Na osnovu članaV.2.6.e), članaIII.2.e), članaIII4.j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 1/94), člana 18.b) u vezi sa članom 13.e) Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona *Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96 - ispravka i 16/97), Skupština Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 24. februara 1998.godine, donijela je
ZAKON
O ZAŠTITI OBITELjI SA DJECOM
(Objavljeno u "Sl. novinama Kantona Sarajevo", br. 4 od 07 marta 1998, 15/98)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se osnovi zaštite obitelji sa djecom (u daljem tekstu: zaštita obitelji), utvrđuju osnovna prava zaštite obitelji, postupak, uvjeti i način za ostvarivanje prava u zaštiti obitelji, finansiranje zaštite obitelji, nadzor i druga pitanja od značaja za ostvarivanje zaštite obitelji u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton).
Član 2.
Zaštita obitelji u smislu ovog zakona je obezbjeđenje obitelji kroz materijalna i druga davanja radi pomaganja u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece kao i njihovom osposobljavanju za samostalan život i rad.
Član 3.
Zaštita obitelji ima za cilj:
- da se obezbijede svoj djeci približno jednaki uslovi za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj u obitelji,
- pomoć u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, podizanju, odgoju i zaštiti djece i poboljšanju kvaliteta
života obitelji,
- razvijanje humanih odnosa u skladu sa načelima građanskog morala i solidarnosti.
Član 4.
Djetetu bez oba ili jednog roditelja, obitelji koja ima djete ometeno u fizičkom ili psihičkom razvoju, obitelji u kojoj su oba ili jedan roditelj invalidi, djeca čiji se jedan od roditelja smatra nestalim, djeci oboljeloj od šećerne bolesti, karcinoma, leukemije, TBC i cevikalcije, djeci civilnim žrtvama rata sa najmanje 60% tjelesnog oštećenja, djeci korisnika osnovne novčane pomoći obezbjeđuju se povoljniji uslovi u sticanju prava i viši iznosi materijalnih i drugih davanja utvrđenih ovim zakonom.
Član 5.
Djelatnost zaštite obitelji je od interesa za Kanton.
Član 6.
Prava iz ovog zakona su osobna i ne mogu se prenositi.
Član 7.
Humanitarne organizacije, udruženja građana i vjerske zajednice i organizacije koje oni osnivaju, druge asocijacije građana i društvene institucije čija je djelatnost društvena briga o djeci i obitelji, imaju posebna prava i dužnosti u ostvarivanju zaštite obitelji i djece, u skladu sa ovim zakonom i svojim statutom.
Član 8.
Obitelj, u smislu ovog zakona, čine bračni drug, odnosno vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja smješteno u drugu obitelj), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, djed i baba (po ocu i majci), braća i sestre bračnih drugova.
Član 9.
Djetetom, u smislu ovog zakona, smatra se osoba do 18 godina života.
Izuzetno, djetetom u smislu ovog zakona, smatra se i osoba koja ima više od 18, a najviše 27. godina života, a koja se nalazi na redovnom školovanju.
Član 10.
Domaćinstvo, u smislu ovog zakona je zajednica jedne ili više obitelji u kojoj se stiču i zajednički troše materijalna dobra.
Član 11.
U postupku za ostvarivanje prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku.
Član 12.
Poslovi upravnog rješavanja u prvom stepenu o pravima i obavezama iz ovog zakona prenose se opštinskim načelnicima opština sa područja Kantona.
U drugostepenom postupku o pravima i obavezama iz ovog zakona rješava Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona (u daljem tekstu: Kantonalno ministarstvo).
Za obavljanje poslova kantonalne uprave iz prethodnog stava, opštinski načelnik dužan je organizovati službu za upravu za poslove prvostepenog upravnog rješavanja o pravima, obavezama obitelji sa djecom, u skladu sa propisom Vlade Kantona kojim se propisuje organizacija opštinskih službi za upravu koje obavljaju prenesene poslove kantonalne uprave.
II- OSNOVNA PRAVA U ZAŠTITI OBITELjI
Član 13.
Osnovna prava koja se, u smislu ovog zakona, ostvaruju u obitelji s djecom su:
1. dodatak na djecu;
2. naknada umjesto plate ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi njege djeteta;
3. novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene - majke koja nije u radnom odnosu;
4. jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta;
5. pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje;
6. posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova, koji žele djecu i trudnica;
7. smještaj djece uz obezbijeđenu ishranu u ustanovama predškolskog vaspitanja;
8. osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja;
9. školarine i stipendije đacima i studentima; 10. organizirani odmor i rekreacija djece i đaka.
III- POSTUPAK, UVJETI I NAČIN OSTVARIVANjA PRAVA U ZAŠTITI OBITELjI
Član 14.
Prava na dodatak na djecu (u daljem tekstu: dječiji dodatak) imaju obitelji koje imaju prebivalište ili boravište u Kantonu.
Član 15.
Pravo na dječiji dodatak obezbjeđuje se obitelji čiji prihodi po članu domaćinstva ne prelazi iznos od 20% prosječne plaće utvrđene u Kantonu u prvom tromjesečju tekuće godine.
Iznos dječijeg dodatka utvrđuje se Odlukom Vlade Kantona i ne može biti manji od 15% od najniže plaće u Kantonu, objavljene od nadležnog organa Kantona (u daljem tekstu: najniž a plaća).
Član 16.
Korisnicima iz člana 4. ovog zakona pripada pravo na dječiji dodatak iz stava 2. prethodnog člana bez obzira na imovinske uvjete, uvećan za 50%.
Član 17.
Ukupan prihod domaćinstva čine prihodi koje članovi domaćinstva ostvaruju po osnovu:
1. plaća i drugih primanja iz radnog odnosa;
2. starosne, invalidske, porodične penzije i zaštitnog dodatka uz penziju;
3. poljoprivredne djelatnosti;
4. primanja po propisima boračko invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata;
5. prihoda ostvarenih po osnovu imovinskog prava;
6. dopunskog rada.
Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu tačke 3. predhodnog stava smatra se katastarski prihod iz prethodne godine koji se djeli na dvanaest (12) mjeseci i brojem članova domaćinstva.
Prihodom u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se novčana naknada za tjelesno oštećenje, naknada za tuđu njegu i pomoć, dječiji dodatak, nagrade, otpremnine, alimentacije, stipendije i jednokratne pomoći.
Član 18.
Pravo na dječiji dodatak obavezno pripada djetetu do navršene petnaeste godine života ukoliko ispunjava uvjete predviđene ovim zakonom.
Djeca starija od 15 godina ostvaruju pravo na dječiji dodatak:
1. ako se nalaze na redovnom obrazovanju u osnovnim, srednjim, višim školama, akademijama ili fakultetima, ali najduže do navršene 27. godine života;
2. ako su nesposobni za samostalan život i rad, a nesposobnost *je nastupila do 15. godine života ili u toku redovnog obrazovanja, za cijelo vrijeme trajanja nesposobnosti.
Dodatak na djecu isplaćuje se i za vrijeme školskog raspusta.
Član 19.
Za djecu ometenu u fizičkom