ZAKON

O ZAŠTITI PRAVA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANjINA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 56 od 08 septembra 2008)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom se, u skladu sa Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 12/03 i 76/05) i Evropskom okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina, utvrđuju prava i obaveze pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), Savjetodavno vijeće pripadnika nacionalnih manjina Federacije, te obaveze organa vlasti da poštuju i štite, očuvaju i razvijaju etnički, kulturni, jezički i vjerski identitet svakog pripadnika nacionalne manjine u Federaciji, koji je državljanin Federacije odnosno Bosne i Hercegovine.

Član 2.

Zaštita prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina sastavni je dio međunarodne zaštite ljudskih prava i sloboda.
Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope neposredno se primjenjuje i sastavni je dio pravnog sistema Federacije.

Član 3.

Nacionalna manjina, u skladu sa ovim Zakonom, je dio stanovništva - državljana Federacije odnosno Bosne i Hercegovine, koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici ni jednog od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne historije i drugih obilježja.
Federacija štiti položaj i ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Crnogoraca, Čeha, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka, Ukrajinaca i drugih koji ispunjavaju uvjete iz stava 1. ovog člana.

Član 4.

Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno birati da se prema njemu ophode ili ne ophode kao takvom i ne smije doći u nepovoljan položaj zbog takvog opredjeljenja, a bilo kakav oblik diskriminacije po tom osnovu je zabranjen.
Zabranjena je asimilacija pripadnika nacionalnih manjina mimo njihove volje.

Član 5.

Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na slobodu organiziranja i mirnog okupljanja radi ispoljavanja i zaštite svojih kulturnih, vjerskih, obrazovnih, socijalnih, ekonomskih i političkih sloboda, prava, interesa, potreba i identiteta.

Član 6.

Federacija omogućava, podstiče i finansijski podržava održavanje i razvoj odnosa između udruženja pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji sa pripadnicima udruženja nacionalnih manjina u Republici Srpskoj, Distriktu Brčko, drugim državama i sa narodima u njihovim matičnim državama.
Federacija je dužna, u okviru svojih budžetskih sredstava, osiguravati sredstva radi ostvarivanja prava koja pripadaju nacionalnim manjinama na osnovu ovog Zakona, kao i za aktivnosti udruženja pripadnika nacionalnih manjina.

II. ZNAKOVI I SIMBOLI

Član 7.

Pripadnici nacionalnih manjina, njihova udruženja, institucije, drugi subjekti i oblici organiziranja i djelovanja mogu slobodno isticati i nositi znakove i simbole nacionalne manjine kojoj pripadaju, kao i njihovih organizacija, udruženja i institucija.
Na organizovanim manifestacijama i skupovima, uz simbole nacionalnih manjina, obavezno se ističu i drugi službeni simboli (državni, federalni, kantonalni, gradski i općinski) u skladu sa važećim propisima.

III. UPOTREBA JEZIKA

Član 8.

Federacija priznaje i štiti pravo svakom pripadniku nacionalne manjine da upotrebljava svoj jezik slobodno i bez ometanja, privatno i javno, usmeno i pismeno.
Pravo iz stava 1. ovog člana podrazumijeva i pravo pripadnika nacionalne manjine da upotrijebi svoje ime i prezime na jeziku manjine i da zahtijeva da kao takvo bude u javnoj upotrebi.

Član 9.

U gradovima, općinama i mjesnim zajednicama, u kojima pripadnici nacionalne manjine čine većinu stanovništva, organi vlasti obavezni su osigurati upotrebu jezika manjine između tih pripadnika i organa vlasti, da natpisi institucija budu ispisani i na jeziku manjine, te da lokalni nazivi, imena ulica i drugih topografskih oznaka, namijenjenih javnosti, budu ispisani i istaknuti i na jeziku nacionalne manjine koja to zahtijeva.
Gradovi i općine mogu svojim statutima utvrditi da prava iz stava 1. ovog člana mogu koristiti pripadnici nacionalne manjine i kada ne čine većinu stanovništva.

IV. OBRAZOVANjE

Član 10.

Pripadnici nacionalne manjine mogu učiti jezik, književnost, historiju i kulturu i na jeziku manjine kojoj pripadaju.
Obrazovne vlasti u Federaciji u okviru svog obrazovnog programa (predškolskog, osnovnog i srednjeg) obavezne su u školama, u kojima učenici - pripadnici jedne nacionalne manjine čine najmanje jednu trećinu, osigurati obrazovanje na jeziku te manjine, a ako čine jednu petinu - osigurati dodatnu nastavu o jeziku, književnosti, historiji i kulturi manjine kojoj pripadaju ako to zahtijeva većina njihovih roditelja.
Radi ostvarivanja prava iz stava 2. ovog člana nadležne obrazovne vlasti u Federaciji obavezne su osigurati finansijska sredstva za osposobljavanje nastavnika koji će izvoditi nastavu na jeziku nacionalne manjine, osigurati prostor i druge uvjete za izvođenje dopunske nastave, kao i štampanje udžbenika na jezicima nacionalnih manjina.

V. INFORMIRANjE

Član 11.

Pripadnici nacionalnih manjina u Federaciji imaju pravo na osnivanje radio i televizijskih stanica, izdavanje štampe i drugih štampanih informacija na jezicima