Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2011. godini, dana 26. maja 2011. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete prouzrokovane zagađivanjem uljem iz 1992. godine

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 7 od 08 juna 2011)

Član 1

Potvrđuje se Međunarodna konvencija o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete prouzrokovane zagađivanjem uljem, sačinjena u Londonu, 27. novembra 1992. godine, u originalu na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku.

Član 2

Tekst Konvencije iz člana 1 ovog zakona, u originalu na engleskom i u prevodu na crnogorski jezik glasi:
MEĐUNARODNA KONVENCIJA O OSNIVANjU MEĐUNARODNOG FONDA ZA NAKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE ZAGAĐIVANjEM ULjEM IZ 1992.

(Dodatak Međunarodnoj konvenciji o građanskoj odgovornosti za štete prouzrokovane zagađivanjem uljem)

OPŠTE ODREDBE

Član 1

U svrhu ove konvencije:
1. Konvencija o odgovornosti iz 1992. označava Međunarodnu konvenciju o građanskoj odgovornosti za štete prouzrokovane zagađivanjem uljem iz 1992. godine.
1.bis
Konvencija o Fondu iz 1971. godine označava Međunarodnu konvenciju o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete prouzrokovane zagađivanjem uljem iz 1971. Za države stranke Protokola iz 1976. uz tu konvenciju, smatraće se da izraz obuhvata Konvenciju o Fondu iz 1971. izmijenjenu tim protokolom.
2. Brod, lice, vlasnik, ulje, šteta od zagađivanja, zaštitne mjere, nezgoda i Organizacija imaju isto značenje kao u članu I Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992.
3. Ulje koje podliježe doprinosu označava sirovu naftu i pogonsko gorivo prema definiciji u dolje navedenim tač. (a) i (b);
a) sirova nafta označava svaku smjesu tečnih ugljovodonika koji se nalaze u zemlji u tečnom stanju, bez obzira da li je prerađena da bi bila pogodna za transport ili nije. Ova definicija takođe obuhvata sirovu naftu oslobođenu određenih primjesa (koja se u nekim slučajevima naziva obrana sirova nafta) ili onu kojoj su dodate određene primjese ( koja se u nekim slučajevima naziva dopunjena ili rekonstituirana sirova nafta);
b) pogonsko gorivo označava teške primjese ili ostatke sirove nafte ili mješavinu tih proizvoda namijenjenih za upotrebu kao gorivo za proizvodnju toplote i energije, koje po kvalitetu odgovara standardima goriva pod brojem 4 u Specifikaciji Američkog udruženja za ispitivanje materijala (Oznaka D- 396-69) ili još teže od tog goriva.
4. Obračunska jedinica ima isto značenje kao u članu V stav 9 Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. godine.
5. Tonaža broda ima isto značenje kao u članu V stav 10 Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. godine.
6. Tona, kad se odnosi na ulje, označava metričku tonu.
7. Garant označava svako lice koje daje osiguranje ili drugu finansijsku garanciju radi pokrića odgovornosti vlasnika broda u skladu sa članom VII stav 1 Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. godine.
8. Prihvatno postrojenje označava svako mjesto za skladištenje ulja u rasutom stanju koje može prihvatiti ulje prevezeno vodenim putem, uključujući sva postrojenja smještena van obale i povezana sa takvim mjestom.
9. U slučaju da se neka nezgoda sastoji od niza događaja, smatraće se da je nezgoda nastala na dan prvog događaja.

Član 2

1. Međunarodni fond za naknadu štete od zagađivanja pod nazivom Međunarodni fond za naknadu štete prouzrokovane zagađivanjem uljem iz 1992. godine (u daljem tekstu: Fond) ovim se osniva i ima sljedeće ciljeve:
a) da osigura naknadu štete od zagađivanja u onoj mjeri u kojoj je neadekvatna zaštita koja proizilazi iz Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine.
b) da oživotvori ciljeve koji su s tim u vezi postavljeni ovom konvencijom.
2. Fondu će se u svakoj državi ugovornici priznati svojstvo pravnog lica, koje na osnovu zakona odnosne države može preuzimati prava i obaveze te biti stranka u svim postupcima pred sudovima odnosne države. Svaka država ugovornica priznaće direktora Fonda (u daljem tekstu: Direktor) kao zakonskog zastupnika Fonda.

Član 3

Ova konvencija primjenjuje se isključivo:
a) na štetu od zagađivanja nastalu:
- na teritoriji države ugovornice, uključujući i njeno teritorijalno more i
- u ekskluzivnom privrednom području države ugovorne strane, utvrđenom u skladu sa međunarodnim pravom ili, ako država ugovornica nije odredila takvo područje, u području izvan njenog teritorijalnog mora i uz njega, a koji je ta država odredila u skladu sa međunarodnim pravom, ali ne širem od 200 NM od osnovnih linija od kojih se mjeri širina njenog teritorijalnog mora;
b) na zaštitne mjere, bilo gdje da su preduzete, radi sprečavanja ili smanjenja takve štete.

NAKNADA ŠTETE

Član 4

1. Radi vršenja funkcija iz člana 2 stav 1 (a) ove konvencije, Fond će isplatiti naknadu svakom licu koje pretrpi štetu od zagađivanja, ako takvo lice nije moglo dobiti potpunu i odgovarajuću naknadu za štetu na osnovu odredbi Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. godine,
a) zbog toga što Konvencijom o građanskoj odgovornosti iz 1992. nije predviđena odgovornost za takvu štetu;
b) zbog toga što vlasnik odgovoran za štetu na osnovu Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. nije finansijski sposoban u potpunosti da udovolji svim obavezama, a bilo koja finansijska garancija koja je eventualnopredviđena na osnovu člana VII te konvencije ne pokriva štetu ili nije dovoljna da bi se zadovoljili zahtjevi za naknadu štete; smatra se da je vlasnik finansijski nesposoban da udovolji svojim obavezama i da je finansijska garancija nedovoljna ako lice kojem je nanesena šteta ne može dobiti potpuni iznos naknade koja joj pripada na osnovu Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. i poslije preduzimanja svih razumnih mjera da se iskoriste svi pravni ljekovi koji su joj na raspolaganju.
c) zbog toga što je šteta veća od odgovornosti vlasnika na osnovu Konvencije o građanskoj odgovornosti iz 1992. kako je ograničena prema članu V stav 1 te konvencije ili na osnovu odredbi bilo koje druge međunarodne konvencije koja je na dan potpisivanja ove konvencije na snazi ili je otvorena za potpisivanje, potvrđivanje ili pristupanje.
U svrhu ovog člana, razumni troškovi ili žrtve koje je vlasnik dobrovoljno podnio kako bi spriječio ili umanjio štetu od zagađivanja smatraće se štetom nastalom od zagađivanja.
2. Fond se oslobađa svake obaveze na osnovu odredbi prethodnog stava:
(a) ako dokaže da je šteta od zagađivanja posledica rata, neprijateljstva, građanskog rata ili pobune, ili prouzrokovana uljem koje je iscurilo ili je bila ispušteno iz ratnog broda ili nekog drugog broda čiji je vlasnik ili brodar država, a koji je u vrijeme nezgode bio korišćen isključivo za nekomercijalne djelatnosti države; ili
(b) ako podnosilac zahtjeva ne može dokazati da je šteta nastala kao posljedica nezgode u kojoj su učestvovali jedan ili više brodova.
3. Ako Fond dokaže da je šteta od zagađivanja u potpunosti ili djelimično nastala zbog radnje ili propusta oštećenog lica, učinjenih u namjeri da se izazove šteta, ili zbog nemarnosti tog lica, Fond može u potpunosti ili djelimično biti oslobođen obaveze da takvom licu plati štetu. Fond će u svakom slučaju biti oslobođen u onoj mjeri u kojoj je na osnovu člana III stav 3 Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine oslobođen i vlasnik broda. Međutim, takvo oslobađanje Fonda neće se odnositi na zaštitne mjere.
4.
(a) Osim ako nije drugačije predviđeno tač. (b) i (c) ovog stava, ukupna suma naknade koju Fond isplaćuje na osnovu ovog člana ograničena je za svaku nezgodu, tako da ukupna suma naknade i suma stvarno isplaćene naknade na osnovu Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine za štete od zagađivanja uljem, nakon primjene ove konvencije, kao što je određeno članom 3, neće preći 203 miliona obračunskih jedinica.
(b) Osim ako nije drugačije određeno u tački (c), ukupna suma naknade štete koju Fond isplaćuje na osnovu ovog člana za štetu od zagađivanja koja je posledica vanrednih, neizbježnih i nesavladivih prirodnih pojava, neće premašiti 203 miliona obračunskih jedinica.
(c) Maksimalna suma naknade štete iz tač. (a) i (b) biće 300,740,000 obračunskih jedinica za svaku nezgodu koja se dogodila u vrijeme dok je ova konvencija obavezivala tri strane u pogledu kojih je kombinovana relevantna količina ulja koje podliježe doprinosu, primljena od lica na području te države tokom protekle kalendarske godine, jednaka ili veće od 600 miliona tona.
(d) Kamate na fond osnovan u skladu sa članom V stav 3 Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine, ako ih ima, neće se uzeti u obzir kod računanja ukupne sume naknade štete koju Fond isplaćuje na osnovu ovog člana.
(e) Iznosi navedeni u ovom članu biće pretvoreni u nacionalnu valutu na osnovu njene vrijednosti, prema ili u odnosu na Posebna