ZAKON

O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINjA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 111 od 28. novembra 2008)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se odgovornost ljudi za zaštitu zdravlja životinja u pogledu držanja, smještaja i ishrane, zaštite od mučenja, zaštite životinja za vrijeme ubijanja ili klanja, stresa tokom transporta, zaštite divljih životinja, te odnos prema napuštenim životinjama, kućnim ljubimcima i laboratorijskim životinjama i formiranje komisije za zaštitu i dobrobit životinja.

Član 2.

(1) Odredbe ovog zakona odnose se na sve životinje koje imaju razvijena osjetila za nadražaj i nervni sistem za registrovanje nadražaja koji mogu da dovedu do bola.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na druge organizme za koje se ne može sa sigurnošću znati da li imaju svojstva životinje ili ne.

Član 3.

Pojedini pojmovi u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) analgezija je postupak smanjivanja ili isključivanja osjećaja boli kod životinje, bez gubitka svijesti;
b) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti životinja;
v) veterinar je doktor veterinarske medicine ili diplomirani veterinar sa veterinarskom licencom;
g) eutanazija je bezbolan način usmrćivanja koji ima za cilj minimalno fizičko i psihičko trpljenje životinje;
d) životinje za držanje su životinje koje se drže ili gaje za proizvodnju hrane, odnosno za proizvodnju vune, kože, krzna ili u druge privredne svrhe;
đ) životinje iz zooloških vrtova su životinje koje slobodno žive, koje se slobodno izlažu u stalnom objektu najmanje sedam dana u godini, sa izuzetkom cirkusa i trgovina kućnim životinjama;
e) imalac životinje je fizičko ili pravno lice koje je vlasnik životinje ili bilo koje drugo lice koje je stalno ili povremeno:
1) vlasnik životinje,
2) odgovorno ili zaduženo za životinju i
3) odgovorno za čuvanje i kontrolu djece koja imaju manje od 16 godina a koja posjeduju životinju, odnosno lice koje se bavi uzgajanjem, zaštitom, upotrebom, upravljanjem, obučavanjem, prevozom ili prodajom životinja;
ž) izgubljena životinja je ona životinja koja je napustila imaoca bez njegove volje i on je traži;
z) korisnik lovišta je organizacija koja gazduje lovištem;
i) kućni ljubimci su psi, domaće mačke, domaće ptice, mali glodari, terarijumske, akvarijumske i druge životinje koje se uzgajaju ili drže radi društva, rekreacije, zaštite ili pomoći čovjeku;
j) napuštena životinja je životinja koju je imalac svjesno napustio;
k) eksperimenti na životinjama jesu radnje koje se obavljaju na životinjama u naučnoistraživačke i medicinske svrhe, kojima se životinjama prouzrokuju bol, patnja, trajne povrede ili smrt;
l) omamljivanje je obavezni postupak prije klanja, koji upotrijebljen na životinji uzrokuje gubitak svijesti i traje dok ne nastupi smrt;
lj) prevoznik je fizičko ili pravno lice koje obavlja prevoz živih životinja;
m) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i izgubljene) životinje na dalju brigu i moguće udomljavanje i
n) higijeničarska služba je služba za prikupljanje napuštenih, izgubljenih i uginulih životinja; službe osnivaju pravna ili fizička lica u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 4.

(1) Zabranjeno je životinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju.
(2) Zabranjeno je mučiti životinje i namjerno ih izlagati stresu.

II- ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI DRŽANjU I UZGOJU

Član 5.

(1) Imalac životinje, u zavisnosti od vrste, pasmine, starosti i njenih fizioloških potreba, dužan je životinju:
a) hraniti i napajati prema njenim fiziološkim potrebama,
b) njegovati i obezbijediti joj zdravstvenu zaštitu,
v) obezbijediti joj dovoljno prostora, ako je privezana ili zatvorena,
g) u slučaju da se drži u zatvorenom prostoru, obezbijediti joj dovoljno svjetlosti, toplote, vlage, provjetravanje, higijenu prostora i
d) obezbijediti takav sistem nadzora životinja koje se drže u zatvorenim prostorima da u slučaju nesretnog slučaja imalac životinja može reagovati na propisan način.
(2) Detaljne uslove i način držanja životinja kao i način osposobljavanja lica koja se brinu o životinjama propisuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: ministar).

Član 6.

(1) Zabranjeno je:
a) prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svog uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji prevazilaze njenu snagu,
b) napuštati životinje pribavljene za društvo i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka,
v) uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru,
g) nanositi bol, patnju ili ozljedu životinjama pri dresuri,
d) mučiti, ubijati ili ozljeđivati životinje tokom snimanja filmova, reklamnih poruka ili sličnih namjena,
đ) provjeravati snagu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, te organizovati borbe životinja,
e) huškati životinje na čovjeka, osim pri dresuri pasa u ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove ili za potrebe vojske,
ž) obavljati operativno-kozmetičke i hirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama, o čemu će ministar donijeti poseban propis,
z) hraniti živim životinjama druge životinje,
i) upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu i ribolovu,
j) onemogućavati kretanje životinji tako da joj se nanose bol, patnja ili ozljeda,
k) bolesne i ozlijeđene životinje ili životinje sa vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom,
l) podsticati životinje u rastu dodavanjem hormona rasta u hrani,
lj) odstranjivati glasnice živini,
m) bolno potkivati kopitare,
n) odstranjivati kandže mačkama,
nj) polno zloupotrebljavati životinje,
o) pojesti životinju koja je kućni ljubimac,
p) isprobavati oružje na životinji i
r) pri treningu ili drugim sportskim takmičenjima ili sličnim priredbama primjenjivati mjere na životinji koje uzrokuju znatne bolove, patnje ili ozljede i koje mogu uticati na sposobnost životinja, kao i životinjama davati sredstva za doping.
(2) Zabrana iz stava 1. tačka đ) ovog člana ne odnosi se na organizovanje tradicionalnih borbi bikova (korida), koje odobri nadležno ministarstvo.

Član 7.

(1) Kućni ljubimaci moraju imati životne uslove u skladu sa svojim potrebama.
(2) Zabranjeno je držati kao kućne ljubimce životinje koje su zaštićene, divlje životinje, te životinjske vrste i pasmine opasne za život ljudi.
Član 8.
(1) Imaoci pasa i mačaka dužni su da registruju pse i mačke u roku od sedam dana od sticanja vlasništva u veterinarskoj organizaciji koja vodi registar za svaku pojedinu životinju.
(2) Radi identifikacije sve životinje trajno treba da budu označene, a imaoci pasa i mačaka dužni su da izvrše trajno označavanje pasa i mačaka pomoću mikročipa.
(3) Zabranjeno je uklanjanje mikročipa iz stava 2. ovog člana, osim u slučaju ako postoje za to opravdani zdravstveni razlozi.
(4) Detaljne uslove koji se odnose na zaštitu zdravlja životinja za držanje i kućnih ljubimaca, kao i način označavanja životinja propisuje ministar.

Član 9.

(1) Psi-vodiči slijepih ili invalidnih lica, koji su registrovani za pomoć, zajedno sa imaocem imaju pravo pristupa javnim mjestima i u sredstvima javnog prevoza.
(2) Psi-vodiči slijepih ili invalidnih lica, kao i psi kućni ljubimci, ukoliko nisu na povocu, moraju na javnim mjestima ili u sredstvima javnog prevoza nositi korpu za njušku.

Član 10.

(1) Kućni ljubimci se ne smiju prodavati licima mlađim od 16 godina, osim ako imaju dozvolu, odnosno ako su u pratnji roditelja ili staratelja.
(2) Zabranjena je prodaja kućnih ljubimaca na pijacama i sajmovima.
(3) Prodaja kućnih ljubimaca dozvoljena je samo u trgovinama koje ispunjavaju uslove:
a) da je za svaku životinju obezbijeđen dokaz o njenom porijeklu i zdravstvenom stanju i
b) da su radnici u trgovinama osposobljeni za brigu o životinjama.
(4) Zabranjeno je prodavati egzotične životinje i životinje koje su zakonom zaštićene.

III- ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI OBAVLjANjU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA

Član 11.

Dužnost i obaveza imaoca životinje je da traži pomoć veterinara u slučaju povrede i bolesti životinje, kao i pri njenom porodu ili u slučaju drugih bolesnih stanja, a veterinar je dužan da pruži hitnu veterinarsku pomoć.

Član 12.

(1) Svi operativni i zootehnički zahvati na životinjama moraju se primjenjivati sa anestezijom, koju mora obavljati veterinar.
(2) U slučaju da lokalna anestezija ne može životinji otkloniti bol, primjenjuje se opšta anestezija.
(3) Zabranjeno je izvođenje zahvata bez anestezije koji kod životinje uzrokuju bol, takvi će se zahvati smatrati mučenjem životinje
(4) Anestezija se ne sprovodi:
a) prilikom opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično,
b) prilikom označavanja životinja,
v) prilikom dijagnostičkih postupaka i
g) prilikom zahvata nad životinjama koji prouzrokuju manji bol od boli koju prouzrokuje anestezija.

Član 13.

(1) Zabranjena je djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:
a) ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija,
b) u slučaju kada je