ZAKON

O ZAŠTITI ZRAKA

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 6 od 07 aprila 2000)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Radi obezbjeđenja čistoće zraka neophodnog za život, rad i rekreaciju čovjeka i očuvanja vrijednosti čovjekove okolice ovim se Zakonom određuju mjere, način organizovanja i provođenja zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka, kao dijela okolice, kao općeg dobra koji ima posebnu zaštitu Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton).
U zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka primjenjuju se i odredbe Zakona o zaštiti okolice ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", broj: 6/98.) ako to nije ovim Zakonom drugačije propisano.

Član 2.

Zaštita zraka od zagađenja uzrokovanih radioaktivnim materijama, tehnološkim nesrećama i elementarnim nepogodama uređuju se posebnim zakonima.

Član 3.

Osnovna svrha zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka je:
- očuvati zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, kulturne i materijalne vrijednosti,
- postići najbolji mogući kvalitet zraka,
- spriječiti ili smanjiti zagađenja koja utiču na promjenu klime,
- uspostaviti, održavati i unapređivati cjelovit sistem upravljanja kvalitetom zraka na prostoru Kantona.
Čistoća i poboljšanje kvaliteta zraka se obezbjeđuje ograničavanjem:
- količina štetnih materija koje ispušta u zrak pojedini izvor zagađenja zraka (u daljem tekstu: emisija),
- koncentracije štetnih materija u zraku na određenom području i pod određenim uslovima (u daljem tekstu: imisija).

Član 4.

Zaštitom i poboljšanjem kvaliteta zraka ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okolice, druga područja i kvalitet življenja budućih naraštaja.

Član 5.

U smislu ovog Zakona podrazumijeva se:
- Kvalitet zraka kao stepen zagađenja zraka;
- Zagađeni zrak kao zrak koji sadrži zagađujuće materije u takvoj koncentraciji, takvom trajanju ili takvim uslovima da može narušiti kvalitet življenja, zdravlje i dobrobit ljudi i štetno uticati na okolicu uopće, odnosno koji sadrži štetne materije u koncentracijama iznad preporučenih vrijednosti kvaliteta zraka (PV);
- Zagađujuća materija kao materija u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koja može nepovoljno uticati na: zdravlje ljudi, kvalitet života, biljni i životinjski svijet, ljudskim radom stvorena materijalna dobra, promjenu klime i ozonski omotač;
- Emisija kao ispuštanje zagađujućih materija u zrak;
- Imisija kao koncentracija zagađujućih materija u zraku na određenom području i pod određenim uslovima;
- Katastar emisije kao skup podataka o vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja i unošenja zagađujućih materija u zrak;
- Granične vrijednosti emisije kao najveće dopuštene količine ispuštanja i unošenja zagađujućih materija iz stacionarnog ili difuznog izvora emisije u zrak;
- Količina emisije kao ukupno dopuštena količina emisije, a izražava se u tonama na godinu iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno s određenog područja, a propisuje se radi ograničavanja daljinskog prijenosa;
- Zagađivač kao pravno ili fizičko lice odgovorno za emisiju;
- Praćenje kvaliteta zraka kao sistematsko mjerenje kvaliteta zraka po prostornom i vremenskom rasporedu, odnosno kao sistematsko mjerenje koncentracije zagađenja u zraku (imisije);
- Preporučene vrijednosti kvaliteta zraka (PV) kao vrijednosti ispod kojih se uticaj na zdravlje ljudi i vegetacije ne očekuje ni pri trajnoj izloženosti;
- Granične vrijednosti kvaliteta zraka (GV) kao vrijednosti ispod kojih se ne očekuje štetno djelovanje na zdrava lica, ali pri dugotrajnoj izloženosti njihovom uticaju postoji rizik mogućeg uticaja na osjetljive grupe (npr. mala djeca, hronični bolesnici), biljke pa i materijalna dobra;
- Sanacioni program je skup mjera za poboljšanje kvaliteta zraka na nekom području, a ostvaruje se zamjenom sirovina (goriva), tehnološkog procesa ili prečiščavanja otpadnih plinova prije ispuštanja u zrak, preseljenjem ili prestankom rada pogona, drugačijim usmjeravanjem prometa i dr.;
- Registar izvora emisija kao popis zagađujućih objekata, uređaja i djelatnosti urađen na osnovu obaveznih prijava, koji služi kao podloga za izradu katastra emisija, sanacionog programa i za redovni nadzor;
- Upravljanje kvalitetom zraka kao obezbjeđenje mjera kojima će se provesti strategija sprječavanja i smanjivanja zagađenja zraka na svim nivoima, a da to ne ometa uravnoteženi razvoj;
- Zaštitne udaljenosti kao najmanje dopušteni razmaci između izvora emisije i naselja (stambenih četvrti) propisani radi zaštite zdravlja i kvaliteta življenja ljudi;
- Najbolje moguće mjere podrazumijevaju da nisu dovoljni samo najnužniji postupci kako bi se tek postigle ili održale granične vrijednosti emisija, nego da treba primijeniti najbolje moguće mjere za smanjivanje zagađenja zraka do najniže mogućeg nivoa, pod uslovom da troškovi ne budu nerazumno visoki.

Član 6.

Izvori zagađenja zraka su:
- tehnološki procesi, industrijski pogoni, energetski objekti, uređaji i objekti iz kojih se zagađujuće materije ispuštaju u zrak (stacionarni izvori),
- prijevozna sredstva (putna vozila, izvanputna vozila, lokomotive, avioni) koja ispuštaju zagađujuće materije u zrak,
- uređaji, površine i druga difuzna sredstva (difuzni izvori) odakle se zagađujuće materije slobodno šire zrakom bez određena ispusta ili dimnjaka.

Član 7.

Izvori zagađenja zraka iz člana 6. stav 1. alineje 1. i 2. ovog Zakona, moraju biti izgrađeni, i proizvedeni, opremljeni, korišteni i održavani tako da ne ispuštaju u zrak zagađujuće materije iznad graničnih vrijednosti emisije.
Izvori zagađenja zraka iz člana 6. stav 1. alineja 3. ovog Zakona, moraju biti izgrađeni, opremljeni, korišteni i održavani tako da ne ispuštaju i unose u zrak zagađujuće materije u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi i okolicu.

Član 8.

Dokumenti zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka su:
- strategija zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka,
- programi zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka,
- izvještaji o stanju kvaliteta zraka.
Dokumenti iz stava 1. ovog člana sastavni su dio dokumenata zaštite okolice.

II. PRAĆENjE I UTVRĐIVANjE KVALITETA ZRAKA I IZVORA EMISIJA

Član 9.

Stepen zagađenosti zraka prati se:
- mjerenjem promjena zagađenja zraka u naseljenim područjima (pozadinsko zagađenje zraka),
- mjerenjem promjena koje su posljedica regionalnog i daljinskog (međukantonalnog, međuentitetskog i eventualno prekograničnog) prijenosa zagađujućih materija u zraku i oborinama na teritoriji Kantona,
- mjerenjem zagađenja zraka i padavina u gradovima i industrijskim područjima,
- mjerenjem zagađenja zraka u okolici industrijskih pogona, tehnoloških procesa, uređaja i difuznih izvora koje mogu uticati na kvalitet zraka,
- mjerenjem fizičkog stanja atmosfere, odnosno meteoroloških uslova na lokacijama gdje se mjeri kvalitet zraka,
- mjerenjem i opažanjem promjena na biljkama, građevinama i biološkim nalazima koje ukazuju na posljedice od zagađenja zraka (posredni pokazatelji kvaliteta zraka).

Kantonalna mreža za praćenje kvaliteta zraka

Član 10.

Na teritoriji Kantona uspostavlja se mreža za trajno praćenje kvaliteta zraka (u daljem tekstu kantonalna mreža).
Kantonalna mreža sastavni je dio sistema za praćenje stanja kvaliteta okolice i finansirat će se iz budžeta Kantona.

Član 11.

Kantonalnu mrežu čine:
- stanice za mjerenje pozadinskog zagađenja, regionalnog i prekokantonalnog daljinskog prijenosa te mjerenja u okviru obaveza Bosne i Hercegovine,
- stanice za mjerenje kvaliteta zraka pojedinih zaštićenih dijelova prirode, osjetljivih ekoloških sistema te kulturnog i prirodnog naslijeđa,
- stanice za mjerenje zagađenja zraka u naseljima i industrijskim područjima.
Lokacije stanica iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada Kantona (u daljem tekstu: Vlada).

Član 12.

Stanice iz člana 11. ovog Zakona prate kvalitet zraka u skladu sa programom mjerenja kvaliteta zraka koji donosi Ministarstvo urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Kantona (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Program mjerenja kvaliteta zraka u kantonalnoj mreži utvrđuje se na osnovu stručnih podloga, kojim se posebno mora uzeti u obzir:
- ugroženost okolice s obzirom na veličinu emisije i položaj njenih izvora,
- gustoća naseljenosti,
- osjetljivost biljnih i životinjskih vrsta,
- kulturno i prirodno naslijeđe,
- meteorološke i klimatske uslove,
- topografiju,
- lokalni i daljinski prijenos zagađenja,
- obaveze koje proizilaze prema Federaciji Bosne i Hercegovine ili Bosni i Hercegovini.
Ministar Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice (u daljem tekstu: ministar), u skladu sa usvojenim normama, propisuje način mjerenja i prikupljanja podataka, način provjere kvaliteta mjerenja i podataka kao i način obrade i prikaza rezultata.

Član 13.

Ministarstvo obavlja koordinaciju svih djelatnosti kantonalne mreže i sarađuje sa drugim tijelima Federacije Bosne i Hercegovine koji na osnovu posebnih propisa učestvuju u praćenju kvaliteta zraka.
: