Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 17 stav 1 tačka 2) Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Sl. list RCG" br, 52/00 i 47/01), a u vezi sa čl. 54, 57 i 58 Zakona o bankama ("Sl.list Crne Gore", br. 17/08), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 17. i 18. septembra 2008. godine, donio je

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLjANjE KREDITNIM RIZIKOM U BANKAMA

(Objavljena u "Sl. listu CG", br. 60 od 9. oktobra 2008, 41/09)

1. Opšta odredba

Predmet regulisanja

Član l

Ovom odlukom se utvrđuju mimimalni standardi za upravljanje kreditnim rizikom u bankama.

2.1. Elementi upravljanja rizikom

Okviri upravljanja rizikom

Član 2

Banka je dužna da efikasno upravlja kreditnim rizikom i održava svoj kreditni portfolio u okvirima utvrđenim strategijom za upravljanje rizicima i kreditnom politikom.

Analiza kreditnog zahtjeva

Član 3

Pri analizi zahtjeva za odobrenje kredita, banka je dužna da, kao minimum:
1) utvrdi namjenu kredita;
2) procijeni kreditnu sposobnost tražioca kredita, vrijednost kolaterala i uticaj drugih faktora koji su relevantni za mjerenje izloženosti kreditnom riziku po osnovu konkretnog kredita, primjenom odredbi čl. 15-18 ove odluke.
Prije odobravanja kredita ili drugih izloženosti, banka je dužna pribaviti pisanu izjavu korisnika, koja treba da sadrži podatke o svim njegovim povezanim interesima sa drugim licima, kao i obavezu korisnika da obavještava banku o svim promjenama koje mogu biti od uticaja na visinu izloženosti banke prema tom korisniku.

Kreditni dosije

Član 4

Banka je dužna da obezbijedi da svaki kredit bude adekvatno i tačno dokumentovan i da se za svaki kredit uspostavi i održava uredan i kompletan kreditni dosije, koji hronološki prati odobravanje i kvalitet odobrenog kredita, sve do njegove konačne naplate ili regulisanja duga na drugi način.
Kreditni dosije, kao minimum, mora da sadrži dokumente, podatke i informacije kojima se dokumentuju:
1) identitet korisnika kredita i sa njim povezanih lica, kao i njegovog garanta;
2) sposobnost korisnika da uzima kredite, odnosno pozajmljuje finansijska sredstva;
3) za korisnika kredita kome je odobreno restrukturiranje duga:
- zahtjev korisnika kredita za restrukturiranje duga,
- analizu uzroka koji su doveli do restrukturiranja duga i razloge za prihvatanje restrukturiranja duga;
4) finansijsko stanje korisnika kredita, njegovu sposobnost za vračanje kredita, kao i dinamiku i izvore otplate kredita;
5) vrsta i kvalitet kolaterala;
6) namjena odobrenog kredita i namjensko korišćenje utrošenih sredstava.

Mjerenje kreditnog rizika

Član 5

Banka je dužna da uspostavi adekvatan sistem i analitičke tehnike koje omogućavaju banci da mjeri kreditni rizik obuhvatajući sve vrste transakcija i da posveti dovoljnu pažnju rizicima koji se ne mogu kvantifikovati i odnosu između kreditnog rizika i drugih rizika.
Banka je dužna da mjeri pojedinačne izloženosti kreditnom riziku uzimajući u obzir minimalne zahtjeve iz odredbi ove odluke kojima se uređuje klasifikacija aktive. Banka je dužna da u procesu procjenjivanja pojedinačnih izloženosti, kao i izloženosti kreditnom riziku po osnovu cjelokupnog portfolia, procjenjuje i izloženost kreditnom riziku zbog naglog rasta bilansne aktive, kao i mogućih nepovoljnih uslova poslovanja, uključujući i promjene u ekonomskom ambijentu.

Analiza kreditnog portfolia

Član 6

Banka je dužna da kontinuirano vrši analizu strukture i kvaliteta cjelokupnog kreditnog portfolia, koja obuhvata analizu koncentracije rizika sadržanu u portfoliu i procjenu budućih trendova strukture i kvaliteta kreditnog portfolia.
Banka je dužna da obezbijedi adekvatnu diverzifikovanost kreditnog portfolia banke i u tom cilju utvrdi limite za koncentraciju izloženosti, u skladu sa datim ciljnim tržištima i opštom kreditnom strategijom.
Pod koncentracijom izloženosti, u smislu stava 1 ovog člana, podrazumjeva se više kredita i drugih izloženosti koji su direktno ili indirektno odobreni pojedinačnom korisniku, grupi povezanih korisnika, licima povezanim sa bankom, pojedinim industrijskim i ekonomskim sektorima, geografskim regionima, kao i druge grupe kredita i ostalih izloženosti koje imaju slične karakteristike rizika.
Banka treba da razmatra i po potrebi uvodi i dodatna ograničenja i druge razumne mjere za obezbjeđivanje adekvatne diverzifikovanosti kreditnog portfolia, zavisno od kompleksnosti i obima poslovanja banke.

Praćenje kreditnog rizika

Član 7

Banka je dužna da uspostavi sistem praćenja strukture i kvaliteta različitih djelova kreditnog portfolia u skladu sa prirodom, veličinom i kompleksnošću ukupnog portfolia banke.
Banka je dužna da prati cjelokupnu strukturu i kvalitet kreditnog portfolia, kreditni rizik koji proizilazi iz ukupnog portfolia, kao i rizike pojedinačnih kredita i transakcija, s tim da krediti klasifikovani u kategoriju "C" i niže (u daljem tekstu: nekvalitetna aktiva) budu predmet posebnog razmatranja i praćenja.

Procedure za poboljšanje stanja kreditnog portfolia

Član 8

Banka je dužna da uspostavi procedure za blagovremeno preduzimanje aktivnosti za poboljšanje stanja kreditnog portfolia, a posebno nekvalitetne aktive, uključujući i procedure za ponovno ugovaranje, odnosno restrukturiranje kredita, ili preduzimanje drugih mjera prema korisniku kredita čiji je cilj da se gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru, kao i procedure za aktiviranje i unovčavanje kolaterala.

Stresno testiranje

Član 9

Prilikom proljene rizičnosti cjelokupnog kreditnog portfolia banka je dužna da sprovodi stresno testiranje.
Proces stresnog testiranja obuhvata:
1) identifikovanje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uslova koji bi mogli imati nepovoljan uticaj na izloženost banke kreditnom riziku;
2) procjenu sposobnosti banke da izdrži takve promjene.
Banka je dužna da definiše vrste, obim i učestalost stresnog testiranja (najmanje tromjesečno), kao i postupke i radnje koje će preduzeti u slučajevima kada su rezultati stresnog testiranja nepovoljni.

Limiti izloženosti prema jednom licu ili grupi povezanih lica

Član 10

Banka je dužna da, polazeći od ograničenja izloženosti utvrđenih Zakonom o bankama, u svojim aktima utvrdi ograničenja izloženosti prema jednom licu, odnosno grupi povezanih lica.
U obračun ukupne izloženosti prema jednom licu, odnosno grupi povezanih lica, ne uključuju se :
1) izloženosti prema Vladi Crne Gore i vladama i centralnim bankama zemalja OECD-a koje imaju rejting "A" ili viši, utvrđen od strane eksterne institucijeStandard&Pooor's, odnosno ekvivalentni rejting utvrđen od strane druge priznate eksterne institucije;
2) izloženosti koje su obezbijeđene:
- bezuslovnim garancijama koje je izdala Vlada Crne Gore, ili vlade i centralne banke zemalja OECD-a koje ispunjavaju uslov iz stava 2 tačka 1) ovog člana;
- bezuslovnim garancijama izdatim od strane banaka koje imaju rejting "A"ili viši, utvrđen od strane eksterne institucije "Standard & Poor's", odnosno ekvivalentni rejting utvrđen od druge priznate eksterne institucije.
- gotovinskim depozitom u konvertibilnim valutama, do visine deponovanih sredstava, ukoliko su sredstva deponovana u banci, a jedino banka može raspolagati tim sredstvima do visine dospjelog nenaplaćenog potraživanja, a rok za povraćaj depozita ističe tek nakon potpunog izmirenja obaveze dužnika;
- zalogom u vidu hartija od vrijednosti koje su izdale vlade ili centralne banke zemalja OECD-a, čija je tržišna vrijednost najmanje za 25% veća od neotplaćenog iznosa izloženosti, ili
- zalogom u vidu instrumenata tržišta novca izdatih na razvijenim finansijskim tržištima, čija je tržišna


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas: