Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 44 stav 2 tačka 3, a u vezi sa članom 17 Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Službeni list CG", br. 40/10 i 46/10), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 07.03.2011. godine, donio je

ODLUKU

O ODOBRAVANjU FINANSIJSKE POMOĆI U KRAJNjOJ INSTANCI

(Objavljena u "Sl. listu Crne Gore", br. 15 od 16. marta 2011)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovom odlukom utvrđuju se bliži uslovi odobravanja finansijske pomoći koju Centralna banka Crne Gore (u daljem tekstu: Centralna banka) odobrava banci ili finansijskoj instituciji kao kreditor u krajnjoj instanci i postupanje Centralne banke pri pružanju hitne finansijske pomoći banci ili finansijskoj instituciji od strane Vlade Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) kao kreditora u krajnjoj instanci.

Član 2

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovoj odluci imaju sljedeće značenje:
1) banka je pravno lice koje obavlja bankarske poslove na osnovu dozvole ili odobrenja Centralne banke za obavljanje tih poslova;
2) finansijska institucija je mikrokreditna finansijska institucija, kreditna unija ili lice koje se bavi kreditno-garantnim poslovima kojima je Centralna banka izdala dozvolu, odnosno odobrenje za rad;
3) solventna banka, odnosno solventna finansijska institucija je banka, odnosno finansijska institucija čije su obaveze manje od njene imovine.

II. ODOBRAVANjE FINANSIJSKE POMOĆI

Član 3

Centralna banka može, kao kreditor u krajnjoj instanci, odobriti finansijsku pomoć solventnoj banci ili finansijskoj instituciji u izuzetnim okolnostima (u daljem tekstu: finansijska pomoć).
Centralna banka može odobriti finansijsku pomoć banci ili finansijskoj instituciji koja ima probleme u održavanju likvidnosti kada ocijeni da je pružanje finansijske pomoći neophodno radi sprječavanja ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti bankarskog sistema, pod uslovom da banka ili finansijska institucija sredstva nije mogla obezbijediti iz drugih izvora likvidnosti dostupnih na tržištu i da je sposobna da pruži adekvatno obezbjeđenje tražene finansijske pomoći.

Član 4

Finansijsku pomoć Centralna banka može odobriti:
1) davanjem kredita;
2) preuzimanjem duga, odnosno isplatom dospjele obaveze banke ili finansijske institucije, ili
3) izmirenjem duga po osnovu garancije koju je izdala banka ili finansijska institucija na iznos dospjele obaveze po osnovu kredita ili pozajmice.
Finansijsku pomoć iz stava 1 ovog člana Centralna banka odobrava iz sredstava koje za te namjene odredi Savjet Centralne banke.

Član 5

Adekvatnim sredstvima obezbjeđenja finansijske pomoći smatraju se:
1) hartije od vrijednosti koje je emitovala država Crna Gora, države članice Evropske unije i međunarodne finansijske institucije;
2) zlato u trezoru ili na računu kod strane banke koje zadovoljava standarde za trgovanje na svjetskoj berzi;
3) depoziti na računima kod stranih finansijskih institucija ili stranih banaka, i
4) druga sredstva obezbjeđenja koja Centralna banka ocijeni prihvatljivim.
Minimalna nominalna vrijednost hartija od vrijednosti koje je emitovala država Crna Gora, države članice Evropske unije ili međunarodne finansijske institucije, odnosno minimalna tržišna vrijednost ostalih sredstava obezbjeđenja mora iznositi 110% vrijednosti finansijske pomoći.
Ukoliko tržišta vrijednosti sredstava obezbjeđenja koja su data za obezbjeđenje finansijske pomoći padne ispod 105% vrijednosti finansijske pomoći, banka ili finansijska institucija je dužna da, na zahtjev Centralne banke, obezbijedi dodatna sredstva obezbjeđenja iz stava 1 ovog člana ili da vrati dio finansijske pomoći radi usklađivanja sa stavom 2 ovog člana.
Rok dospjeća hartija od vrijednosti koje se daju kao sredstvo obezbjeđenja finansijske pomoći mora biti duži od roka dospjeća finansijske pomoći.

Član 6

Finansijsku pomoć Centralna banka može odobriti na rok koji nije duži od 90 dana, uz mogućnost obnavljanja u skladu sa ovom odlukom.

Član 7

Na iznos odobrene finansijske pomoći Centralna banka naplaćuje kamatu po kamatnoj stopi koju utvrđuje Evropska centralna banka za glavne operacije refinansiranja koja važi prvog dana kalendarskog polugodišta na koje se odnosi, uvećanoj za 3 procentna poena.
Kamata iz stava 1 ovog člana se obračunava na dnevnoj osnovi množenjem iznosa kredita kamatnom stopom i dijeljenjem sa 360, a obračunati iznos se dodaje iznosu kredita koji se vraća Centralnoj banci.
Kamata se obračunava za radne i neradne dane, a plaća se prilikom vraćanja finansijske pomoći.

Član 8

Za odobravanje finansijske pomoći, banka ili finansijska institucija je dužna da podnese zahtjev, koji sadrži:
1) iznos sredstava finansijske pomoći koji se traži;
2) period za koji se traži finansijska pomoć, i
3) podatke o vrsti i vrijednosti sredstava koja se nude za obezbjeđenje tražene finansijske pomoći, a za ponuđene hartije od vrijednosti i rok njihovog dospijeća.
Uz zahtjev iz stava 1 ovog člana, banka ili finansijska institucija je dužna da dostavi:
1) izjavu odbora direktora da je banka ili finansijska institucija solventna;
2) izvještaj o stanju i razlozima nelikvidnosti;
3) pregled aktivnosti i mjera koje je preduzela na poboljšanju likvidnosti;
4) detaljan plan za rješavanje problema nelikvidnosti;
5) plan priliva i odliva sredstava za period za koji se traži korišćenje finansijske pomoći;
6) izjavu da nije mogla