ZAKON

O ZAŠTITI OD NASILjA U PORODICI

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 102 od 5. novembra 2012)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se zaštita od nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: nasilje u porodici), lica koja se u smislu ovog zakona smatraju članom porodice ili porodične zajednice, subjekti zaštite i postupak zaštite žrtava nasilja u porodici, osnivanje Savjeta za borbu protiv nasilja u porodici, te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici.

Član 2.

Osnovni cilj ovog zakona je zaštita žrtava nasilja u porodici sprečavanjem i suzbijanjem nasilja u porodici, kojim se krše ustavom i zakonima zagarantovana osnovna ljudska prava i slobode.

Član 3.

Zaštita od nasilja u porodici ostvaruje se primjenom ovog zakona i zakona kojima se uređuje upravni, prekršajni i krivični postupak, zaštita djece i maloljetnika u krivičnom postupku i postupak izvršenja krivičnih sankcija.

Član 4.

(1) U svrhu zaštite od nasilja u porodici, Narodna skupština Republike Srpske donosi Strategiju za suzbijanje nasilja u porodici Republike Srpske (u daljem tekstu: Strategija), na prijedlog Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).
(2) Godišnje akcione planove donosi Vlada na prijedlog Ministarstva porodice, omladine i sporta (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(3) Strategija se donosi za period od najmanje pet godina.

Član 5.

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

II- RADNjE NASILjA U PORODICI, ŽRTVE NASILjA U PORODICI I SUBJEKTI ZAŠTITE

Član 6.

(1) Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, predstavlja svaka radnja nasilja člana porodice ili porodične zajednice kojom se ugrožava spokojstvo, psihički, tjelesni, seksualni ili ekonomski integritet drugog člana porodice ili porodične zajednice.
(2) Svaka radnja nasilja, u smislu stava 1. ovog člana, koja ne sadrži obilježja krivičnog djela predstavlja prekršaj, a naročito sljedeće radnje:
a) prijetnja nanošenjem tjelesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu,
b) prijetnja oduzimanjem djece ili izbacivanjem iz stana člana porodice,
v) iscrpljivanje radom, izgladnjivanjem, uskraćivanjem sna ili neophodnog odmora članu porodice,
g) vaspitanje djece na način ponižavajućeg postupanja,
d) uskraćivanje sredstava za egzistenciju članu porodice,
đ) uskraćivanje prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti, prijetnjom ili nedavanjem sredstava za život ili drugim oblicima ekonomske dominacije,
e) verbalni napad, psovanje, nazivanje pogrdnim imenom ili vrijeđanje člana porodice na drugi način,
ž) ograničavanje slobode komuniciranja člana porodice sa članovima porodice ili drugim licima,
z) oštećenje, uništenje ili prometovanje zajedničke imovine ili imovine u posjedu, kao i oštećenje ili uništenje imovine u vlasništvu ili u posjedu drugog člana porodice, odnosno pokušaj da se to učini,
i) uhođenje člana porodice i
j) prouzrokovanje straha, poniženja, osjećaja manje vrijednosti, kao i druge radnje koje ne sadrže obilježja krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.
(3) Smatra se da je prekršaj učinjen ako je radnja prekršaja izvršena jednom ili više puta, a određena je trajnim glagolom.

Član 7.

Članom porodice ili porodične zajednice, u smislu ovog zakona, smatraju se:
a) supružnici ili bivši supružnici i njihova djeca i djeca svakog od njih,
b) vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri, njihova djeca ili djeca svakog od njih,
v) srodnici po tazbini zaključno do drugog stepena bez obzira na činjenicu da je bračna zajednica prestala,
g) roditelji sadašnjih i bivših bračnih i vanbračnih partnera,
d) srodnici iz potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom, kao i srodnici iz nepotpunog usvojenja,
đ) lica koja vezuje odnos starateljstva,
e) lica koja žive ili su živjela u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo,
ž) lica koja imaju zajedničko dijete ili je dijete začeto, iako nikada nisu živjela u istom porodičnom domaćinstvu.

Član 8.

(1) Žrtva nasilja u porodici ima pravo na psihosocijalnu pomoć i socijalnu i medicinsku zaštitu u skladu sa zakonima iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite.
(2) Posebnu pomoć i zaštitu u skladu sa ovim zakonom uživa žrtva koja je:
a) dijete,
b) starije lice,
v) lice sa invaliditetom i
g) lice pod starateljstvom.
(3) Dijete je žrtva i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu.

Član 9.

(1) Zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici dužni su pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: policija), tužilaštvo, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud (u daljem tekstu: subjekti zaštite).
(2) Subjekti zaštite dužni su postupati u skladu sa odredbama ovog zakona i pružiti zaštitu, podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici bez obzira na to da li je protiv učinioca pokrenut krivični ili prekršajni postupak.

Član 10.

(1) Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i oslobođene su svih troškova postupka.
(2) Pravo na besplatnu pravnu pomoć žrtve imaju u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite, u skladu sa propisima koji regulišu oblast besplatne pravne pomoći.

III- POSTUPAK OSTVARIVANjA ZAŠTITE ŽRTAVA NASILjA U PORODICI

Član 11.

(1) Subjekti zaštite dužni su bez odlaganja obezbijediti hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve prioritet u tim postupcima, a naročito ako je žrtva dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice pod starateljstvom.
(2) U slučajevima nasilja u porodici subjekti zaštite dužni su da međusobno sarađuju i razmjenjuju potrebne podatke i informacije.

Član 12.

(1) Članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoje osnovi sumnje da je počinjeno nasilje u porodici prijaviti to policiji.
(2) Nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici, policija je dužna da odmah o tome obavijesti centar za socijalni rad, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, te o tome sačiniti službeni izvještaj.
(3) Zdravstvena ustanova omogućiće žrtvi besplatan ljekarski pregled radi utvrđivanja postojanja povreda fizičkog ili psihičkog integriteta.
(4) O izvršenom nasilju u porodici policija odmah obavještava i nadležnog tužioca i, uz izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i obavještenja o tome.
(5) Tužilac u skladu sa okolnostima konkretnog slučaja:
a) naređuje sprovođenje istrage ili
b) podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i/ili
v) podnosi prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite.

1. Hitne mjere zaštite

Član 13.

(1) Radi otklanjanja neposredne opasnosti po fizički i psihički integritet, radi sprečavanja ponavljanja nasilja i garantovanja bezbjednosti žrtve, učiniocu nasilja u porodici mogu se izreći hitne mjere zaštite prije pokretanja postupka ili u toku postupka.
(2) Hitne mjere zaštite izriče sud za prekršaje.
(3) Prijedlog sudu za prekršaje za izricanje hitne mjere zaštite podnosi policija, ovlašćeni organ, tužilac ili oštećeno lice, a izriču se najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud.
(4) Hitne mjere zaštite su:
a) udaljenje učinioca nasilja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora i/ili
b) zabrana približavanja i kontaktiranja učiniocu nasilja sa žrtvom nasilja u porodici.

Član 14.

(1) Hitne mjere zaštite izriču se u trajanju koje ne može biti duže od 30 dana.
(2) Hitne mjere zaštite iz stava 1. ovog člana izriče sudija za prekršaje rješenjem, na koje se može uložiti žalba u roku od tri dana od dana izricanja.
(3) Žalba na odluku suda o izrečenoj hitnoj mjeri zaštite ne odgađa njeno izvršenje.
(4) O žalbi odlučuje vijeće prekršajnog suda koji je donio odluku u roku od 48 časova od prijema žalbe.
(5) Prilikom napuštanja stana, kuće ili drugog prostora za stanovanje, učinilac nasilja u porodici ima pravo da uzme svoje lične stvari neophodne za svakodnevni život i obavezu da preda ključeve od stana, kuće ili drugog prostora za stanovanje.
(6) Sud koji je izrekao mjeru ispituje njeno sprovođenje i opravdanost trajanja u periodu za koji je izrečena.

2. Način zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici

Član 15.

(1) Centar za socijalni rad, odnosno služba socijalne zaštite uz asistenciju policije može, uz prethodni pristanak žrtve nasilja u porodici, radi obezbjeđenja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve, donijeti rješenje o privremenom zbrinjavanju žrtve u sigurnu kuću.
(2) Sigurna kuća predstavlja posebnu mjeru podrške kojom se obezbjeđuje siguran smještaj i pomoć žrtvama