ZAKON

O UGOVORIMA O PREVOZU U ŽELjEZNIČKOM SAOBRAĆAJU REPUBLIKE SRPSKE

(Objavljeno u "Sl. glasnik RS", br. 50 od 04 juna 2010)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se prava i obaveze koji nastanu iz ugovora o prevozu putnika i stvari u željezničkom saobraćaju, prevoz putnika, vrste prtljaga i način prevoza prtljaga, prevoz stvari, oblik i sadržaj prevoznih isprava, odgovornost prevoznika i pošiljaoca i ostvarivanje potraživanja.

Član 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) prevoznik je željezničko preduzeće sa kojim putnik ili pošiljalac stvari zaključuje ugovor o prevozu,
b) izvršni prevoznik je željezničko preduzeće sa kojim putnik ili pošiljalac stvari nije zaključio ugovor o prevozu, a kome je prevoznik povjerio izvršenje željezničkog prevoza potpuno ili djelimično,
v) korisnik prevoza je pravno ili fizičko lice koje, na osnovu ugovora sa prevoznikom, stiče određena prava i preuzima određene obaveze,
g) naručilac prevoza je lice koje, u svoje ime a za račun drugog lica, zaključuje s prevoznikom ugovor o prevozu,
d) pošiljalac je lice koje, na osnovu ugovora, predaje stvari na prevoz,
đ) primalac je lice koje je ovlašćeno da u uputnoj stanici preuzme stvar predatu na prevoz,
e) imalac prava je lice koje na osnovu ugovora o prevozu ima zahtjev prema prevozniku (pošiljalac i primalac),
ž) pošiljka je jedna ili više stvari koje se predaju na prevoz sa jednom prevoznom ispravom (tovarni list ili prtljažnica),
z) otpremna stanica je mjesto u kome započinje ugovoreni prevoz,
i) uputna stanica je mjesto završetka ugovorenog prevoza,
j) prtljag su stvari koje putnik ima pravo da ponese sa sobom na osnovu ugovora o prevozu putnika ili opštih uslova o prevozu prtljaga,
k) ručni prtljag su stvari koje se mogu unijeti u putnička kola i smjestiti na određeno mjesto i koje putnik sam čuva,
l) praćeni prtljag su stvari i vozila koje se prevoze skupa sa putnikom u drugoj prevoznoj jedinici sa prevoznom ispravom (prtljažnicom) i
lj) Pravilnik o međunarodnom prevozu opasne robe je pravilnik u skladu sa kojim se vrši označavanje opasnih stvari koje se primaju na prevoz (u daljem tekstu: RID).

Član 3.

Tarifom ili ugovorom između prevoznika i putnika, odnosno pošiljaoca utvrđuju se prava i obaveze, tako da se ne može teret dokazivanja prebaciti sa prevoznika na drugo lice, niti se mogu predvidjeti ograničenja odgovornosti za prevoznika povoljnija od ograničenja predviđenih ovim zakonom.

Član 4.

(1) Tarifa sadrži odredbe o opštim i posebnim uslovima prevoza, kao i podatke potrebne za izračunavanje prevoznine i naknade za sporedne usluge.
(2) Željezničko preduzeće (u daljem tekstu: prevoznik) utvrđuje tarifu iz stava 1. ovog člana i javno je objavljuje, tako da je dostupna svim korisnicima prevoza.
(3) Promjena prevoznine, naknada za sporedne usluge i druge izmjene i dopune tarife, kojima se otežavaju uslovi prevoza u željezničkom saobraćaju, ne mogu se primjenjivati prije isteka započetog ili ugovorenog prevoza.

II- PREVOZ PUTNIKA

1. Ugovor o prevozu putnika

Član 5.

Ugovorom o prevozu putnika prevoznik se obavezuje da putnika preveze do uputne stanice, a putnik da prevozniku plati cijenu vozne karte (u daljem tekstu: prevoznina).

Član 6.

(1) Prevoznik je dužan da putniku izda voznu kartu i da ga preveze do uputne stanice iz člana 5. ovog zakona ugovorenom vrstom i razredom voza, koji su navedeni u objavljenom redu vožnje i pod uslovima u pogledu udobnosti i higijene koji su, prema vrsti voza i dužini putovanja, neophodni.
(2) Prevoznik je dužan da putniku obezbijedi označeno mjesto u određenom vozu, ako je to posebno ugovoreno.
(3) Ako je to sa naručiocem prevoza ugovoreno, prevoznik je dužan da putnika preveze posebnim vozom, koji nije predviđen redom vožnje iz stav 1. ovog člana.

Član 7.

Prevoznik je dužan da red vožnje iz člana 6. stava 1. ovog zakona objavi na propisan način, a izvod iz reda vožnje da istakne na vidnom mjestu u svakoj stanici otvorenoj za prevoz putnika.

Član 8.

(1) Putnik je dužan da prije započetog putovanja pribavi voznu kartu iz člana 6. stav 1. ovog zakona, koja predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru o prevozu iz člana 5. ovog zakona, a ako u mjestu u kojem počinje putovanje nema putničke blagajne, voznu kartu dužan je da kupi u vozu kod službenog lica prevoznika.
(2) Putnik je dužan da na zahtjev službenog lica iz stava 1. ovog člana pokaže voznu kartu.
(3) Putnik koji ne pribavi voznu kartu u mjestu koje ima putničku blagajnu i koji ne može da pokaže važeću voznu kartu u vozu na zahtjev službenog lica iz stava 1. ovog člana, dužan je da plati, pored prevoznine, i dodatak na prevozninu, a prema tarifi iz člana 3. ovog zakona.
(4) Vozna karta iz člana 6. stav 1. ovog zakona mora da sadrži sljedeće podatke:
a) naziv prevoznika,
b) datum izdavanja vozne karte, odnosno datum zaključenja ugovora,
v) iznos prevoznine,
g) relaciju putovanja i
d) vrstu voza i razred vagona.

Član 9.

(1) Ugovor o prevozu iz člana 5. ovog zakona se može zaključiti sa licem koje je oboljelo ili za koje postoji sumnja da je oboljelo od neke zarazne bolesti samo ako su ispunjeni uslovi utvrđeni propisima koji regulišu ovu oblast.
(2) Ako se za vrijeme prevoza kod putnika pojave znaci neke od zaraznih bolesti iz stava 1. ovog člana, prevoznik je dužan da postupi po propisima koji regulišu ovu oblast i da putnika preveze do prvog mjesta u kome postoji mogućnost da mu se pruži potrebna zdravstvena pomoć.
(3) Prevoznik je obavezan da obezbijedi sve potrebne uslove da licima sa invaliditetom omogući lakše korišćenje usluga prevoza.

Član 10.

(1) Prevoznik nije dužan da primi na prevoz lice za koje se opravdano može pretpostaviti da će onemogućiti prevoznika u izvršenju njegovih obaveza prema drugim putnicima (lica koja remete javni red i mir i lica koja bi zbog bolesti ili iz drugih razloga uznemiravala ostale putnike u vozu).
(2) Prevoznik može, bez obaveze vraćanja prevoznine, isključiti iz prevoza putnika koji svojim ponašanjem uznemirava druge putnike ili koji se ne pridržava propisa o javnom redu i miru u vozovima za vrijeme putovanja.

Član 11.

(1) Putnik može odustati od ugovora o prevozu iz člana 5. ovog zakona prije nego što počne njegovo izvršenje.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, prevoznik može zadržati najviše 10% od iznosa prevoznine.
(3) Ako prevoz ne započne u vrijeme koje je određeno redom vožnje ili ugovorom o prevozu, putnik, odnosno naručilac prevoza može odustati od ugovora i zahtijevati da mu se vrati prevoznina u punom iznosu.

Član 12.

(1) Putnik može da, za vrijeme važenja vozne karte, prekida putovanje na usputnim stanicama.
(2) Prekid putovanja iz stava 1. ovog člana ovjerava na voznoj karti službeno lice stanice u kojoj je prekinuto putovanje.
(3) Putnik koji zbog prekida putovanja iz stava 1. ovog člana nije iskoristio voznu kartu na cijeloj relaciji, može da traži od prevoznika povrat srazmjernog dijela neiskorišćene prevoznine.
(4) Kod prekida putovanja i zahtjeva za povrat srazmjernog dijela neiskorišćene prevoznine, prevoznik može zadržati najviše 10% od dijela prevoznine koju je dužan da vrati.

Član 13.

(1) Putnik koji je zbog zakašnjenja voza, nedolaska voza ili smetnje u saobraćaju (prekid putovanja) spriječen da produži putovanje ima pravo da zahtijeva sljedeće:
a) da ga prevoznik, sa prtljagom, preveze do uputne stanice prvim sljedećim vozom ili ako prvi sljedeći voz ne saobraća prema istoj uputnoj stanici, obezbijedi prevoz na drugi način, bez naplate veće prevoznine,
b) da ga prevoznik, bez naknade, preveze sa prtljagom u polaznu stanicu prvim sljedećim vozom koji saobraća prema polaznoj stanici i da mu vrati prevozninu u punom iznosu i
v) da odustane od daljeg putovanja i od prevoznika zahtijeva povrat prevoznine za neiskorišćeni dio puta u punom iznosu.
(2) Prevoznik je dužan da, na zahtjev putnika, produži važnost voznoj karti iz člana 6. stav 1. ovog zakona, kao i da na istoj potvrdi ukidanje ili kašnjenje voza.

2. Od govornost prevoznika

Član 14.

(1) Prevoznik odgovara za štetu nastalu zbog smrti, tjelesne povrede, pretrpljene duševne boli ili oštećenja zdravlja putnika prouzrokovanih nezgodom u toku prevoza, odnosno dok se putnik nalazio u vozu ili dok je ulazio u voz ili izlazio iz voza, kao i za štetu nastalu zbog zakašnjenja voza ili prekida putovanja iz člana 13. ovog zakona.
(2) Prevoznik odgovara i za štetu koju putniku prouzrokuje službeno lice koje po nalogu prevoznika radi na izvršenju prevoza.

Član 15.

Prevoznik se potpuno ili djelimično oslobađa odgovornosti iz člana 14. ovog zakona u sljedećim slučajevima:
a) ako je nezgoda prouzrokovana okolnostima izvan prevoza, koje prevoznik nije mogao da izbjegne i čije posljedice nije mogao da spriječi ili otkloni i
b) ako je nezgoda nastala krivicom putnika ili radnjom koja nije u skladu sa uobičajenim ponašanjem putnika.

Član 16.

Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili povrede putnika prevoznik odgovara u skladu sa propisima koji regulišu ovu oblast.

Član 17.

Za štetu koja nastane zbog zakašnjenja voza ili prekida