Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


Na osnovu člana 17 stav 1 tačka 2 Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Sl. list RCG", br. 52/00 i 47/01), a u vezi sa članom 64 Zakona o bankama ("Sl. list RCG", br. 52/00 i 31/02), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 3.08.2002. godine, donio je

ODLUKU

O POSTUPANjU BANAKA I FINANSIJSKIH INSTITUCIJA U SLUČAJU SUMNjIVIH TRANSAKCIJA NjIHOVIH KLIJENATA

(Objavljena u "Sl. listu RCG", br. 45 od 27. avgusta 2002)

Član 1.

Ovom odlukom se utvrđuju obaveze banaka i finansijskih institucija (u daljem tekstu: obveznik) koje se odnose na uspostavljanje politika i procedura za prepoznavanje sumnjivih transakcija obveznikovih klijenata i postupak obavještavanja Centralne banke Crne Gore (u daljem tekstu: Centralna banka) o tim transakcijama.

Sumnjiva transakcija

Član 2.

Sumnjiva transakcija, u smislu ove odluke, je poslovna transakcija za koju zaposleni kod obveznika koji procjenjuje karakter te transakcije (u daljem tekstu: ovlašćeno lice) ocijeni da za predmet ima sredstva čije je pravno porijeklo sumnjivo i da se ta transakcija obavlja u cilju prikrivanja prave prirode, porijekla ili lokacije tih sredstava.
Obveznik je dužan da ima ovlašćeno lice i najmanje jednog njegovog zamjenika za obavljanje poslova utvrđenih čl. 10. i 11. ove odluke i da o imenima tih lica obavijesti Centralnu banku i nadležni organ utvrđen zakonom koji reguliše pitanje sprječavanja pranja novca (u daljem tekstu: nadležni organ).

Politike i procedure

Član 3.

Obveznik je dužan da uspostavi i razvija politike, procedure i prakse za identifikaciju klijenata i prepoznavanje sumnjivih transakcija, a naročito da:
- uspostavi procedure ocjene prihvatljivosti klijenata, uključujući definisanje elemenata koji određene kategorije klijenata mogu činiti neprihvatljivim za obveznika (raniji poslovni odnos sa obveznikom, javna pozicija inostranog klijenta, zemlja porijekla, insistiranje klijenta na anonimnosti), kao i drugih elemenata koji mogu biti od uticaja na rizik reputacije, operativni rizik, rizik koncentracije, ili rizik zakonitosti poslovanja obveznika,
- definiše postupak identifikacije klijenata obveznika, sa pravilima o čuvanju podataka o klijentima, uključujući podatke koji se zahtijevaju zakonom i drugim propisima koji regulišu pitanje sprječavanja pranja novca,
- sa pojačanom pažnjom prati složene transakcije i neobične tokove transakcija,
- razvija poseban program protiv pranja novca, uključujući razvoj internih procedura i kontrola, posebnih postupaka prilikom zapošljavanja novih radnika i obuke zaposlenih za prepoznavanje sumnjivih transakcija,
- obezbijedi da se politike i procedure vezane za sumnjive transakcije primjenjuju i u filijalama i zavisnim pravnim licima tog obveznika u zemlji i inostranstvu,
- preduzima druge mjere u cilju sprječavanja sumnjivih transakcija, kao što su praćenje prekograničnih transfera, uspostavljanje sistema efikasne komunikacije koja se odnosi na domaće i međunarodne transakcije, uspostavljanje modernih i sigurnih tehnika transfera novca, kojima se zamjenjuje korišćenje gotovine, i sl.
Pri utvrđivanju procedura za identifikaciju sumnjivih transakcija i obavještavanje Centralne banke i nadležnog organa, obveznik je, kao minimum, dužan da se pridržava kriterijuma iz ove odluke.

Obuka kadrova

Član 4.

Obveznik je dužan da sprovede potrebnu obuku u vezi sa prepoznavanjem sumnjivih transakcija, kojom mora biti obuhvaćeno rukovodstvo obveznika, ovlašćeno lice i lica koja su zadužena za neposredno izvršavanje poslovnih transakcija (u daljem tekstu: odgovorno lice).

Obaveze Centralne banke

Član 5.

Centralna banka je dužna da ostvaruje saradnju sa domaćim i stranim institucijama po pitanjima razmjene aktuelnih podataka i informacija od značaja za otkrivanje i suzbijanje sumnjivih transakcija.
Centralna banka periodično ocjenjuje politike, procedure i kvalitet obveznikovog sistema zaštite od sumnjivih transakcija, posebno od pranja novca, sistema identifikacije klijenata i izvještavanja o sumnjivim transakcijama.
Centralna banka, u saradnji sa nadležnim organom, može davati obveznicima smjernice i preporuke koje se odnose na prepoznavanje sumnjivih transakcija, formu izvještavanja, izbjegavanje određenih poslovnih transakcija i transakcija sa pojedinim kategorijama klijenata, kao i sprovoditi druge aktivnosti koje pomažu bankama u prepoznavanju i sprječavanju izvršenja sumnjivih transakcija.

Obaveza utvrđivanja identiteta klijenta

Član 6.

Odgovorno lice je dužno da utvrdi identitet klijenta:
1) sa kojim obveznik stupa u trajniji poslovni odnos (u daljem tekstu: redovni klijent),