Na osnovi člana 10. b. odjeljka 1. poglavljeV. Ustava Unsko-Sanskog Kantona, Skupština Unsko-Sanskog Kantona na prijedlog Vlade Unsko-Sanskog Kantona, na sjednici održanoj 24. 4. 1997. godine, donijela je

ZAKON

O SUDSKIM TAKSAMA

(Objavljeno u "Sl. novinama Unsko-sanskog Kantona", br. 3 od 24 aprila 1997)

I- OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom propisuje se način plaćanja sudskih taksa u postupku pred sudovima Unsko-Sanskog Kantona (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Postupci u kojima se plaća sudska taksa i visina takse za pojedine radnje utvrđuju se taksenom tarifom.

Član 3.

Takseni obveznik je lice po čijem prijedlogu ili u čijem interesu se preduzimaju radnje predviđene ovim Zakonom.
Za podneske i zapisnike koji zamjenjuju podneske, takseni obveznik je lice koje podnosi, odnosno lice po čijem se zahtjevu zapisnik sastavlja.
Za odluke suda prvog stepena takseni obveznik je tužilac odnosno predlagač, a za sudsko poravna nje-obje stranke ako se drugačije ne sporazumiju.
Ako za istu taksu postoje dva ili više obveznika, njihova obaveza je solidarna.

Član 4.

Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, taksena obveza nastaje:
1. za podneske - u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik - kada se zapisnik završi,
2. za sudske odluke - kada se objavljuju, a ako stranka nije prisutna objavljivanju ili ako odluka nije objavljena - kada se stranci ili njenom zastupniku uruči prepis odluke,
3. za sudska poravnanja - kad se zaključe,
4. za paušalnu taksu u početku stečaja odnosno redovne likvidacije - kad odluka o glavnoj diobi postane pravosnažna, a u postupku prinudnog poravnanja van stečaja - kad rješenje kojim se odobrava zaključeno poravnanje postaje pravosnažno,
5. za ostale radnje - kad se zatraži njihovo preduzimanje, odnosno kad sud počne postupanje.

Član 5.

Taksa se plaća u trenutku nastanka taksene obveze, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Član 6.

Za podneske u upravnim sporovima o zdravstvenim, penzijskim i invalidskim stvarima, o stvarima starateljstva, usvajanje i socijalne pomoći, sudska taksa se plaća samo ako tužba bude pravosnažna, odbijena ili odbačena.
Lakša za presudu u upravnom postupku plaća se samo kad sud odbije tužbu.
Taksena obveza iz stava 1. i 2. ovog člana nastaje u roku od 15 dana od dana prijema naloga za plaćanje takse.

Član 7.

Sudske takse plaćaju se u gotovom novcu ili u sudskim taksenim markama.
Sudske takse se plaćaju u gotovom novcu, ako je iznos takse veći od 50 DEM.
Sudske takse su prihod Kantona i uplaćuju se na uplatni račun Kantonalnog ministarstva pravosuđa i uprave Unsko-Sanskog Kantona kod nadležnog Zavoda za platni promet. Prihodi ostvareni od naplate "sudskih taksa biće isključivo korišteni za troškove opremanja i ostale materijalne troškove sudskih organa i organa tužilaštva, a prema planu utroška tih sredstava Vlade US Kantona.
Potvrda o uplati takse prilaže se uz podnesak za koji je taksa plaćena, a kad se podnosi potvrda o plaćenoj taksi za sudsku odluku, takseni obveznik je dužan naznačiti broj odluke za koju se taksa plaća.

Član 8.

Neplaćena ili nedovoljno plaćena taksa nije zapreka prijemu podneska, niti zadržava tok sudskog postupka.
Ako stranka zahtijeva, sud je dužan primiti neposredno od stranke i podneske koji nisu taksirani, ili su nedovoljno taksirani.
U slučaju iz stava 1. i 2. ovog člana taksa se naplaćuje na način predviđen u čl. 38. ovog Zakona.

Član 9.

Pravo na naplatu sudske takse zastarjeva u roku od dvije godine po isteku godine u kojoj je taksu trebalo platiti.

II- OSLOBAĐANjE OD PLAĆANjA TAKSE

Član 10.

Od plaćanja takse oslobođeni su:
1. Federacija, federalne jedinice i jedinice lokalne samouprave i njihovi organi,
2. radnici u postupku za ostvarivanje prava po osnovi radnog odnosa,
3. humanitarne organizacije,
4. građani slabog imovnog stanja,
5. strani državljani i strane države ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovima reciprociteta,
6. ratni vojni invalidi s procentom invalidnosti iznad 60%,
7. članovi porodica šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata.
Građanima slabog imovnog stanja u smislu stava 1. tač. 4. ovog člana smatra se lice koje se prema propisima Federacije, Kantona i jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji ima prebivalište, smatra licem slabog imovnog stanja.
Članom uže porodice u smislu člana 10. tačke 7. smatraju se maloljetna djeca i djeca do 27 godina koja se nalaze na redovnom školovanju, nezaposleni bračni drug i roditelji šehida, poginulog borca ili civilne žrtve rata.
U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, mišljenje daje Federalno ministarstvo pravde.

Član 11.

U postupku po prijedlogu za oslobađanje od plaćanja takse, uvjerenje o imovnom stanju može se uzeti u obzir samo ako od izdavanja uvjerenja, do podnošenja prijedloga za oslobađanje nije proteklo više od šest mjeseci.
Ako sudski postupak traje duže od dvije godine, lice oslobođeno od plaćanja takse dužno je da po isteku druge i svake dalje godine podnese novo uvjerenje o imovnom stanju.

Član 12.

Oslobađanje od plaćanja takse u parničnom postupku daje se primjenom odredaba Zakona o preuzimanju zakona o parničnom postupku ("Sl. list RBiH, br.2/92") - (u daljem tekstu: Zakona o parničnom postupku).
Pod uslovima propisanim Zakonom o parničnom postupku daje se oslobađanje od plaćanja takse i u vanparničnom, izvršnom, u krivičnom postupku po privatnoj tužbi, kao i u postupku u upravnim sporovima.

Član 13.

Oslobađanje od plaćanja takse u parničnom, vanparničnom i krivičnom postupku važi i u postupku izvršenja odluka donesenih u tim postupcima, ako se izvršenje predloži u roku od tri mjeseca od dana pravosnažno okončanog postupka.
Oslobađanje od plaćanja takse u vanparničnom i izvršnom postupku važi i u parničnom postupku koji nastane u roku i povodom vanparničnog ili izvršnog postupka.

Član 14.

Rješenje o oslobađanju od plaćanja od takse primjenjuje se od dana kad je sudu podnesen prijedlog za oslobađanje i važi za sve podneske i radnje za koje je pod odredbom čl. 4. i 5. ovog Zakona nastala taksena obaveza tog dana ili kasnije.
U slučajevima iz čl. 5. ovog Zakona oslobađanje od plaćanja takse obuhvata i podneske podnesene prije prijedloga za oslobađanje od plaćanja takse, ako je prijedlog podnesen prije isteka roka određenog za plaćanje.

Član 15.

Staralac odsutnog lica čije je boravište nepoznato, i staralac o imovini čiji je vlasnik nepoznat, kao i od suda postavljeni privremeni zastupnik stranke u postupku, nisu dužni da plaćaju taksu za lice koje zastupaju. Naplata ovih taksi vrši se iz imovine lica koje je zastupano.

Član 16.

Oslobađanje od plaćanja takse koristi samo licu kome je priznato oslobađanje.
Kad više lica zajednički predaju podnesak ili zajednički preduzmu radnje u postupku, a jedno ili više njih je oslobođeno od plaćanja takse, lice koje nije oslobođeno od plaćanja dužno je da plati taksu kao da nema oslobođenih lica osim u slučajevima formalnog suparničarstva iz čl. 196. st. 1. tač. 2. Zakona o parničnom postupku.

Član 17.

Ako u parničnom ili izvršnom postupku ili u krivičnom postupku po privatnoj tužbi stranka koja je oslobođena od plaćanja takse uspije u postupku, takse koje bi ona bila dužna da plati da nije bila oslobođena od plaćanja od takse platit će stranka koja ne uživa oslobađanje od plaćanja takse, i to u srazmjeri u kojoj je oslobođena stranka uspjela u postupku.
Ako stranke u postupku zaključe sudsko poravnanje, taksu za poravnanje koje bi imala da plati oslobođena stranka, platit će stranka koja nije u toj stvari oslobođena od plaćanja takse.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana u slučaju kad postoje uslovi iz čl. 177 st. 4. Zakona o parničnom postupku, sud može naplatiti taksu od stranke oslobođene od plaćanja takse, bez obzira na odredbu stava 1. ovog člana.

III- UTVRĐIVANjE VRIJEDNOSTI RADI NAPLATE TAKSE

1. Utvrđivanje vrijednosti u parničnom postupku

Član 18.

U parničnom postupku takse se plaćaju prema vrijednosti predmeta spora.
Vrijednost predmeta spora radi naplate takse (u daljem tekstu: taksena osnovica) utvrđuje se prema vrijednosti koju ima predmet spora u vrijeme podnošenja tužbe.

Član 19.

Ako s jednom tužbom obuhvati više zahtjeva protiv istog tuženog, bez obzira da li se svi zahtjevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, taksena obveza određuje se prema zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
U slučaju suparničarstva iz čl. 196. st. 1. tač. 2. Zakona o parničnom postupku, taksena osnovica određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Taksena osnovica u slučajevima iz čl. 188. st. 2. i čl. 197. st. 2. Zakona o parničnom postupku, određuje se prema zahtjevu čija je vrijednost veća.

Član 20.

U diobnim parnicama, kao taksena osnovica uzima se vrijednost onog dijela imovine koju tužilac traži da mu se izdvoji diobom iz zajedničke imovine.
Ako je predmet spora nasljedno pravo na cijeloj zaostavštini, kao taksena osnovica uzima se vrijednost čiste zaostavštine, a ako je predmet spora samo dio zaostavštine ili određena stvar iz zaostavštine, kao taksena