Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na petoj sjednici prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2011. godini, dana 26. maja 2011. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Konvencije o dostavljanju u inostranstvu sudskih i vansudskih akata u građanskim i privrednim stvarima

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 7 od 08 juna 2011)

Član 1

Potvrđuje se Konvencija o dostavljanju u inostranstvu sudskih i vansudskih akata u građanskim i privrednim stvarima, sačinjena u Hagu 15. novembra 1965. godine, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.

Član 2

Tekst Konvencije iz člana 1 ovog zakona, u originalu na engleskom jeziku i u prevodu na crnogorski jezik glasi:
KONVENCIJA O DOSTAVLjANjU U INOSTRANSTVU SUDSKIH I VANSUDSKIH AKATA U GRAĐANSKIM I PRIVREDNIM STVARIMA
(Zaključena u Hagu 15. novembra 1965. godine)
(Stupila na snagu 10. februara 1969. godine)
Države potpisnice ove konvencije,
U želji da stvore odgovarajuća sredstva koja objezbeđuju da sudska i vansudska akta koja treba uručiti u inostranstvu budu dostupna primaocu blagovremeno,
U želji da u tom cilju poboljšaju organizaciju uzajamne sudske pomoći pojednostavljenjem i ubrzanjem postupka,
Rješile su da u tom cilju zaključe Konvenciju i složile su se o sledećim odredbama:

Član 1

Ova konvencija će se primjenjivati u svim slučajevima, u građanskim ili privrednim stvarima, povodom dostavljanja sudskih ili vansudskih akata radi uručenja u inostranstvu.
Ova konvencija neće se primjenjivati kad adresa primaoca akta nije poznata.

GLAVA I

SUDSKA AKTA

Član 2

Svaka država ugovornica će odrediti centralni organ koji će primati zahtjeve za uručenje koji dolaze iz drugih država ugovornica i postupati u skladu sa odredbama čl. 3 do 6.
Svaka država ugovornica će organizovati centralni organ u skladu sa svojim zakonodavstvom.

Član 3

Državni ili pravosudni organ koji je nadležan prema pravu države molilje uputiće zahtjev centralnom organu zamoljene države prema obrascu koji je priložen uz ovu konvenciju, bez ikakvih zahtjeva u pogledu legalizacije ili drugih sličnih formalnosti.
Uz zahtjev se prilaže akt koji se uručuje ili njegova kopija. Zahtjev i akt će se dostavljati u dva primjerka.

Član 4

Ako centralni organ utvrdi da zahtjev nije u skladu sa odredbama ove konvencije bez odlaganja će o tome obavijestiti državu molilju i iznijeti svoje primjedbe na zahtjev.

Član 5

Centralni organ zamoljene države će sam izvršiti dostavljanje akta ili će dostavljanje povjeriti odgovarajućoj agenciji:
a) bilo na način predviđen njenim unutrašnjim zakonom kojim se uređuje uručenje akata u domaćim parnicama licima koja borave na njenoj teritoriji ili
b) na poseban način koji je zatražen od strane podnosioca zahtjeva, ukoliko takav način nije u suprotnosti sa zakonom zamoljene države.
Osim u slučaju iz stava 1 tačka b) ovog člana, akt se uvek može uručiti primaocu koji na to pristane dobrovoljno.
Ako akt treba uručiti u skladu sa stavom 1 ovog člana, centralni organ može tražiti da akt bude sastavljen ili preveden na službeni jezik ili na jedan od službenih jezika zamoljene države.
Dio zahtjeva, prema obrascu koji je priložen uz ovu konvenciju, koji sadrži rezime akta koji se uručuje, dostaviće se primaocu zajedno sa aktom.

Član 6

Centralni organ zamoljene države ili bilo koji drugi državni organ koji bude označen u tu svrhu, sačiniće potvrdu o dostavljanju prema obrascu koji je priložen uz ovu konvenciju.
U potvrdi će se navesti da je akt dostavljen, način dostavljanja, mjesto i datum dostavljanja i ime lica kome je akt dostavljen. Ako akt nije uručen, u potvrdi će se navesti razlozi koji su spriječili uručenje.
Država molilja može zahtjevati da potvrda, koja nije izdata od strane centralnog organa ili sudskog organa, bude potvrđena od strane jednog od ovih organa.
Potvrda će se dostaviti direktno podnosiocu zahtjeva.

Član 7

Štampani tekst na obrascu koji je priložen uz ovu konvenciju će uvijek biti napisan na francuskom ili na engleskom jeziku. On može, takođe, biti napisan i na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države molilje.
Odgovarajuća prazna mjesta na formularu biće popunjena ili na jeziku zamoljene države ili na francuskom ili engleskom jeziku.

Član 8

Svaka država ugovornica ima pravo da, bez primjene prinudnih mjera, vrši dostavljanje sudskih akata licima u inostranstvu direktno preko svojih diplomatskih ili konzularnih predstavnika.
Svaka država može izjaviti da se protivi takvom načinu dostavljanja na svojoj teritoriji, osim ako akt treba dostaviti državljaninu države iz koje akt potiče.

Član 9

Svaka država ugovornica može, pored toga, upućivati akta organima zamoljene države koji su za tu svrhu određeni, preko svog konzularnog predstavnika.
Svaka država ugovornica može, ako to vanredne okolnosti zahtijevaju, koristiti diplomatski put za tu svrhu.

Član 10

Ako se država na čiju teritoriju se upućuje akt tome ne protivi, ova konvencija ne isključuje:
a) mogućnost da se sudska akta dostavljaju direktno licima u inostranstvu, putem pošte,
b) mogućnost da sudski službenici, službena ili druga ovlašćena lica države molilje vrše dostavljanje sudskih akata direktno preko sudskih službenika, službenih ili drugih ovlašćenih lica zamoljene države,
c) mogućnost da svako lice koje učestvuje u sudskom postupku izvrši uručenje sudskih akata direktno preko sudskih službenika, službenih i drugih ovlašćenih lica zamoljene države.

Član 11

Ova konvencija neće spriječavati dvije ili više država ugovornica da saglasno dozvole, u postupku dostavljanja sudskih akata, načine za dostavljanje akata koji su drugačiji od onih predviđenih u prethodnim članovima a, posebno, putem direktne komunikacije između njihovih nadležnih organa.

Član 12

Dostavljanje sudskih akata od strane zamoljene države, na zahtjev države molilje, vršiće se bez naplate bilo kakvih troškova ili taksa.
Država molilja će snositi troškove:
a) angažovanja sudskog službenika ili ovlašćenog službenog lica, u skladu sa zakonom zamoljene države,
b) korišćenja posebnog načina uručenja.

Član 13

I kad zahtjev za dostavljanje ispunjava uslove utvrđene ovom konvencijom, zamoljena država može odbiti da postupi po njemu ako smatra da bi postupanje moglo da ugrozi njen suverenitet i bezbjednost.
Ne može se odbiti postupanje samo zbog toga što, po unutrašnjem pravu zamoljene države, predmetna stvar u vezi sa kojom se zahtjeva dostavljanje spada u njenu isključivu nadležnost ili što ta stvar po njenom unutrašnjem pravu ne može biti predmet sudskog postupka.
Centralni organ će u slučaju odbijanja odmah obavjestiti podnosioca zahtjeva i državu molilju o razlozima za odbijanje.

Član 14

Svi nesporazumi koji mogu nastati u vezi sa prosleđivanjem sudskih akata radi uručenja rješavaće se diplomatskim putem.

Član 15

Kad je poziv ili sličan akt trebalo da bude proslijeđen u inostranstvo radi uručenja u skladu sa ovom konvencijom a tuženi se nije pojavio pred sudom, sudska odluka se ne može donijeti dok se ne utvrdi:
a) da li je akt bio uručen na način predviđen unutrašnjim zakonom zamoljene države za dostavljanje akata licima na njenoj teritoriji u domaćim sporovima,
b) da li je akt zaista dostavljen tuženom ili je dostavljen na njegovu adresu na drugi način utvrđen ovom konvencijom,
i da li je u bilo kom od ovih slučajeva dostavljanje ili predaja bilo izvršeno tako da se tuženom ostavi dovoljno vremena da se brani.
Svaka država ugovornica će biti slobodna da izjavi da sudija, bez obzira na odredbu stava 1 ovog člana, može donijeti presudu i ako nije primljena potvrda o uručenju ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da je akt bio proslijeđen na jedan od načina koji su utvrđeni ovom konvencijom,
b) da je istekao rok, što će u svakom konkretnom slučaju cijeniti sudija, koji ne može biti kraći od šest mjeseci od dana prosleđivanja akta,
c) da nikakva potvrda o uručenju nije primljena i ako su iscrpljena sva raspoloživa sredstva da se potvrda pribavi preko nadležnih organa zamoljene države.
Bez obzira na odredbe prethodnih članova sudija može, u hitnim slučajevima, odrediti privremene mjere i mjere obezbeđenja.

Član 16

Kad je poziv ili sličan akt trebalo uputiti u inostranstvo radi uručenja u skladu sa odredbama ove konvencije a presuda je donijeta protiv tuženog koji nije pristupio pred sud, sudija ima pravo da tuženom dozvoli povraćaj u pređašnje stanje radi ulaganja žalbe ako su ispunjeni sledeći uslovi:
a) da tuženi, bez svoje krivice, nije blagovremeno primio na znanje akt kako bi imao dovoljno vremena da se brani ili sudsku odluku na koju bi na vrijeme uložio žalbu i
b) da tuženi izloži prima facie odbranu na suštinu tužbe.
Molba za povraćaj u pređašnje stanje može se podnijeti u razumnom vremenskom periodu po saznanju tuženog za presudu.
Svaka država ugovornica može izjaviti da molba neće biti prihvatljiva posle isteka roka određenog