Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na sedmoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2010. godini, dana 22. decembra 2010. godine, donijela je

Zakon

o potvrđivanju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 183 o zaštiti materinstva

(Objavljeno u "Sl. listu cg - međunarodni ugovori", br. 1 od 10 januara 2011)

Član 1

Potvrđuje se Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 183 o zaštiti materinstva, usvojena u Ženevi, 30. maja 2000. godine, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.

Član 2

Tekst Konvencije iz člana 1 ovog zakona, u originalu na engleskom jeziku i u prevodu na crnogorski jezik, glasi:
Konvencija 183
KONVENCIJA O ZAŠTITI MATERINSTVA, 2000
Generalna konferencija Međunarodne organizacije rada, koju je u Ženevi sazvalo Upravno tijelo Međunarodnog biroa rada, sastavši se na svojoj 88. sjednici 30. maja 2000., a
imajući u vidu potrebu da se revidira Konvencija o zaštiti materinstva (revidirana) iz 1952. i Preporuka o zaštiti materinstva iz 1952., u cilju daljeg unapređenja ravnopravnosti svih žena u radnoj snazi i zdravlja i bezbjednosti majke i djeteta, i radi priznavanja različitosti u ekonomskom i društvenom razvoju članica, kao i različitosti preduzeća, i radi razvoja zaštite materinstva u nacionalnom zakonodavstvu i praksi, i
imajući u vidu odredbe Opšte deklaracije o ljudskim pravima (1948), Konvencije Ujedinjenih nacija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979), Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (1989), Pekinške deklaracije i Platforme za akciju (1995), Deklaracije Međunarodne organizacije rada o jednakim mogućnostima i tretmanu zaposlenih žena (1975), Deklaracije Međunarodne organizacije rada o osnovnim principima i pravima na radu i njenog nastavka (1998), kao i međunarodne konvencije i preporuke o radu koje imaju za cilj da zaposlenim muškarcima i ženama obezbijede jednake mogućnosti i tretman, naročito odredbe Konvencije o radnicima sa porodičnim obavezama iz 1981., i
uzimajući u obzir okolnosti zaposlenih žena i potrebu da se obezbijedi zaštita trudnoće, kao zajednička obaveza države i društva, i
odlučivši da usvoji određene predloge u vezi sa revizijom Konvencije o zaštiti materinstva (revidirane) iz 1952. i Preporuke iz 1952., a što je četvrta tačka na dnevnom redu sjednice, i
odlučivši da ovi predlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,
usvaja petnaestog juna dvijehiljadite godine sledeću Konvenciju, koja se naziva Konvencija o zaštiti materinstva iz 2000.

DJELOKRUG

Član 1

Za potrebe ove konvencije, pojam žena odnosi se na svaku žensku osobu bez najmanje diskriminacije, a pojam dijete odnosi se na svako dijete bez najmanje diskriminacije.

Član 2

1. Ova konvencija se primjenjuje na sve zaposlene žene, uključujući i one u netipičnim oblicima zavisnog rada.
2. Međutim, svaka članica koja potvrdi ovu konvenciju može, nakon savjetovanja sa organizacijama koje predstavljaju poslodavce i zaposlene, isključiti u cjelini ili djelimično iz djelokruga Konvencije ograničene kategorije zaposlenih, ako bi se njenom primjenom na te kategorije prouzrokovali posebni i značajni problemi.
3. Svaka članica koja iskoristi mogućnost predviđenu prethodnim stavom navešće, u svom prvom izvještaju o primjeni Konvencije na osnovu člana 22. Ustava Međunarodne organizacije rada, kategorije zaposlenih koje su isključene po ovom osnovu i razloge za njihovo isključenje. U sledećim izvještajima članica će opisati mjere koje je preduzela da bi se odredbe Konvencije postepeno proširile i na te kategorije.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

Član 3

Nakon savjetovanja sa organizacijama koje predstavljaju poslodavce i zaposlene, svaka članica će usvojiti odgovarajuće mjere kako bi se trudnice i žene koje doje osigurale da ne moraju da obavljaju poslove koje je nadležna vlast proglasila štetnim za zdravlje majke ili djeteta, ili poslove gdje je procijenjeno da postoji značajna opasnost za zdravlje majke ili deteta.

PORODILjSKO ODSUSTVO

Član 4

1. Na osnovu ljekarske potvrde ili druge odgovarajuće potvrde, kako je to utvrđeno nacionalnim zakonom i praksom, u kojoj se navodi pretpostavljeni datum porođaja, žena na koju se ova konvencija primjenjuje ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju ne kraćem od 14 nedjelja.
2. Svaka članica će jasno naznačiti trajanje odsustva iz prethodnog stava u izjavi koja prati potvrđivanje ove konvencije.
3. Svaka članica može kasnije priložiti generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada novu izjavu kojom se produžava porodiljsko odsustvo.
4. Vodeći računa o zaštiti majke i djeteta, porodiljsko odsustvo će uključivati period od šest nedjelja obaveznog odsustva nakon porođaja, ukoliko nije drugačije dogovoreno na nacionalnom nivou između vlade i organizacija koje predstavljaju poslodavce i zaposlene.
5. Dio porodiljskog odsustva koji se koristi prije porođaja produžiće se za onaj period koji prođe između pretpostavljenog datuma porođaja i stvarnog datuma porođaja, a obavezan dio odsustva koje se koristi posle porođaja ne smije biti skraćen.

ODSUSTVO U SLUČAJU BOLESTI ILI KOMPLIKACIJA

Član 5

Na osnovu ljekarske potvrde, prije ili poslije porodiljskog odsustva dozvoliće se odsustvo u slučaju bolesti, komplikacija ili rizika od komplikacija koje mogu nastati kod trudnoće ili porođaja. Vrsta i maksimalno trajanje takvog odsustva može se utvrditi u skladu sa nacionalnim zakonom i praksom.

NAKNADE

Član 6

1. Žene koje odsustvuju s posla po osnovu iz čl. 4 ili 5 dobijaće novčane naknade u skladu sa nacionalnim zakonima i propisima ili na bilo koji drugi način u skladu sa nacionalnom praksom.
2. Iznos novčane naknade treba da bude dovoljan za potpuno izdržavanje žene i njenog djeteta u zdravim uslovima u skladu sa odgovarajućim životnim standardom.
3. Ako se prema nacionalnom zakonu ili praksi novčana naknada za odsustvo iz člana 4 obračunava na osnovu prethodne zarade, iznos te naknade ne može biti manji od dvije trećine ženine prethodne zarade ili od zarade koja se uzima u obzira izračunavanja naknade.
4. Ako se prema nacionalnom zakonu ili praksi novčana naknada za odsustvo iz člana 4 utvrđuje drugim metodima, iznos naknade treba da bude približan iznosu koji bi se u prosjeku dobio primjenom prethodnog stava.
5. Svaka članica treba da utvrdi takve uslove za sticanje prava na novčanu naknadu da ih može ispuniti većina žena na koje se ova konvencija primjenjuje.
6. Ako žena ne ispunjava uslove za sticanje prava na novčanu naknadu utvrđene nacionalnim zakonima i propisima ili na bilo koji drugi način u skladu sa nacionalnom praksom, ona će imati pravo na odgovarajuću naknadu iz sredstava socijalne pomoći zavisno od provjere materijalnog stanja koja se traži za takvu vrstu pomoći.
7. Zdravstvena zaštita obezbjeđuje se ženi i djetetu u skladu sa nacionalnim zakonima i propisima ili na bilo koji drugi način u skladu sa nacionalnom praksom. Zdravstvena zaštita uključuje njegu prije, za vrijeme i poslije porođaja, kao i bolnički