Na osnovu člana 17 stav 1 tačka 2) Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Sl.list RCG", br. 52/00 i 47/01 ) i člana 67 stav 3 Zakona o bankama ("Sl.list Crne Gore", br.17/08), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 17. i 18. septembra 2008. godine, donio je

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLjANjE RIZIKOM KAMATNE STOPE KOJI NE PROIZILAZI IZ TRGOVAČKIH AKTIVNOSTI BANKE

(Objavljena u "Sl. listu CG", br. 60 od 9. oktobra 2008)

1. Opšte odredbe

Član l

Ovom odlukom se propisuju minimalni standardi za upravljanje rizikom kamatne stope koji ne proizilazi iz trgovačkih aktivnosti banke (u daljem tekstu: rizik kamatne stope iz bankarske knjige).

Član 2

Pojedini pojmovi upotrijebljeni u ovoj odluci imaju sljedeće značenje:
1) "bankarska knjiga" označava sve bilansne i vanbilansne stavke banke koje se ne smatraju pozicijama iz trgovačke knjige;
2) "trgovačka knjiga" ima značenje utvrđeno propisom Centralne banke o adekvatnosti kapitala banaka;
3) "značajna valuta" je svaka valuta koja čini više od 5% ukupne bilansne i vanbilansne imovine, ili ukupnih bilansnih i vanbilansnih obaveza bankarske knjige;
4) "standardizovani kamatni šok" predstavlja paralelno pomjeranje (pozitivno i negativno) kamatnih stopa na referentnoj krivulji prinosa za 200 baznih bodova za svaku značajnu valutu pojedinačno, odnosno po ostalim valutama ukupno;
5) "bazni bod" je jedinica koja je jednaka stotom dijelu od 1%.

2. Upravljanje rizikom

Član 3

U skladu sa strategijom i politikama za upravljanje rizicima u banci, banka je dužna da:
1) procjenjuje sve značajne izvore rizika kamatne stope (neusklađenost dospijeća, rizik krive prinosa, bazni rizik, opcijski rizik);
2) uspostavi adekvatan sistem izvještavanja o izloženosti riziku kamatne stope u bankarskoj knjizi, koji uključuje redovno izvještavanje lica odnosno organa ili tijela, odgovornih za upravljanje rizikom kamatne stope u bankarskoj knjizi;
3) određuje inpute (npr. kamatne stope, dospijeća, vrijeme do sljedeće promjene kamatnih stopa, ugrađene opcije i dr.) koji na odgovarajući način odražavaju uticaj promjena kamatnih stopa na rizik kamatne stope iz bankarske knjige;
4) mjeri izloženost riziku kamatne stope za sve bilansne i vanbilansne stavke iz bankarske knjige koje su osjetljive na rizik kamatne stope, primjenom utvrđenih metoda mjerenja rizika, a minimalno primjenom gep analiza;
5) mjeri i prati promjenu ekonomske vrijednosti banke zbog izloženosti riziku kamatne stope stavki aktive iz bankarske knjige;
6) vrši testiranje osjetljivosti banke na rizik kamatne stope u bankarskoj knjizi i rezultate testa koristi prilikom donošenja odluka i revidiranja politika, procedura i limita koji se odnose na rizik kamatne stope.

Član 4

Banka je dužna da svojim aktima propiše način utvrđivanja visine kamatnih stopa, a u slučaju korišćenja indeksa kamatnih stopa vrste indeksa koji će se koristiti pri utvrđivanju kamatnih stopa, kao i kriterijume na osnovu kojih se mogu koristiti pojedini indeksi.
Kriterijumi iz stava 1 ovog člana se odnose na maksimum obuhvata po indeksu, maksimum dospijeća po proizvodu i ostale slične faktore.

Član 5

Banka je dužna da mjeri i prati uticaj rizika kamatne stope na promjenu ekonomske vrijednost bankarske knjige, korišćenjem standardizovanog kamatnog šoka, i to pojedinačno po svim značajnim valutama, a po ostalim valutama zbirno.
Banka mjeri uticaj rizika kamatne stope na promjenu ekonomske vrijednosti bankarske knjige po sljedećem postupku:
1) sve stavke iz bankarske knjige osjetljive na rizik kamatne stope banka raspoređuje u odgovarajuće