ZAKON
O VRAĆANjU ODUZETIH NEPOKRETNOSTI
(Objavljen u "Sl. glasniku Republike Srpske", br. 21/96)
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se način i uslovi vraćanja u svojinu ranijim vlasnicima odnosno njihovim pravnim sledbenicima, nepokretnosti koje su im prinudno oduzete u korist državne (društvene) svojine po nekom od pravnih osnova, kao i nepokretnosti koje su prinudno oduzete bez pravnog osnova.
Posebnim zakonom bliže će se regulisati vraćanje u svojinu nepokretnosti iz prethodnog stava.
Član 2.
Predmet vraćanja po odredbama ovog zakona je nepokretnost koja se nalazi u državnoj svojini na dan podnošenja zahteva.
Član 3.
Pravo na vraćanje oduzete nepokretnosti ima raniji vlasnik odnosno njegov pravni sledbenik (u daljem tekstu: raniji vlasnik) ako je:
- državljanin Republike Srpske,
- državljanin Republike Srpske čija je imovina ostala na području Federacije,
- državljanin ostalih država koje su bile u sastavu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pod uslovima reciprociteta.
Član 4.
Pravo na vraćanje oduzete nepokretnosti nema raniji vlasnik kojem je na ime naknade za prinudno oduzetu nepokretnost data druga odgovarajuća nepokretnost ili mu je isplaćena pravična naknada u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji.
Član 5.
Ranijim vlasnikom, u smislu ovog zakona, smatra se lice koje je bilo vlasnik nepokretnosti u momentu kada je ta nepokretnost prinudno oduzeta.
Pravnim sledbenikom smatraju se zakonski naslednik ranijeg vlasnika, kao i lice koje svoje pravo na oduzete nepokretnosti, kao univerzalni sunkcesor, izvodi iz prava ranijeg vlasnika u momentu prinudnog oduzimanja nepokretnosti.
Pravnim sledbenikom, u slučaju iz prethodnog stava, smatra se i zakonski naslednik ranijeg vlasnika koji se u ostavinskom postupku nije prihvatio (odrekao) nasleđa.
Zakonski naslednik i testamentalni naslednik imaju jednako pravo na vraćanje oduzete nepokretnosti pod uslovima utvrđenim Zakonom.
Član 6.
Obveznik vraćanja oduzete nepokretnosti je društveno pravno lice kod koga se oduzeta nepokretnost nalazi, odnosno koje je otuđilo tu nepokretnost, bez obzira na izvršenu svojinsku transformaciju tog društveno-pravnog lica.
Član 7.
Ranijem vlasniku prvenstveno će se vratiti u svojinu nepokretnost koja mu je prinudno oduzeta.
Kada se oduzeta nepokretnost ne može vratiti u svojinu bez postojanja smetnji određenih zakonom, ranijem vlasniku pripada pravo na naknadu u drugoj odgovarajućoj nepokretnosti, ukoliko obveznik naknade ima takvu nepokretnost ili je može obezbediti.
U slučaju iz stava 1. i 2. ovog člana stranke se mogu pred komisijom sporazumeti da se umesto vraćanja oduzete nepokretnosti odnosno davanja naknade u drugoj odgovarajućoj nepokretnosti, naknada isplati u novcu ili u drugom obliku.
Član 8.
Ako je osnovan zahtev ranijeg vlasnika, a nisu ispunjeni uslovi za vraćanje oduzete nepokretnosti, niti postoji mogućnost davanja druge odgovarajuće nepokretnosti, ranijem vlasniku pripada pravo na novčanu naknadu u visini tržišne vrednosti nepokretnosti, a prema stanju nepokretnosti u vreme oduzimanja.
U slučaju kada se oduzeta nepokretnost nalazi u privatnoj svojini, naknadu snosi organizacija koja je tu nepokretnost otuđila iz društvene (državne) svojine.
Kada organizacija nije u mogućnosti da isplati novčanu naknadu iz stava 1. i 2. ovog člana, obavezu isplate te naknade izvršiće opština, a ako i ona to nije u mogućnosti ovu obavezu izvršiće Republika Srpska.
Član 9.
Organizacija koja je obavezna na vraćanje oduzete nepokretnosti, na davanje druge odgovarajuće nepokretnosti ili plaćanje novčane naknade, ukoliko je oduzetu nepokretnost stekla teretnim pravnim poslom, ima pravo regresa od pravnog prethodnika.
Pravo regresa u slučaju iz člana 8. stav 3. ovog zakona ima i opština, odnosno Republika Srpska.
Član 10.
Postupak po zahtevu za vraćanje nepokretnosti (u daljem tekstu: zahtev) vodi i rešenja donosi Komisija za vraćanje nepokretnosti (u daljem tekstu: Komisija) koju obrazuje direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove.
Komisija se sastoji od predsednika i šest članova koji imaju svoje zamenike.
Predsednik i zamenik predsednika Komisije moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom, a ostala četiri člana su stručnjaci iz oblasti geodezije, poljoprivrede, građevinarstva, šumarstva, odnosno druge odgovarajuće struke, i predsednik inicijativnog odbora za vraćanje oduzetih nepokretnosti i predsednik opštine.
Administrativno-tehničke poslove za potrebe Komisije obavlja organ uprave nadležan za imovinsko-pravne i geodetske poslove.
Član 11.
Komisija radi u sednici.
Odluka se donosi većinom glasova svih članova.
Rešenje Komisije potpisuje predsednik Komisije, a zapisnik o većanju i glasanju i članovi Komisije.
Član 12.
Ako Komisija nema svoj pečat koristi pečat skupštine opštine.
Član 13.
Postupak za vraćanje nepokretnosti pokreće se podnošenjem zahteva Komisiji preko organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove (u daljem tekstu: organ uprave) prema mestu gde se nepokretnosti nalaze.
Rok za podnošenje zahteva u slučaju iz prethodnog stava je 5 godina od dana stupanja na snagu posebnog zakona.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, zahtev za vraćanje nepokretnosti čiji je raniji vlasnik maloletno lice može se podneti najkasnije u