ZAKON

O UPRAVNOM POSTUPKU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. glasniku Brčko Distrikta", br. 48 od 02 decembra 2011)

(prečišćeni tekst)

PRVI DIO

OPĆE ODREDBE

I. OSNOVNA NAČELA

1. Važenje zakona

Član 1

(1) Po ovom zakonu dužna su postupati odjeljenja Vlade Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: odjeljenja), i drugi organi (u daljnjem tekstu: organi), kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih lica ili drugih stranaka.
(2) Po ovom zakonu dužna su postupati i preduzeća, ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili ugovorom, rješavaju u upravnim stvarima.

2. Poseban postupak

Član 2

Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukčije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna načelima ovog zakona.

3. Supsidijarna primjena Zakona

Član 3

U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom.

4. Načelo zakonitosti

Član 4

(1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima dužni su da te stvari rješavaju na osnovu zakona i drugih propisa.
(2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti po zakonu, ili ugovoru, ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato.

5. Zaštita prava građana i zaštita javnog interesa

Član 5

(1) Kad organi i institucije koji imaju javne ovlasti vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguće da što lakše ostvare svoja prava, vodeći pritom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.
(2) Kad službeno lice koje postupa u nekoj upravnoj stvari, s obzirom na postojeće činjenično stanje, ocijeni da određena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, dužno je upozoriti je na to.
(3) Ako se na osnovu zakona strankama nalažu kakve obaveze, prema njima će se primjenjivati one mjere predviđene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže cilj zakona.

6. Načelo efikasnosti

Član 6

Kad organi i institucije koji imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

7. Načelo materijalne istine

Član 7

U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

8. Načelo saslušanja stranke

Član 8

(1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.

9. Ocjena dokaza

Član 9

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlašteno službeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

10. Samostalnost u rješavanju

Član 10

(1) Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlasti datih zakonom i drugim propisima.
(2) Ovlaštena službena lica organa nadležnog za vođenje postupka samostalno utvrđuju činjenice i okolnosti i na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuju propise na konkretni slučaj.

11. Pravo žalbe

Član 11

(1) Stranka ima pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja Apelacionoj komisiji. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako se na drugi način osigura zaštita prava i zakonitosti.
(2) Pod uslovima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe Apelacionoj komisiji i u slučaju kad prvostepeni organ nije u propisanom roku donio rješenje o njenom zahtjevu.
(3) Protiv rješenja Apelacione komisije žalba nije dopuštena.

12. Konačnost rješenja

Član 12

Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje), može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.

13. Pravosnažnost rješenja

Član 13

Rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravosnažno rješenje), a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.

14. Ekonomičnost postupka

Član 14

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

15. Pomoć neukoj stranci

Član 15

Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke i drugih lica koja učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16. Upotreba jezika i pisma

Član 16

(1) Bosanski, hrvatski i srpski jezik, te latinično i ćirilično pismo se ravnopravno koriste u upravnom postupku.
(2) Pojedinačna rješenja o pravima i obavezama građana bit će obezbijeđena na bilo kom od jezika i pisama iz stava 1 ovog člana, prema zahtjevu stranke.
(3) Stranke i drugi učesnici u postupku koji nisu državljani BiH, a ne znaju jezik na kojem se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumača (prevodioca).

17. Upotreba izraza "organ"

Član 17

Pod organom u smislu ovog zakona podrazumijevaju se odjeljenja Vlade (u daljnjem tekstu: odjeljenja), Skupština Distrikta i drugi organi, institucije i druga pravna lica iz člana 1 ovog zakona, koja rješavaju u upravnim stvarima.
Pod službenom evidencijom podrazumijeva se evidencija koja je ustanovljena zakonom ili drugim propisom, a kojom se organizovano registruju podaci ili činjenice za određene namjene, odnosno potrebe korisnika.

II. NADLEŽNOST

1. Stvarna i mjesna nadležnost

Član 18

Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se propisima kojima se uređuje određena upravna oblast ili po propisima kojima se određuje nadležnost pojedinih organa.

Član 19

Ako propisima iz stava 1 ovog člana nije određeno koji je organ stvarno nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari, a to se ne može utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadležnost Odjeljenja za stručne administrativne poslove.

Član 20

Organ nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari može samo na osnovu izričitog zakonskog ovlaštenja prenijeti rješavanje u toj stvari na drugi organ.

Član 21

(1) Organi Distrikta imaju sljedeću mjesnu nadležnost:
1) u stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema nepokretnosti koja se nalazi na teritoriji Distrikta;
2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, preduzeća (kompanije), ustanove ili drugog pravnog subjekta -