ovog člana, odnosno ukoliko stranke ne postignu dogovor o izboru arbitra po funkciji, arbitre će izabrati Odbor Agencije.

Član 11

Arbitar može da se povuče sa dužnosti obrazloženom pisanom izjavom, ako iz opravdanih razloga nije u mogućnosti da obavlja dužnost arbitra.

V. POSTUPAK ARBITRAŽE

Član 12

(1) Arbitražno vijeće, odmah nakon formiranja dostavlja tuženom tužbu na odgovor i određuje rok do 30 dana da se izjasni o zahtjevima, navodima i dokazima tužbe.
(2) Rok za odgovor na tužbu iz stava 1 ovog člana ne može biti kraći od 8 dana.
(3) Odgovor na tužbu se dostavlja u potrebnom broju primjeraka.
(4) U odgovoru na tužbu, tuženi će iznijeti svoje navode sa odgovarajućim dokazima, odnosno ispravama u originalu ili ovjerenoj kopiji.

Član 13

(1) U postupku Arbitraže stranke su ravnopravne.
(2) Svi podnesci, isprave ili druga dokumenta koje jedna stranka preda u postupku Arbitraže dostaviće se drugoj stranci. Strankama će se dostaviti svaki nalaz i mišljenje vještaka ili isprava na kojoj bi Arbitražno vijeće moglo zasnovati svoju odluku.
(3) Arbitražno vijeće je dužno da svakoj stranci omogući da iznese svoje stavove i dokaze, kao i da se izjasni o radnjama i predlozima protivne stranke.

Član 14

(1) Rokove za preduzimanje pojedinih radnji u postupku Arbitražno vijeće određuje u zavisnosti od složenosti predmeta spora u činjeničnom i pravnom smislu.
(2) Rokovi iz stava 1 ovog člana mogu se produžiti na zahtjev stranke ukoliko za to postoje opravdani razlozi.

Član 15

(1) Arbitražno vijeće odlučuje koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja činjenica koje su od značaja za donošenje arbitražne odluke, po predlozima stranaka, ili po svojoj inicijativi. Oni mogu narediti izvođenje dokaza u toku cijelog postupka.
(2) Arbitri cijene dokaznu snagu izvedenih dokaza po slobodnom uvjerenju.
(3) Stranke su dužne sarađivati u izvođenju dokaza i izvršavati sve radnje koje se od njih u tom cilju zahtijevaju.
(4) U toku postupka Arbitražno vijeće može donositi zaključke o posebnim radnjama koje smatra potrebnim, kao što su: polaganje predujma na ime troškova za vještake i svjedoke, obezbjeđenje dokaza, spajanje predmeta i ostale zaključke o vođenju postupka.

Član 16

(1) U postupku Arbitraže stranke mogu zahtijevati održavanje usmene rasprave.
(2) Usmenu raspravu zakazuje predsjednik Arbitražnog vijeća, u ime i u dogovoru sa ostalim arbitrima.
(3) Ako Arbitražno vijeće utvrdi da su pisani podnesci i dokazi dovoljni za donošenje odluke, a stranka nije zatražila održavanje usmene rasprave, odluka će biti donijeta na osnovu podnijetih pisanih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja.
(4) Nedolazak stranke na usmenu raspravu ne odlaže njeno održavanje,