ZAKON

O UZURPACIJI

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 70 od 24. jula 2006)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Po odredbama ovog zakona raspraviće se imovinski odnosi nastali uzurpacijom zemljišta u državnoj svojini.

Član 2.

(1) Uzurpacijom u smislu ovog zakona smatra se svako samovlasno zauzimanje, odnosno bespravno držanje zemljišta u državnoj svojini.
(2) Neće se smatrati uzurpacijom i priznaće se pravo svojine na poljoprivrednom zemljištu u pogledu koga su do 8. jula 1955. godine ispunjeni uslovi za održaj propisani odredbama zakona koji reguliše svojinsko-pravne odnose.
(3) Sva samovlasna zauzimanja zemljišta pod šumom u državnoj svojini, bez obzira kad su nastala, raspraviće se kao uzurpacija po odredbama ovog zakona.

II- STICANjE PRAVA SVOJINE

Član 3.

(1) Na zemljištima koja su uzurpirana prije 8. jula 1955. godine priznaje se pravo svojine ukoliko odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
(2) Na zemljištima koja su uzurpirana poslije 8. jula 1955. godine ne priznaje se pravo svojine uzurpantu.
(3) Ako se uzurpirano zemljište nalazi u granicama područja na kome je izvršeno podruštvljenje građevinskog zemljišta po osnovu odluke opštine, uzurpantu će se priznati pravo svojine, a za zemljište koje je podruštvljeno po osnovu zakona uzurpantu će se priznati privremeno pravo korišćenja pod uslovima propisanim Zakonom o građevinskom zemljištu.

Član 4.

(1) Na uzurpiranom zemljištu može se priznati pravo svojine samo ako je uzurpant fizičko lice.
(2) Ako je uzurpirano zemljište prešlo u posjed drugog fizičkog lica prije 8. jula 1955. godine na bilo koji način, uzurpantom se smatra to drugo fizičko lice. Ukoliko je uzurpirano zemljište prešlo poslije 8. jula 1955. godine u posjed drugog fizičkog lica, uzurpantom će se smatrati to drugo fizičko lice, samo ako je prelaz uslijedio po nekom pravnom osnovu.

Član 5.

(1) Pravo svojine koje se priznaje na uzurpiranom zemljištu upisuje se u korist uzurpanta u javne knjige o evidenciji nekretnina.
(2) Ako su uzurpanti više fizičkih lica, ili ako se oni u smislu člana 4. smatraju uzurpantima, pravo svojine upisaće se prema izvršenoj diobi ili prema sporazumu.
(3) Ako diobe, odnosno sporazuma nije bilo, pravo svojine upisuje se na sva fizička lica koja su se zatekla na uzurpiranom zemljištu 8. jula 1955. godine, ukoliko stalno žive na tom zemljištu, odnosno po osnovu nasljeđa na njihove nasljednike koji stalno žive na uzurpiranom zemljištu, sa određenim idealnim dijelovima.
(4) Pravo iz stava 3. pripada i onim članovima uže porodice koji su rođeni poslije 8. jula 1955. godine, ako stalno žive na uzurpiranom zemljištu.
(5) Odredbe st. 3. i 4. ovog člana primjenjuju se i u slučajevima kada je uzurpantu na ime naknade dato drugo zemljište.

Član 6.

(1) Neće se priznati pravo svojine na zemljištu koje je uzurpirano prije 8. jula 1955. godine ako je to zemljište:
a) pod šumom koja je ostala u šumskom kompleksu nakon uspostavljanja granične linije između šuma i šumskog zemljišta s jedne i poljoprivrednog zemljišta s druge strane,
b) enklava i poluenklava koja smeta pravilnom gazdovanju šumama u šumskom kompleksu,
v) na smetnji pravilnom uređenju bujičnih i erozivnih područja,
g) na smetnji komunikacijama,
d) uzurpant napustio.

Član 7.

(1) Zemljištem pod šumom smatra se u smislu ovog zakona ono zemljište na kome postoji visoka, srednja i niska šuma.
(2) Graničnom linijom koja se uspostavlja u smislu člana 16. ovog zakona ne mogu se izdvojiti u poljoprivredni kompleks zemljišta pod šumom iz stava 1. ovog člana, bez obzira na površinu, ako su vezana za šumske komplekse kojima upravlja preduzeće za gazdovanje šumom.
(3) Na uzurpiranom zemljištu koje bude obuhvaćeno graničnom linijom kao zemljište pod šumom ili šumsko zemljište (šumski kompleks) ne može se priznati pravo svojine.
(4) Pod manje izolovanim zemljištem pod šumom smatra se ono uzurpirano zemljište koje je dio posjeda poljoprivrednog domaćinstva, a nakon uspostavljanja granične linije između šuma i šumskog zemljišta, s jedne, i poljoprivrednog, s druge strane, ostalo je u poljoprivrednom kompleksu.
(5) Na zemljištu iz stava 4. ovog člana priznaje se pravo svojine ako je skupština opštine, odnosno grada, usvajajući odluku o uspostavljanju granične linije, utvrdila da to zemljište smatra manje izolovanim zemljištem pod šumom.

Član 8.

(1) Enklave su zemljišta koja se nalaze unutar šuma ili šumskog zemljišta.
(2) Izuzetno pravo svojine može se priznati na enklavama i poluenklavama zvanim vrtače u kraškim područjima ukoliko ne smetaju sprovođenju mjera za unapređenje poljoprivrede i pošumljavanja, uređenja bujica i njihovih tokova i ne nalaze se u predjelu šuma.
(3) Priznaće se pravo svojine na enklavama, poluenklavama koje predstavljaju veće površine poljoprivrednog zemljišta, koje je zauzeo, obrađuje ih i na kojim je podigao stambene ili gospodarske objekte veći broj poljoprivrednika.
(4) Pod većom površinom poljoprivrednog zemljišta smatra se najmanje pet hektara, a pod većim brojem poljoprivrednika najmanje tri domaćinstva.

Član 9.

(1) Zemljištem na smetnji komunikacijama u smislu ovog zakona, smatra se ono zemljište koje sprečava ili otežava pravilan saobraćaj na javnim i šumskim putevima, saobraćaj u samom naselju ili pristup pojilima ili seoskim ispašama.
(2) Ako samo jedan dio uzurpiranog zemljišta smeta komunikacijama, pravo svojine neće se priznati samo na tom dijelu.

Član 10.

(1) Poljoprivredniku kome se ne prizna pravo svojine na zemljištu iz člana 6. stav 1. t. a), b), v). i g). ovog zakona, a njegovo domaćinstvo je bez zemlje ili je nema dovoljno, daće se na ime naknade u svojinu prvenstveno drugo obradivo zemljište, vodeći računa o klasi zemljišta, broju članova domaćinstva i njegovom opštem ekonomskom stanju.
(2) Ako se uzurpantu ne može dati naknada u drugom obradivom zemljištu, odrediće mu se naknada u novcu.
(3) Naknada u slučaju iz stava 2. odrediće se po prometnoj vrijednosti zemljišta na tom području.
(4) Nezavisno od odredbi st. 2. i 3, uzurpant i budući korisnik uzurpiranog zemljišta mogu se pred organom uprave nadležnim za imovinsko-pravne poslove sporazumjeti o visini i obliku naknade, s tim da naknada ne može bitno odstupati od utvrđene prometne vrijednosti u konkretnoj katastarskoj opštini.

Član 11.

(1) Uzurpantu kome nije priznato pravo svojine na uzurpiranom zemljištu iz člana 6. ovog zakona dozvoliće se da pobere plodove sa uzurpiranog zemljišta najdalje do kraja one godine u kojoj se pristupa izvršenju rješenja kojim nije priznato pravo svojine.
(2) Za trajne kulture (voćnjake, vinograde i sl.) podignute na uzurpiranom zemljištu iz člana 6. ovog zakona na kome se ne priznaje pravo svojine daće se uzurpantu naknada u vrijednosti čistog prinosa koji bi takve kulture, s obzirom na starost i plodnost dale za onoliko vremena koliko je potrebno da se te kulture podignu i počnu davati plod.
(3) Ako je uzurpant podigao, odnosno stekao stambene ili gospodarske objekte na zemljištu iz člana 6. ovog zakona na kome mu nije priznato pravo svojine, daće mu se naknada za prenos tih objekata na drugo zemljište. Naknada se daje u novcu, a obuhvata troškove rušenja objekata, troškove prenosa materijala na drugo zemljište u istom kraju, vrijednost dodatnog materijala i troškove radne snage potrebne za podizanje takvih objekata.
(4) Nezavisno od odredbi prethodnih st., uzurpant i budući korisnik uzurpiranog zemljišta mogu se pred organom uprave nadležnim za imovinsko-pravne poslove sporazumjeti o visini i obliku naknade.
(5) Naknada iz prethodnih st. pripada samo uzurpantu koji sam sa svojim domaćinstvom neposredno koristi objekte, odnosno trajne zasade na uzurpiranom zemljištu.

Član 12.

(1) Po odredbama ovog zakona raspraviće se i odnosi iz zakupa državnog zemljišta koji su nastali prije 6. aprila 1941. godine na osnovu rješenja tadašnjih šumarskih i agrarnih organa donesenih u svrhu sprovođenja unutrašnje kolonizacije ili u svrhu pretvaranja krša i goleti u šumsku kulturu, kao i radi podizanja stambenih zgrada, pod uslovima da takva zemljišta i danas drže zakupci, odnosno njihovi pravni sljedbenici, primjenjujući odredbe člana 4. stav 2. ovog zakona.
(2) Po odredbama ovog zakona raspraviće se i odnosi nastali iz dodjeljivanja u svojinu državnog zemljišta prije 6. aprila 1941. godine, na osnovu odluke tadašnjih šumskih i agrarnih organa. Ako lica, odnosno njihovi pravni sljedbenici i sada drže zemljište koje im je ranije dato u svojinu pravosnažnim odlukama bivših šumarskih i agrarnih organa koje nisu sprovedene u javnim knjigama, po njihovom zahtjevu ili po službenoj dužnosti, donijeće se rješenje o određivanju upisa prava svojine na tom zemljištu u javnim knjigama u njihovu korist, primjenjujući odredbe čl. 4. i 5. ovog zakona.
(3) Ukoliko se radi o zemljištu koje je pošumljeno ili trajno privedeno drugoj kulturi, a ne odnosi se na zemljište iz člana 6. ovog zakona, uzurpantu se neće priznati pravo svojine na takvom zemljištu, nego će mu se u zamjenu dati odgovarajuće zemljište iz državne svojine i uknjižiti u zemljišne knjige kao njegova svojina ili dati naknada u novcu u smislu čl. 10. i 11. ovog zakona.
(4) Odredba iz prethodnog stava primjenjivaće se samo u odnosu na uzurpante poljoprivrednike koji su podnijeli zahtjev za priznavanje svojine na uzurpiranom zemljištu do stupanja na snagu ovog zakona.

Član 13.

(1) Po odredbama ovog zakona raspraviće se i odnosi nastali uzurpacijom izvršenom prije 8. jula 1955. godine na zemljištu u opštoj upotrebi.
(2) Ako skupština opštine