ZAKON

O USLOVIMA I POSTUPKU ZA PREKID TRUDNOĆE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 34 od 11. aprila 2008)

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak za prekid trudnoće u zdravstvenoj ustanovi.
(2) Prekid trudnoće predstavlja medicinsku intervenciju kojom se namjerno i vještački prekida trudnoća.

Član 2.

U vezi sa korišćenjem prava na slobodno odlučivanje o rađanju, a radi zaštite zdravlja, ženi i muškarcu obezbjeđuju se svi vidovi stručnih savjeta i pouka koji mogu doprinijeti da to pravo koriste bez štetnih posljedica po zdravlje i reproduktivnu sposobnost.

Član 3.

Zdravstveni i drugi radnici odgovarajućih stručnih profila u zdravstvenim ustanovama dužni su da u okviru svojih radnih i profesionalnih obaveza pruže ženi i muškarcu medicinsku pomoć i odgovarajuće savjete u korišćenju prava na slobodno odlučivanje o rađanju i upoznaju ih sa postupkom, tokom i posljedicama primjene savremenih načina i sredstava za regulisanje namjernog prekida neželjene trudnoće.

Član 4.

Na postupak prekida trudnoće primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 18/99, 58/01 i 62/02), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 5.

(1) Prekid trudnoće vrši se po zahtjevu trudne žene (u daljem tekstu: trudnica).
(2) Za maloljetne trudnice i trudnice lišene poslovne sposobnosti zahtjev za prekid trudnoće podnosi roditelj, odnosno staralac ili organ starateljstva.
(3) Maloljetna trudnica starija od šesnaest godina, koja ima poslovnu sposobnost može i sama da podnese zahtjev za prekid trudnoće.

Član 6.

(1) Žena koja želi da prekine trudnoću obraća se pisanim zahtjevom specijalisti ginekologije i akušerstva odgovarajuće zdravstvene ustanove.
(2) Specijalista ginekologije i akušerstva iz stava 1. ovog člana dužan je da:
a) kliničkim, ginekološko-akušerskim, te ultrazvučnim pregledom ustanovi trudnoću i odredi gestacijsku starost trudnoće,
b) se upozna sa anamnestičkim podacima o eventualnim bolestima, krvnom grupom iRhfaktorom i
v) utvrdi eventualno postojanje opasnosti koja bi prekidom trudnoće ugrozila zdravlje žene, a po potrebi, zavisno od indikacija, konsultuje doktore specijaliste drugih grana medicine.
(3) Priznaje se pravo ljekaru - specijalisti ginekologije i akušerstva da odbije da izvrši dozvoljeni prekid trudnoće ukoliko se to protivi njegovim shvatanjima.
(4) Pravo iz prethodnog stava ograničava se obavezom ukazivanja hitne medicinske pomoći u slučaju akutne opasnosti po život ili teškog oštećenja zdravlja.

Član 7.

(1) Zdravstvene ustanove u kojima se izvodi procedura prekida trudnoće dužne su da ženama učine dostupnim tačne i nepristrasne informacije o prekidu trudnoće organizovanjem obaveznog savjetovanja prije i poslije obavljenog prekida trudnoće.
(2) Nakon što je informisana o potencijalnim rizicima prekida trudnoće, a za to ne postoje kliničke i psihosocijalne kontraindikacije, trudnica potpisuje obrazac o dobrovoljnom prekidu trudnoće.
(3) Ministar zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) donijeće poseban opšti akt kojim će propisati način, mjesto i procedure savjetovanja prije i poslije obavljenog prekida trudnoće.

Član 8.

Zahtjevu za prekid trudnoće, podnesenom u skladu sa članom 5. ovog zakona, udovoljiće se:
a) ako trudnoća nije starija od deset gestacijskih nedjelja i
b) ako se prekidom trudnoće neće neposredno ugroziti život ili zdravlje trudnice.

Član 9.

(1) Uslove iz čl. 6. i 8. utvrđuje specijalista ginekologije i akušerstva na osnovu odgovarajućih pregleda i traženih nalaza, i to najkasnije u roku od dva dana od dana podnošenja zahtjeva za prekid trudnoće.
(2) O postojanju uslova o prekidu trudnoće sastavlja se zapisnik, koji potpisuje specijalista ginekologije i akušerstva. Zapisnik se ulaže u protokol o izvršenim prekidima trudnoće.

Član 10.

(1) Postojanje uslova za prekid trudnoće utvrđuje:
a) do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće - specijalista ginekologije i akušerstva zdravstvene ustanove,
b) od navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće do navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće prvostepena i drugostepena komisija za prekid trudnoće odgovarajuće zdravstvene ustanove i
v) poslije navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće - etički odbor zdravstvene ustanove.
(2) Ministar pravilnikom utvrđuje broj članova, sastav i način rada prvostepene i drugostepene komisije za prekid trudnoće.
(3) Ministar utvrđuje broj članova, sastav i način rada etičkog odbora, te imenuje predsjednika i članove etičkog odbora na prijedlog odgovarajuće zdravstvene ustanove na period od četiri godine.

Član 11.

Prekid trudnoće može se izvršiti do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće.