ZAKON

O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 71 od 27. jula 2012)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se zaštita životne sredine radi njenog očuvanja, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi, te osiguravanja i poboljšavanja kvaliteta života, zaštita svih elemenata životne sredine, informisanje i pristup informacijama u oblasti zaštite životne sredine, planiranje i zaštita životne sredine, strateška procjena uticaja i procjena uticaja na životnu sredinu, postupak izdavanja ekoloških dozvola i sprečavanja nesreća velikih razmjera, sistem eko-označavanja i upravljanje zaštitom životne sredine, finansiranje aktivnosti u vezi sa životnom sredinom, odgovornost za štetu nanesenu životnoj sredini, kao i prava i obaveze pravnih i fizičkih lica koja obavljaju djelatnosti utvrđene ovim zakonom.

Član 2.

Zaštita životne sredine sprovodi se u cilju:
a) smanjenja korišćenja, sprečavanja opterećivanja, zagađivanja i narušavanja životne sredine, poboljšanja i obnove oštećene životne sredine,
b) zaštite ljudskog zdravlja i poboljšanja uslova životne sredine za kvalitet života,
v) održivog upravljanja, očuvanja i zaštite prirodnih resursa, racionalnog korišćenja resursa i takvog načina privrede kojim se osigurava obnova resursa,
g) usklađenosti socijalnih, ekonomskih i drugih interesa Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika) sa zahtjevima za zaštitu životne sredine,
d) međunarodne saradnje u zaštiti životne sredine,
đ) pružanja mogućnosti za inicijative i učešće javnosti u djelatnostima koje imaju za cilj zaštitu životne sredine,
e) koordinacije privrede i integrisanja socijalnog i ekonomskog razvoja u skladu sa propisanim standardima za zaštitu životne sredine i
ž) uspostavljanja i razvoja institucija za zaštitu i očuvanje životne sredine.

Član 3.

(1) Svako lice ima pravo na zdravu životnu sredinu.
(2) Svako lice ima pravo na život u životnoj sredini podobnoj za zdravlje i blagostanje, te je individualna i kolektivna obaveza da se zaštiti i poboljša životna sredina za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Član 4.

Odredbe ovog zakona odnose se na:
a) sve elemente životne sredine (vazduh, vodu, zemljište, biljni i životinjski svijet, pejzaž, izgrađenu životnu sredinu) i
b) sve vidove djelatnosti koje koriste prirodne resurse i opterećuju životnu sredinu, odnosno djeluju na životnu sredinu tako da predstavljaju opasnost od zagađivanja životne sredine, zagađuju životnu sredinu ili imaju negativan uticaj na životnu sredinu (poput buke, vibracija, radijacije, izuzimajući nuklearnu radijaciju, otpad itd.).

Član 5.

(1) Zaštitu i unapređivanje životne sredine obezbjeđuju, u okviru svojih ovlašćenja, Republika, jedinice lokalne samouprave, privredna društva, preduzetnici, udruženja i fondacije, kao i druga pravna i fizička lica, stručne organizacije i druge javne službe.
(2) Subjekti iz stava 1. ovog člana dužni su da čuvaju i unapređuju životnu sredinu.
(3) Republika uspostavlja sa Federacijom Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktom saradnju i koordinaciju u okvirima zajedničkih ciljeva i interesa zaštite životne sredine.
(4) Republika učestvuje u međunarodnoj saradnji u oblasti zaštite životne sredine.

Član 6.

Načela zaštite životne sredine su:
a) načelo održivog razvoja,
b) načelo predostrožnosti i prevencije,
v) načelo zamjene,
g) načelo integralnog pristupa,
d) načelo saradnje i podjele odgovornosti,
đ) načelo - učešće javnosti i pristup informacijama i
e) načelo - zagađivač plaća.

Član 7.

Održivost životne sredine podrazumijeva:
a) očuvanje prirodnog bogatstva tako da potrošnja obnovljivih materijala, vodenih i energetskih resursa ne prelazi okvire u kojima prirodni sistemi mogu to nadoknaditi i da potrošnja neobnovljivih resursa ne prelazi okvir u kojem se održivi obnovljivi resursi zamjenjuju,
b) da stepen zagađujućih materija koje se emituju ne prelazi mogućnosti vazduha, vode, zemljišta da ih apsorbuje i preradi i
v) stalno očuvanje biološke raznovrsnosti (biodiverziteta), ljudskog zdravlja, kvaliteta vazduha, vode i zemljišta, prema uslovima koji su potrebni za život ljudi, biljnog i životinjskog svijeta.

Član 8.

(1) Kada prijeti opasnost od nepopravljive štete po životnu sredinu, nedostatak naučne podloge ne može biti razlog za odgađanje uvođenja mjera predostrožnosti i prevencije da bi se spriječila dalja degradacija životne sredine.
(2) Korišćenje životne sredine organizuje se i obavlja na način koji:
a) rezultira najnižim mogućim stepenom opterećenja i korišćenja životne sredine,
b) sprečava zagađivanje životne sredine i
v) sprečava štetu po životnu sredinu.
(3) Pri korišćenju životne sredine mora se ispoštovati načelo predostrožnosti, to jest pažljivo upravljati i ekonomično koristiti elemente životne sredine, te svesti na najmanju moguću mjeru stvaranje otpada primjenom reciklaže nastalog otpada, odnosno ponovnog korišćenja prirodnih i vještačkih materijala.
(4) Korisnik životne sredine koji izaziva opasnost po životnu sredinu ili uzrokuje štetu po životnu sredinu dužan je da odmah obustavi radnju koja predstavlja opasnost ili uzrokuje štetu.
(5) Ukoliko je šteta nastala kao posljedica dosadašnjih djelatnosti korisnika, korisnik je dužan da u što kraćem roku otkloni i popravi nastalu štetu u životnoj sredini.

Član 9.

(1) Svaku djelatnost koja bi mogla da ima štetne posljedice po životnu sredinu potrebno je zamijeniti drugom djelatnošću koja predstavlja znatno manji rizik i opasnost po životnu sredinu. Zamjena djelatnosti obavlja se i ukoliko su troškovi takve djelatnosti veći od vrijednosti koje treba zaštititi.
(2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se pri korišćenju proizvoda, dijelova postrojenja, opreme i primjene proizvodnih procesa, uz obavezno ograničavanje zagađivanja životne sredine na izvoru.

Član 10.

(1) Zahtjevi za visok nivo zaštite životne sredine i poboljšanje kvaliteta životne sredine sastavni su dio svih politika i strategija kojima je cilj unapređivanje životne sredine, a osiguravaju se u skladu sa načelom održivog razvoja.
(2) Svrha načela integralnog pristupa je sprečavanje ili svođenje na najmanju moguću mjeru rizika od štete po životnu sredinu u cijelosti.
(3) Načelo integralnog pristupa obuhvata:
a) uzimanje u obzir cijelog životnog ciklusa supstanci i proizvoda,
b) predviđanje posljedica u svim elementima životne sredine kao rezultata djelovanja supstanci i djelatnosti (novih i postojećih),
v) svođenje nastanka otpada i štetnog djelovanja otpada na najmanju moguću mjeru,
g) primjenjivanje opštih metoda za procjenjivanje i poređenje problema u životnoj sredini i
d) primjenu mjera u odnosu na posljedice, poput kvalitativnih