U skladu sa članom 23 Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na 7 sjednici, održanoj 03.avgusta 2000. god, usvaja

ZAKON

O UPRAVNIM SPOROVIMA

(Objavljeno u "Sl. glasniku Brčko Distrikta", br. 4 od 28 septembra 2000)

IOSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Radi ostvarivanja sudske zaštite prava građana i preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica (u daljem tekstu: pravna lica) u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt) i radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlučuju o zakonitosti akata kojima Odjeli Brčko Distrikta (u daljem tekstu: Odjeli) odnosno preduzeća, ustanove i druga pravna lica koja imaju javna ovlaštenja (u daljem tekstu: pravna lica koja imaju javna ovlaštenja) rješavaju o pravima i obavezama građana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima.

Član 2.

(1) Pravo pokretanja upravnog spora ima građanin ili pravno lice ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu.
(2) Poslovna jedinica preduzeća (društva), naselje ili grupa osoba i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravni spor ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.
(3) Upravni spor može pokrenuti i Ombudsmen BiH, a i intervenisati u skladu sa zakonom u postupku koji teče kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je upravnim aktom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode građana zajamčeni Ustavom BiH.

Član 3.

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su, a odluke Apelacionog suda Distrikta (u daljem tekstu: Apelacioni sud) i konačne, u skladu s ovim Zakonom.

Član 4.

Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se Odjeli, pravna i druga lica koja imaju javna ovlaštenja iz člana 1 ovog Zakona.

IINADLEŽNOST

Član 5.

(1) Upravne sporove rješava Osnovni sud Distrikta (u daljem tekstu: sud).
(2) Upravne sporove rješava sudija pojedinac.

IIIUPRAVNI SPOR

Član 6.

(1) Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta.
(2) Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim organ iz člana 4 ovog Zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (u daljem tekstu: upravni akt).

Član 7.

(1) Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.
(2) Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku.

Član 8.

Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uslovima predviđenim u članu 19 ovog Zakona.

Član 9.

(1) Upravni spor se ne može voditi:
1. protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana van upravnog spora;
2. protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor;
3. u stvarima o kojima neposredno na osnovu statutarnih ovlaštenja odlučuje Skupština Distrikta.
(2) U stvarima iz tačke 2 stava 1 ovog člana, može se voditi upravni spor kad je nadležni organ pri donošenju upravnog akta prekoračio granice svoje nadležnosti.

Član 10.

Upravni akt može se pobijati ako:
1. u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opšti akt;
2. je akt donesen od strane nenadležnog organa;
3. se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;
4. je nadležni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlaštenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlaštenje dato.

Član 11.

U upravnom sporu može se tražiti i povraćaj oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava.

Član 12.

Tužilac u upravnom sporu može biti građanin, pravno lice i druga lica iz člana 2 ovog Zakona pod uslovima utvrđenim u toj odredbi.

Član 13.

(1) Kad je građaninu koji je učlanjen u neku društvenu organizaciju ili udruženje građana koja prema svojim pravilima (statut) ima zadatak da štiti određena prava i interese svojih članova, upravnim aktom povrijeđeno koje takvo pravo ili interes, ta društvena organizacija odnosno udruženje građana može, po pismenom pristanku svog člana, u njegovo ime podnijeti tužbu i voditi upravni spor protiv takvog upravnog akta.
(2) Organizacija, odnosno udruženje iz stava 1 ovog člana može u svakom stadijumu postupka, sa pravima sporednog umješača, stupiti u već pokrenuti spor na strani takvog građanina i u njegovu korist preduzimati sve radnje i upotrebljavati sva pravna sredstva, ukoliko to nije u suprotnosti s izjavama i postupcima samog građanina.

Član 14.

Treće lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresovano lice) ima u sporu položaj stranke.

Član 15.

Tužena strana u upravnom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.

Član 16.

(1) Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv koga je podnesena, ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Po obrazloženom zahtjevu tužioca, sud će narediti odlaganje izvršenja upravnog akta do konačne odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, a odlaganje nije protivno javnom interesu niti bi se odlaganjem nanijela šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi protivnoj stranci. Sud može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do konačne sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.
(3) Sud će o zahtjevu tužioca za odlaganje izvršenja upravnog akta odlučiti u roku od 24 sata od momenta podnošenja zahtjeva. Žalba izjavljena na rješenje suda o odlaganju izvršenja ne odlaže njegovo izvršenje.

IVPOSTUPAK

Član 17.

(1) Upravni spor pokreće se tužbom.
(2) Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
(3) Rok iz stava 2 ovog člana važi i za Ombudsmena Bosne i Hercegovine kada je ovlašten za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci kojoj je tim upravnim aktom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamčene Ustavom BiH.

Član 18.

(1) Tužba se predaje Osnovnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporučeno.
(2) Tužba se može izjaviti i na zapisnik kod Osnovnog suda. Dan predaje tužbe pošti preporučeno, odnosno dan izjavljivanja tužbe na zapisnik, smatra se kao dan predaje nadležnom sudu.
(3) Ako tužba nije predata sudu nego drugom organu, a stigne sudu poslije isteka roka za podnošenje tužbe određenog u stavu 2, član 17 ovog Zakona, smatraće se da je na vrijeme podnesena ako se njeno podnošenje tom organu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca tužbe.
(4) Za lica lišena slobode, dan predaje tužbe upravi ustanove u kojoj se to lice nalazi, smatra se kao dan predaje sudu.

Član 19.

(1) Ako u upravnom postupku Apelaciona komisija nije u roku od 30 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donijela rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po pismenom traženju stranke, ta stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
(2) Na način propisan u stavu 1 ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Član 20.

(1) U tužbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužioca, broj i datum upravnog akta protiv koga je tužba podnesena, kratko izlaganje zbog čega se tuži, kao i u kom pravcu i obimu se predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca. Uz tužbu se mora podnijeti upravni akt u originalu ili prepisu odnosno fotokopiji.
(2) Ako se tužbom traži povraćaj stvari ili naknada štete, mora se staviti i određen zahtjev u pogledu stvari ili visine pretrpljene štete.
(3) Uz tužbu se podnosi i po jedan prepis tužbe i priloga za tuženi organ i za svako zainteresovano lice, ako takvih lica ima.

Član 21.

Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod suda, u kom slučaju sud rješenjem obustavlja postupak.

Član 22.

(1) Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, sudija će pozvati tužioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe i ukazati na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.
(2) Ako tužilac u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da