Na osnovu člana 17 stav 1 tačka 2 Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ( "Sl. list RCG", br. 52/00 i 47/01 ) i člana 31 stav 1 Zakona o bankama ("Sl. list RCG", br. 52/00 i 32/02), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj dana 28. oktobra 2004. godine, donio je

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLjANjE TRŽIŠNIM RIZICIMA U BANKAMA

(Objavljena u "Sl. listu RCG", br. 81 od 30. decembra 2004)

1. Opšta odredba

Član 1

Ovom odlukom bliže se utvrđuju minimalni standardi za upravljanje tržišnim rizicima, kojih su banke dužne da se pridržavaju u svom poslovanju.
Pod upravljanjem tržišnim rizicima podrazumijeva se identifikacija, mjerenje, kontrolisanje i praćenje tržišnih rizika.

2. Pojmovnik

Član 2

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovoj odluci imaju sljedeća značenja:
1) "tržišni rizik" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka po finansijskim instrumentima evidentiranim bilansno i vanbilansno, uzrokovana promjenama u kamatnim stopama, deviznim kursevima, cijenama, indeksima i/ili ostalim tržišnim faktorima koji utiču na vrijednost finansijskih instrumenata, kao i na rizike povezane sa prometom finansijskih instrumenata na tržištu, kao što su: rizik druge ugovorne strane, emitenta i plasmana;
2) "rizik kamatne stope" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka uslijed promjena kamatnih stopa, koji obuhvata:
a) rizik neusklađenosti dospijeća (rizik ponovnog utvrđivanja cijena ) - izloženost iz jednakih promjena kamatnih stopa po različitim rokovima dospijeća,
b) bazni rizik - izloženost iz nekorelisanih promjena između različitih indeksa kamatnih stopa,
c) rizik krive prinosa - izloženost iz nejednakih pomjeranja kamatnih stopa u različitim periodima dospijeća,
d) rizik nedefinisanog i usklađenog dospijeća (rizik ugrađene opcije) - izloženost iz mogućih promjena u očekivanim ili ugovorenim tokovima gotovine ili iz promjena dospijeća koje dovode do ponovnog utvrđivanja cijena;

3) "devizni rizik" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka po bilansnim i vanbilansnim pozicijama uslijed promjena valutnih kurseva i/ili neusklađenosti u nivou aktive, pasive i vanbilansnih stavki u istoj valuti;

4) "cjenovni rizik" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka usljed promjene cijena finansijskih instrumenata, evidentiranih bilansno ili vanbilansno;

5) "rizik druge ugovorne strane" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka zbog partnerovog neispunjenja derivatnog ugovora tokom trajanja ugovora, koji obuhvata:

a) rizik poravnanja kao vjerovatnoću ostvarivanja gubitaka zbog vremenske neusklađenosti u izmirivanju obaveza po finansijskim transakcijama između banke i suprotne strane, kao učesnika u transakciji,

b) rizik predporavnanja kao vjerovatnoću ostvarivanja gubitaka sa ukupnom izloženošću u iznosu neto obaveze za banku, uslijed kašnjenja u izmirivanju obaveza po derivatnim ugovorima, prije konačnog poravnanja.

5) "rizik emitenta" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka uslijed promjene vrijednosti finansijskog instrumenta, koja proističe iz promjena finansijskog stanja emitenta tog instrumenta;

6) "rizik plasmana" je vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka uslijed kašnjenja ili pogoršanja finansijskog stanja finansijske institucije kod koje banka ima svoje depozite odnosno sredstva;

7) "neto otvorena devizna pozicija" je neusklađenost između nivoa aktive, pasive i vanbilansnih stavki u istoj valuti;

8) "duga devizna pozicija" je bruto zbir aktive i pozitivnih vanbilansnih pozicija u valuti uključujući zbir kupljenih, ali još neizmirenih valutnih poslova;

9) "kratka devizna pozicija" je bruto zbir pasive i negativnih vanbilansnih pozicija u valuti uključujući zbir prodatih, ali još neizmirenih valutnih poslova;

10) "duga pozicija HoV" je bruto zbir hartija od vrijednosti koje se drže kao aktiva uključujući hartije od vrijednosti unutar računa margine;

11) "kratka pozicija HoV" je bruto zbir hartija od vrijednosti koje se drže kao pasiva uključujući hartije od vrijednosti unutar računa margine i te hartije od vrijednosti banka prodaje ali ne posjeduje;

12) "neto otvorena pozicija hartija od vrijednosti" je razlika između bruto duge i kratke pozicije hartija od vrijednosti;

13) "hedžing" je neutralisanje pojedinih izvora rizika ili zaštita od veće izloženosti pojedinom riziku;

14) "kamatni spred" je razlika između kamatnih stopa koje banka dobija na bilansne pozicije aktive i kamatnih stopa koje banka ugovora za izvore sredstava;

15) "rizik faktora koji se označavaju slovima grčkog alfabeta" je rizik kome su derivati izloženi, a posebno:

a) delta - predstavlja osjetljivost cijene opcije na promjenu u cijeni osnovnog referentnog instrumenta ili faktora;
b) gama - predstavlja osjetljivost delta opcije na promjenu cijene osnovnog referentnog instrumenta ili faktora;
c) vega - predstavlja osjetljivost cijene opcije na jednopostotnu promjenu varijabilnosti cijene osnovnog referentnog instrumenta ili faktora;
d) teta (zeta ili kappa) - predstavlja osjetljivost cijene opcije na protok vremena;
d) ro - predstavlja osjetljivost cijene opcije na promjenu kamatnih stopa;

16) "račun margine" je račun koji se otvara kod finansijskih posrednika, kako bi se banci omogućila kupovina hartije od vrijednosti ili pozajmljivanje sredstava;

17) "indeks kamatne stope" je referentna osnova za utvrđivanje cijene novca pri čemu se najznačajnijim smatrajuEuriboriLibor;

18) "naknadno testiranje" ("back-testing") je proces procjene validnosti metoda i sredstava mjerenja rizika upoređujući procjene koje su izračunate primjenom metoda i sredstava mjerenja rizika u odnosu na stvarne rezultate;

3. Upravljanje tržišnim rizicima

Član 3

Banka je dužna da uspostavi sisteme za upravljanje tržišnim rizicima, kojima se obezbjeđuje:
1) identifikacija postojećih tržišnih rizika i tržišnih rizika koji mogu proizaći iz novih poslovnih proizvoda ili aktivnosti,
2) mjerenje tržišnih rizika kroz uspostavljanje mehanizama i procedura za tačnu i blagovremenu procjenu tržišnih rizika,
3) praćenje tržišnih rizika kroz analiziranje stanja, promjena i trendova,
4) kontrolisanje tržišnih rizika, upravljanjem rizicima na nivou prihvatljivom za rizični profil banke.
Sistemi za upravljanje tržišnim rizicima moraju odgovarati nivou preuzetog rizika i složenosti proizvoda i usluga koje banke koriste u svom poslovanju.

Član 4

Banka je dužna da upravlja svim tržišnim rizicima kojima je izložena u svom poslovanju, a naročito:
1) rizikom kamatne stope;
2) deviznim rizikom;
3) cjenovnim rizikom.
Tržišni rizici, u smislu ove odluke, uključuju i: rizik druge ugovorne strane, emitenta i plasmana, koji su povezani sa kreditnim rizikom.

Član 5

Banka je dužna da, zavisno od veličine i složenosti poslovanja, u svojoj organizacionoj strukturi, odredi organizacioni dio odnosno lice koje će biti neposredno odgovorno za upravljanje tržišnim rizicima iz člana 4 stav 1 ove odluke.
Tržišnim rizicima iz člana 4 stav 2 ove odluke, upravlja organizacioni dio odnosno lice koje je neposredno odgovorno za upravljanje kreditnim rizikom u banci.
Organizacioni dio odnosno lice iz st. 1 i 2 ovog člana, dužni su da dostavljaju upravnom odboru, najmanje jednom mjesečno, izvještaje o aktivnostima vezanim za upravljanje tržišnim rizicima.

Član 6

U procesu upravljanja tržišnim rizicima, banka treba da:
1) pripremi strategiju investiranja