ZAKON
O ZAŠTITI BILjA
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 13 od 5. juna 1997; 113/05)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se zaštita bilja od bolesti, štetočina i korova, zdravstvena kontrola bilja u unutrašnjem prometu i prometu preko državne granice, promet sredstava za zaštitu bilja, kao i obezbeđenje finansijskih sredstava.
Član 2.
Za izvršenje poslova iz člana 1. ovog zakona, propisuju se uslovi za:
1) sprečavanje pojave, širenja, otkrivanje i suzbijanje biljnih bolesti, štetočina i korova;
2) rad službe za zaštitu bilja;
3) zdravstvenu kontrolu semena, rasada i sadnog materijala;
4) zdravstvenu kontrolu bilja u unutrašnjem prometu i preko granice Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika);
5) kontrolu kvaliteta sredstava za zaštitu bilja u prometu i pri uvozu;
6) ispitivanje, izdavanje dozvola, za kontrolu sredstava za zaštitu bilja u prometu i primeni;
7) pružanje usluga pri hemijskom suzbijanju biljnih bolesti, štetočina i korova, kao i kontrola uređaja i opreme pri hemijskom suzbijanju, odnosno primeni sredstava za zaštitu bilja;
8) obezbeđenje finansijskih sredstava za sprovođenje propisanih mera ovim zakonom.
Član 3.
Zaštitu bilja čine mere, aktivnosti i postupci otkrivanja, praćenja, suzbijanja i iskorenjavanja prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova koje sprovode držaoci bilja, služba za zaštitu bilja, preduzeća, ustanove i republički organi.
Član 4.
Osnovni ciljevi zaštite bilja su proizvodnja kvalitetne hrane, šuma i zdravih šumskih biljnih vrsta, zaštita i unapređivanje životne sredine, što se ostvaruje pravovremenim otkrivanjem, praćenjem i suzbijanjem prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova ekonomski i ekološki najpogodnijim merama, sredstvima i postupcima.
Član 5.
Sprečavanje pojave i suzbijanje biljnih bolesti, štetočina i korova, kontrola bilja i sredstava za zaštitu bilja u prometu, kao i primena mera zaštite bilja, poslovi su od opšteg interesa za Republiku.
II- DEFINICIJE I POJMOVI
Član 6.
Pod biljem, u smislu ovog zakona, smatraju se žive biljke, i delovi biljaka i biljni proizvodi.
Pod živim biljkama podrazumevaju se drvenaste i zeljaste biljke, njihovi delovi namenjeni za vegetativno umnožavanje i sadnju (pupoljci, kalem grančice, izdanci, reznice, lukovice, krtole, gomolji, rizomi i drugi slični podzemni delovi cveća i povrća) i seme namenjeno daljoj reprodukciji.
Pod delovima biljaka podrazumevaju se drvo, prerađevine od drveta, kora od drveta, rezano cveće i delovi biljaka namenjeni dekoraciji, povrće i voće namenjeno za ishranu ili preradu.
Pod biljnim proizvodima podrazumevaju se:
1) neprerađeni proizvodi biljnog porekla, uključujući i seme (zrno) namenjeno ishrani ili preradi;
2) prerađeni proizvodi biljnog porekla, koji mogu da predstavljaju rizik za prenošenje prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova (brašno, mekinje, biljna vlakna i dr.).
Član 7.
Pod držaocem bilja, u smislu ovog zakona, podrazumeva se preduzeće, odnosno drugo pravno i fizičko lice, koje se bavi poljoprivrednom i šumarskom proizvodnjom, prometom i preradom bilja.
Član 8.
Pod biljnim bolestima, u smislu ovog zakona, podrazumevaju se oboljenja koja su prouzrokovana gljivama, bakterijama, virusima, mikroplazmama i njima sličnim organizmima, kao i parazitne cvetnice.
Pod štetočinama bilja u smislu ovog zakona, podrazumevaju se štetni insekti, grinje, nematode, puževi, stonoge, sisari i ptice.
Pod korovima, u smislu ovog zakona, podrazumevaju se nepoželjne vrste bilja koje prate gajeno i šumsko bilje i štetno utiču na njih, kao i vrste bilja koje neželjeno rastu na nepoljoprivrednim površinama i vodama.
Član 9.
Biljne bolesti, odnosno njihovi prouzrokovači, biljne štetočine i korovi (u daljem tekstu: štetni organizmi) čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Republiku, prema štetnosti mogu biti karantinski i ekonomski štetni organizmi.
Karantinski štetni organizmi predstavljaju posebnu opasnost za bilje koje napadaju i neophodno je preduzimanje posebnih mera radi sprečavanja njihovog unošenja i širenja.
Karantinski štetni organizmi koji nisu utvrđeni na teritoriji Republike razvrstavaju se u listu A1, a utvrđeni na ograničenom području u listu A2.
Ekonomski štetnim organizmima smatraju se organizmi koji su rasprostranjeni u Republici i pričinjavaju štete u takvom obimu da se moraju povremeno ili svake godine suzbijati.
Liste karantinskih i ekonomski štetnih organizama donosi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo) na predlog Komisije za zaštitu bilja.
Član 10.
Pod zaštitom bilja, u smislu ovog zakona, smatraju se mere za otkrivanje, praćenje, sprečavanje pojave i suzbijanje štetnih organizama na bilju i u biljnim staništima (u daljem tekstu: mere zaštite bilja).
Mere iz stava 1. ovog člana primenjuju se i na ambalažu, u koju je upakovano bilje, na zemlju koja se nalazi na bilju i oko bilja i na predmete kojima se mogu prenositi štetni organizmi.
Član 11.
Pod sredstvima za zaštitu bilja, u smislu ovog zakona, smatraju se proizvodi hemijskog ili biološkog porekla namenjeni za:
1) sprečavanje, suzbijanje i uništavanje organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i plodove, drvo i proizvode od drveta (u zatvorenom i otvorenom prostoru);
2) privlačenje i odbijanje štetnih insekata, ptica i sisara (atraktanti i repelenti);
3) izazivanje ili remećenje normalnog ponašanja insekata (feromoni), osim feromonskih klopki, koje se koriste za praćenje leta insekata;
4) delovanje na životne procese biljaka različito od načina delovanja sredstava za prihranjivanje (regulatori razvoja i rasta biljaka);
5) izazivanje prevremenog opadanja lišća (defolijanti);
6) ubrzano sušenje lišća i drugih nadzemnih delova (desikanti);
7) sprečavanje rasta biljaka (retardanti);
8) sprečavanje klijanja merkantilnih biljnih delova, pojave zaperaka, preranog opadanja, kao i proređivanje mladih plodova, lakšeg ubiranja plodova i alelopatskih efekata na bilju (alelopati);
9) zaštitu proizvoda biljnog porekla tokom skladištenja, koji se primenjuju pre ili posle žetve, odnosno berbe;
10) poboljšanje delova sredstava za zaštitu bilja (sinergisti, protektanti, ađuvanti i drugi).
Pod sredstvima za zaštitu bilja, u smislu ovog zakona, smatraju se i mikroorganizmi (bakterije, gljive i virusi), predatori i parazitoidi, kao i toksini mikrobiološkog, biljnog ili životinjskog porekla, koji se koriste za suzbijanje štetnih organizama.
Član 12.
Pod službom za zaštitu bilja, u smislu ovog zakona, smatra se operativna služba na terenu, izveštajno-prognozna, savetodavna i inspekcijska služba.
Službu za zaštitu bilja čine naučno-istraživačke institucije, područne službe (zavodi, poljoprivredne stanice, šumska gazdinstva i dr.), služba za zaštitu bilja pri Ministarstvu (u daljem tekstu: Služba za zaštitu bilja).
Jedinstveni sistem službe za zaštitu bilja obezbeđuju:
- punktovi osmatranja i javljanja (osmatrači i izvestioci),
- operativna služba za zaštitu bilja (osnovna služba i ovlašćeni stručnjaci za zaštitu bilja),
- regionalna (područna) služba za zaštitu bilja (zavodi za poljoprivredu i poljoprivredne stanice sa odsecima, odeljenjima i slično) i šumska gazdinstva,
- ovlašćeni naučno-istraživački instituti,
- republička komisija za zaštitu bilja.
Bliže propise o radu službe za