PORODIČNI ZAKON

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 1 od 9. januara 2007)

PRVI DIO

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se: brak i odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, porodični smještaj (hraniteljstvo), starateljstvo, izdržavanje, imovinski odnosi u porodici i postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima.

Član 2

Porodica je životna zajednica roditelja, djece i drugih srodnika koji u smislu ovoga zakona imaju međusobna prava i obaveze, kao i druga osnovna zajednica života u kojoj se njeguju i podižu djeca.

Član 3

Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da sklope brak, na njihovoj ravnopravnosti, uzajamnom poštovanju i međusobnom pomaganju.

Član 4

Odnosi roditelja i djece zasnivaju se na obostranim pravima i dužnostima, posebno roditelja da se staraju o zaštiti interesa i dobrobiti djece i njihovoj odgovornosti za podizanje, vaspitanje i osposobljavanje za samostalan život, i djece da se staraju o svojim roditeljima i da se prema njima odnose sa poštovanjem.

Član 5

Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom djeteta u svim aktivnostima koje se tiču djeteta.
Država je dužna da poštuje i unapređuje prava djeteta i preduzima sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od zanemarivanja, zlostavljanja i eksploatacije.

Član 6

Prava i dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci, kao i prava i dužnosti djece prema roditeljima i srodnicima jednaka su, bez obzira da li su djeca rođena u braku ili van braka.

Član 7

Pravo je svakog lica da slobodno odlučuje o rađanju svoje djece, a kao roditelja da stvara mogućnosti i obezbjeđuje uslove za njihov zdrav psihofizički razvoj u porodici i društvu.
Država mjerama socijalne, zdravstvene i pravne zaštite, sistemom vaspitanja, obrazovanja i informisanja, politikom zapošljavanja, stambenom i poreskom politikom, kao i razvijanjem svih drugih djelatnosti u korist porodice i njenih članova obezbjeđuje uslove za slobodno i odgovorno roditeljstvo.

Član 8

Usvojenjem između usvojioca i usvojenika uspostavljaju se odnosi koji postoje između roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.

Član 9

Država starateljstvom pruža zaštitu djeci koja nijesu pod roditeljskim staranjem i punoljetnim licima koja nijesu sposobna ili koja nijesu u mogućnosti da se sama staraju o svojoj ličnosti, pravima i interesima.
Poslove starateljstva vrši centar za socijalni rad (u daljem tekstu: organ starateljstva).

Član 10

Obaveza izdržavanja između roditelja i djece i drugih srodnika, kao i bračnih i vanbračnih drugova, izraz je porodične solidarnosti i u interesu je društva.

Član 11

Imovinski odnosi u porodici zasnivaju se na načelima ravnopravnosti, uzajamnosti i solidarnosti, kao i na zaštiti interesa djece.

Član 12

Zajednica života muškarca i žene koja traje duže (vanbračna zajednica), izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa.
Vanbračna zajednica ne proizvodi dejstvo iz stava 1 ovog člana, ako su u vrijeme njenog zasnivanja postojale smetnje za sklapanje punovažnog braka.

Član 13

Punoljetstvo se stiče sa navršenom 18 godinom života.
Potpuna poslovna sposobnost stiče se punoljetstvom ili sklapanjem braka prije punoljetstva uz dozvolu suda.

Član 14

Za pružanje stručne pomoći i zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova porodice, za rješavanje sporova između članova porodice, kao i u svim slučajevima poremećenih porodičnih odnosa nadležan je organ starateljstva, sud i lice ovlašćeno za posredovanje.

DRUGI DIO

BRAK

Član 15

Brak je zakonom uređena zajednica života muškarca i žene.

I. SKLAPANjE BRAKA

1. Uslovi za punovažnost braka

Član 16

Brak se sklapa saglasnošću volja žene i muškarca datih pred nadležnim organom, na način predviđen ovim zakonom.

Član 17

Brak se sklapa radi ostvarivanja zajednice života bračnih drugova.

Član 18

Brak ne može sklopiti lice čija volja nije slobodna.

Član 19

Niko ne može sklopiti novi brak dok mu ranije sklopljeni brak ne prestane.

Član 20

Brak ne može sklopiti lice koje zbog duševne bolesti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje.

Član 21

Ne mogu sklopiti brak među sobom krvni srodnici u pravoj liniji, kao ni rođeni brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratanić, tetka i sestrić, ni djeca rođene braće i sestara i djeca braće i sestara po ocu ili majci.

Član 22

Srodstvo zasnovano potpunim usvojenjem predstavlja smetnju za sklapanje braka na isti način kao i krvno srodstvo.
Srodstvo zasnovano nepotpunim usvojenjem predstavlja smetnju za sklapanje braka samo između usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka.
Izuzetno od stava 2 ovog člana, nadležni sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka između usvojioca i usvojenika, po prethodno pribavljenom mišljenju organa starateljstva.

Član 23

Ne mogu sklopiti brak srodnici po tazbini i to: svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka, maćeha i pastorak, bez obzira na to da li je brak usljed čijeg sklapanja su oni došli u ove odnose prestao.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, nadležni sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka, po prethodno pribavljenom mišljenju organa starateljstva.

Član 24

Ne može sklopiti brak lice koje nije navršilo 18 godina života.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, sud može dozvoliti sklapanje braka maloljetnom licu starijem od 16 godina, u skladu sa posebnim zakonom.

2. Postupak sklapanja braka

Član 25

Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu za sklapanje braka organu nadležnom za vođenje matičnih knjiga u opštini (u daljem tekstu: matičar). Uz prijavu podnose izvod iz matične knjige rođenih za svakog od njih, a kad je to potrebno i druge isprave.

Član 26

Matičar će na osnovu izjava lica koja žele da stupe u brak, priloženih isprava, a po potrebi i na drugi način utvrditi da li su ispunjeni svi uslovi za punovažnost braka.
Ako utvrdi da nijesu ispunjeni svi uslovi za punovažnost braka predviđeni ovim zakonom, matičar će usmeno saopštiti podnosiocima prijave da ne mogu sklopiti brak i o tome sačiniti službenu zabilješku.

Član 27

Lica koja su podnijela prijavu za sklapanje braka, ukoliko nijesu saglasna sa usmenim saopštenjem iz člana 26 stav 2 ovog zakona, mogu tražiti da im matičar u roku od tri dana od dana saopštenja donese rješenje o odbijanju prijave za sklapanje braka.
Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana podnosioci prijave mogu izjaviti žalbu nadležnom organu lokalne uprave u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Ovaj organ dužan je da odluči po žalbi u roku od pet dana od dana prijema žalbe.