Na osnovu člana 17 stav 1 tačka 2) Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Sl.list RCG" br. 52/00 147/01), a u vezi sa cl. 54 stav 3 i 56 stav 3 Zakona o bankama ("Sl. list Crne Gore" br. 17/08), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 17. i 18. septembra 2008. godine, donio je

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLjANjE RIZIKOM LIKVIDNOSTI U BANKAMA

(Objavljena u "Sl. listu CG", br. 60 od 9. oktobra 2008)

1. Opšta odredba

Predmet regulisanja

Član l

Ovom odlukom bliže se utvrđuju minimalni standardi za upravljanje rizikom likvidnosti u bankama.

2. Upravljanje rizikom likvidnosti

Elementi upravljanja rizikom

Član 2

Upravljanje rizikom likvidnosti u banci obuhvata naročito:
1) identifikaciju postojećih izvora rizika likvidnosti i rizika likvidnosti koji može proizaći iz novih poslovnih proizvoda ili aktivnosti;
2) mjerenje i praćenje koncentracije depozita i drugih izvora sredstava po ročnosti i po klijentima;
3) mjerenje, procjenu i praćenje stepena varijabilnosti depozita;
4) praćenje potencijalnih obaveza evidentiranih u vanbilansu banke;
5) praćenje ročne strukture sredstava i izvora sredstava u EUR i drugim valutama, uključujući i pojedinačno praćenje ročne strukture valuta koje imaju značajan uticaj na ukupnu likvidnost banke, uspostavljanje i održavanja adekvatne ročne usklađenosti sredstava i izvora sreditava;
6) projektovanje priliva i odliva novčanih sredstava;
7) korišćenje finansijskih instrumenata za uspostavljanje adekvatne strukture sredstava i izvora sredstava;
8) stresno testiranje;
9) utvrđivanje indikatora likvidnosti i njihovo korišćenje u procesu praćenja likvidnosti banke;
10) postupanja banke u slučaju privremenih i dugoročnih poremećaja likvidnosti.

Rokovi za mjerenje i praćenje rizika

Član 3

Banka je dužna da uspostavi efektivno mjerenje i upravljanje rizikom likvidnosti:
1) na dnevnoj, dekadnoj i kvartalnoj osnovi, i
2) za periode duže od perioda iz tačke 1) ovog člana, utvrđene aktima poslovne politike, a zavisno od obima novčanih tokova, kao i od obima i složenosti poslovnih aktivnosti banke.

Mjerenje likvidnosti

Član 4

Banka je dužna da, kao minimum, mjerenje likvidnosti vrši na bazi projekcije novčanih tokova i seta pokazatelja za mjerenje likvidnosti, izračunatih na osnovu presjeka stanja na određeni dan.
Projekcija novčanih tokova utvrđuje se za vremenske periode utvrđene u skladu sa članom 3 ove odluke i bazira se na pretpostavkama o novčanim prilivima i odlivima i budućim potrebama finansiranja.
Pretpostavke o novčanim prilivima zasnivaju se minimalno na procjeni:
1) realne naplativosti kredita, pri čemu procijenjeni nivo naplate ne može biti veći od ugovorenog priliva, umanjenog za procenat utvrđenih rezervi za potencijalne gubitke;
2) realnih mogućnosti unovčavanja aktive koja nema utvrđeni rok dospijeća;
3) raspoloživosti novčanih sredstava iz osnova posjedovanja finansijskih instrumenata koji se drže do dospijeća;
4) realnih mogućnosti prodaje aktive, pri čemu se ulaganja u druga pravna lica, nekvalitetni krediti i fiksna aktiva tretiraju kao najmanje likvidna aktiva, a sredstva banke data u zalogu isključuju iz procjene;
5) očekivanog rasta depozita;
6) sposobnosti banke da pribavi sredstva iz dodatnih izvora i raspoloživosti tržišnih izvora finansiranja;
7) ostalih novčanih priliva, analizom podataka o nivou i trendovima novčanih priliva u prethodnom periodu, uzimajući u obzir sezonske uticaje, osjetljivost kamatnih stopa i makroekonomske faktore.
Pretpostavke o novčanim odlivima zasnivaju se minimalno na analizi i procjeni:
1) obaveza koje dospijevaju, uključujući i obaveze evidentirane u vanbilansu banke, a na osnovu kojih će doći do odliva sredstava u periodu za koji se vrši procjena novčanih odliva;
2) buduće kreditne aktivnosti banke;
3) standardnog nivoa depozita i ostalih obaveza, utvrđenog na osnovu uobičajene varijabilnosti depozita banke i poznavanja ponašanja i namjera deponenata;
4) realnog dospijeća depozita po viđenju i oročenih depozita koji se mogu povući i prije roka dospijeća (opcija ranijeg povlačenja);
5) uticaja promjene visine kamatnih stopa na promjenu nivoa depozita;
6) stepena koncentracije depozita i uticaja nepovoljne koncentracije depozita na smanjenje nivoa depozita, zbog promjene odnosa velikih deponenata prema banci i drugih okolnosti;
7) potencijalnih obaveza po vanbilansnim stavkama, uključujući i potencijalne obaveze po finansijskim derivatima, na osnovu kojih može doći do odliva sredstava u periodu za koji se vrši proljena novčanih odliva;
8) ostalih novčanih odliva, na osnovu podataka o nivou i trendovima novčanih odliva u prethodnom periodu, uzimajući u obzir sezonske uticaje, osjetljivost kamatnih stopa i makroekonomske faktore.
Banka je dužna da periodično preispituje valjanost pretpostavki koje koristi u procesu upravljanja rizikom likvidnosti.

Gep analiza

Član 5

Za utvrđivanja usklađenosti novčanih priliva i odliva banka je, kao minimum, dužna da utvrđuje skale dospijeća (gep analiza), za vremenske periode utvrđene aktima poslovne politike, a minimalno za periode utvrđene u skladu sa članom 3 ove odluke.
Evidentiranje novčanih priliva i odliva u skale dospijeća vrši se primjenom sljedećih kriterijuma:
1) novčani prilivi se evidentiraju prema roku dospijeća aktive ili prema realnom roku za unovčavanje aktive,
2) novčani odlivi se evidentiraju prema datumu dospijeća ili najranijem datumu na koji potencijalne obaveze mogu biti pozvane na naplatu.
Neusklađenost novčanih tokova prema roku dospijeća iskazuje se pojedinačno za svaku skalu dospijeća i u kumulativnom iznosu.

Limiti ročne usklađenosti

Član 6

Banka je dužna da utvrdi limite kojima se obezbjeđuje adekvatna ročna usklađenost sredstava i izvora sredstava banke, poštujući minimalno sljedeća ograničenja :
1) kratkoročni izvori sredstava sa dospijećem do 30 dana mogu se angažovati samo u instrumente aktive sa rokom dospijeća do 30 dana;
2) kratkoročni izvori sredstava sa dospijećem od 30 do 90 dana mogu se angažovati samo u instrumente aktive sa rokom dospijeća do 90 dana;
3) najviše 10% kratkoročnih izvora sredstava sa dospijećem od 90 do 180 dana može se