Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na sedmoj sjednici drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2011. godini, dana 20. decembra 2011. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Konvencije o zaštiti djece i saradnji u oblasti međunarodnog usvojenja

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 17 od 28 decembra 2011)

Član 1

Potvrđuje se Konvencija o zaštiti djece i saradnji u oblasti međunarodnog usvojenja, sačinjena u Hagu, 29. maja 1993. godine, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.

Član 2

Tekst Konvencije iz člana 1 ovog zakona, u originalu na engleskom i u prevodu na crnogorski jezik glasi:
KONVENCIJA O ZAŠTITI DJECE I SARADNjI U OBLASTI MEĐUNARODNOG USVOJENjA
(Zaključena 29. maja 1993.)
(Stupila na snagu 01. maja 1995.)
Države potpisnice ove Konvencije,
Smatrajući da dijete treba da raste u porodičnom okruženju, u atmosferi u kojoj vlada sreća, ljubav i razumijevanje, kako bi u potpunosti i skladno razvilo svoju ličnost
Podsjećajući da bi svaka država trebalo, kao prioritet, da preduzme odgovarajuće mjere kako bi omogućila djetetu da ostane zbrinuto u porodici od koje potiče,
Smatrajući da međunarodno usvojenje može pružiti prednosti stalne porodice djetetu za koje odgovarajuća porodica ne može da se nađe u zemlji njegovog porijekla,
Uvjerene u neophodnost preduzimanja mjera kojima se garantuje da se međunarodna usvojenja zasnivaju u najboljem interesu djeteta i uz poštovanje njegovih osnovnih prava, kao i da bi se spriječile otmica, prodaja, ili trgovina djecom,
U želji da u tom cilju utvrde zajedničke odredbe koje uzimaju u obzir načela utvrđena međunarodnim instrumentima, posebno Konvencijom UN o pravima djeteta od 20.11.1989., i Deklaracijom UN o socijalnim i pravnim načelima zaštite i dobrobiti djece, sa posebnim osvrtom na zbrinjavanje u hraniteljske porodice i usvajanje u zemlji i među državama (Rezolucija Generalne skupštine 41/85, od 3.12.1986.),
Sporazumjele su se o sljedećim odredbama:

POGLAVLjE I - PREDMET KONVENCIJE

Član 1

Ciljevi ove Konvencije su:
a) da se ustanove garancije za zasnivanje međunarodnih usvojenja u najboljem interesu djeteta i uz poštovanje njegovih osnovnih prava koje priznaje međunarodno pravo;
b) da se uspostavi sistem saradnje između država ugovornica kako bi se osiguralo poštovanje ovih garancija i isto tako spriječile otmica, prodaja ili trgovina djecom;
c) da se u državama ugovornicama obezbijedi priznavanje usvojenja zasnovanih u skladu sa ovom Konvencijom.

Član 2

(1) Konvencija se primjenjuje kada se dijete sa redovnim boravištem u jednoj državi ugovornici (država porijekla) preseljava ili treba da bude preseljeno ili je bilo preseljeno u drugu državu ugovornicu (državu primaoca) bilo poslije njegovog usvojenja u državi porijekla od strane supružnika ili lica sa redovnim boravištem u državi primaocu, bilo u cilju zasnivanja takvog usvojenja u državi primaocu ili u državi porijekla.
(2) Konvencija se odnosi samo na ona usvojenja kojima se stvara trajan odnos roditelja i djeteta.

Član 3

Konvencija prestaje da se primenjuje ako pristanci iz člana 17, alineja c nijesu bili dati prije nego što dijete napuni osamnaest godina.

POGLAVLjE II - ZAHTJEVI MEĐUNARODNOG USVOJENjA

Član 4

Usvojenje u smislu ove Konvencije zasniva se samo ako su nadležni organi države porijekla:
a) utvrdili da je dijete podobno za usvojenje;
b) utvrdili, nakon što su mogućnosti za zbrinjavanje djeteta u državi porijekla valjano ispitane, da je međunarodno usvojenje u najboljem interesu djeteta;
c) uvjerili da:
(1) se od lica, institucija i organa čija je saglasnost neophodna za usvajanje, već tražilo mišljenje, i da su valjano obaviješteni o dejstvu njihove saglasnosti, posebno u pogledu toga da li će usvojenje proizvesti prekid pravnog odnosa između djeteta i porodice iz koje potiče, ili neće,
(2) su ta lica, insititucije i organi već slobodno dali svoju saglasnost, u formi koju zakon predviđa i da je ta saglasnost data ili potvrđena u pisanoj formi,
(3) saglasnosti nijesu bile dobijene plaćanjem ili nadoknadom bilo koje vrste i da nijesu povučene, i
(4) saglasnost majke, tamo gdje je potrebna, bila data tek nakon rođenja djeteta; i
d) su se postarali, nakon što su u obzir uzeli uzrast i stepen zrelosti djeteta, da:
(1) je od djeteta zatraženo mišljenje i da je ono valjano obaviješteno o dejstvu usvajanja i njegovog pristanka na usvajanje, kada je pristanak neophodan,
(2) su u obzir uzeti djetetove želje i mišljenja,
(3) dijete pristanak na usvojenja, kada je on neophodan, dalo svojom voljom, u formi kako to zakon nalaže i da ga je izrazilo ili potvrdilo u pisanoj formi, i
(4) taj pristanak nije bio dobijen plaćanjem ili naknadom bilo koje vrste.

Član 5

Usvojenje u smislu ove Konvencije može se zasnovati samo ako su nadležni organi države primaoca:
a) utvrdili da potencijalni usvojitelji ispunjavaju kriterijume i da su podobni za usvojenje;
b) su se postarali da potencijalni usvojitelji budu savjetovani, ukoliko je to potrebno; i
c) utvrdili da je djetetu odobren ili će biti odobren ulazak i stalan boravak u toj državi.

POGLAVLjE III - CENTRALNI ORGANI I AKREDITOVANA TIJELA

Član 6

(1) Svaka država ugovornica određuje centralni organ za izvršavanje obaveza koje su mu nametnute ovom Konvencijom.
(2) Savezne države, države sa više pravnih sistema ili države koje imaju autonomne teritorijalne jedinice mogu da imenuju više od jednog centralnog organa i da preciziraju teritorijalni ili personalni obim njihovih funkcija. Ako je država imenovala više od jednog centralnog organa, odrediće centralni organ kome se upućuju sva saopštenja u cilju njihovog dostavljanja odgovarajućem centralnom organu u državi.

Član 7

(1) Centralni organi sarađuju međusobno i unaprjeđuju saradnju među nadležnim organima u svojoj državi u cilju zaštite djece i postizanja drugih ciljeva ove Konvencije.
(2) Oni neposredno preduzimaju sve odgovarajuće mjere da:
a) pruže informacije o zakonodavstvu svojih država u materiji usvojenja i druge opšte informacije, kao što su statistički podaci i tipski formulari;
b) međusobno se obavještavaju o funkcionisanju Konvencije, i u mjeri u kojoj je to moguće, otklanjaju prepreke za njenu primjenu.

Član 8

Centralni organ preduzimaju, neposredno ili uz pomoć javnih organa, sve odgovarajuće mjere da bi spriječile sticanje nedozvoljene finansijske ili druge koristi u vezi sa usvojenjem i da bi onemogućile praksu koja je u suprotnosti sa ciljevima Konvencije.

Član 9

Centralni organi preduzimaju, neposredno ili uz pomoć drugih organa ili tijela valjano akreditovanih u svojoj državi, sve odgovarajuće mjere, posebno kako bi:
a) prikupile,