Na osnovu člana 23 Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Služ glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 1/00) Skupština Brčko Distrikt! vanrednoj sjednici održanoj 10. jula 2003. godine, usvaja

ZAKON

O SPREČAVANjU PRANjA NOVCA U BRČKO DlSTRIKTU BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. glasniku Brčko Distrikta", br. 14 od 08 avgusta 2003)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom se propisuju mjere i radnje u bankarskom, novčarskom i drugom poslovanju koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca na teritoriji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt).
1. Pranje novca i prednzimanje mjera

Član 2.

Pranje novca, u smislu ovog zakona, smatra se:
1) Konverzija ili transferi imovine koji potiču od kriminalnih radnji ili učestvovanja u kriminalnim aktivnostima radi prikrivanja ili utaje nelegalnog porijekla takve imovine ili pomaganja osobi koja je uključena u vršenje aktivnosti kojima se izbjegava zakonska posljedica navedenih kriminalnih radnji;
2) Prikrivanje ili utaja prave prirode imovine, izvora lokacije, raspodjele, kretanja, vlasništva imovine ili veze s njom kada postoji spoznaja da ta imovina potiče od kriminalne aktivnosti;
3) Sticanje, posjedovanje ili upotreba imovine ako, u vrijeme njenog primanja, postoji saznanje da je takva imovina proistekla iz čina kriminalne radnje;
4) Sudjelovanje i udruživanje, radi izvršenja ili pokušaja izvršenja, odnosno pomaganje, olakšavanje i savjetovanje u izvršavanju bilo koje radnje iz tački 1, 2, 3, i 6 ovog člana;
5) Saznanje, namjera ili cilj potreban kao element u izvršavanju aktivnosti iz tački 1, 2, 3, 4 i 6 ovog člana, koje se mogu izvući iz objektivnih činjenica i okolnosti koje upućuju na njih;
6) Prikrivanje nezakonito stečene imovine ili kapitala stečenog pri vlasničkoj transformaciji (privatizaciji društvenog ili državnog kapitala).

Član 3.

Imovinom u smislu ovog zakona smatraju se pokretne i nepokretne stvari, prava i novac (domaća i strana valuta), vrijednosni papiri i druga sredstva plaćanja, te pravno valjani dokumenti na osnovu kojih se utvrđuje pravo vlasništva i druga prava.

Član 4.

Radnje za otkrivanje i sprečavanje pranja novca, u smislu ovog zakona, preduzimaju se pri slijedećim transakcijama:
1) ulaganju novca,
2) preuzimanju, zamjeni, raspodjeli i distribuciji novca,
3) sklapanju pravnih poslova kojim se stiče imovina;
4) ostalim oblicima raspolaganja novcem i drugom imovinom što može poslužiti za pranje novca.
Transakcije u smislu ovog zakona su radnje i postupci utvrđeni u tačkama od 1 do 4 stava 1 ovog člana.
2. Obveznici provedbe mjera

Član 5.

1) Pravne osobe i odgovorne osobe u pravnim osobama, te fizičke osobe koje su obavezne preduzimati mjere i radnje radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca u skladu sa ovim zakonom (u daljem tekstu: obveznici) jesu:
- banke kao što su prema definiciji u Zakonu o bankama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: banke), štedionice i štednokreditne zadruge;
- investicijski fondovi i društva i druge finansijske institucije;
- agencija za privatizaciju;
- osiguravajuća društva;
- berze i druge finansijske institucije ovlaštene za obavljanje poslova u vezi s vrijednosnim papirima;
- mjenjačnice;
- zalagaonice;
- kockarnice, automat-klubovi, organizatori igara na sreću, prigodnih robnonovčanih lutrija, tombola i drugih igara na sreću.
2) Obveznicima, u smislu ovog zakona, smatraju se i druge pravne osobe, trgovci, obrtnici i fizičke osobe ako obavljaju djelatnost u vezi s poslovima primanja novčanih depozita, prodaje i kupovine dugovanja i potraživanja, upravljanja imovinom za treće osobe, izdavanja platnih kartica, poslovanja tim karticama, lizinga, organizacije putovanja, prometa nekretninama, umjetninama, antikvitetima i drugim predmetima veće vrijednosti, te poslovima obrade plemenitih kovina, dragulja i njihovog prometa.

II. MJERE, POSTUPCI I RADNjE KOJE PREDUZIMAJU OBVEZNICI RADI OTKRIVANjA PRANjA NOVCA

1. Identifikacija stranke

Član 6.

Obveznici utvrđuju identitet stranke prilikom otvaranja svih vrsta bankovnih računa i drugih oblika uspostavljanja saradnje sa strankom.
Obveznici utvrđuju identitet stranke prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovim novcem, stranom valutom, vrijednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima čija je vrijednost transakcije 30.000 konvertibilnih maraka (KM) ili veća.
Identitet stranke obveznici utvrđuju i prilikom obavljanja povezanih transakcija čiji ukupan iznos prelazi vrijednost utvrđenu u stavu 2 ovog člana.
Pored utvrđivanja identiteta u slučajevima iz stavova 2 i 3 ovog člana, stranku treba identificirati i prilikom svih drugih gotovinskih i negotovinskih transakcija ako postoji sumnja da se radi o pranju novca.

Član 7.

Identifikacija stranke nije potrebna kada se obavljaju:
1) Transakcije među bankama, štedionicama i štednokreditnim zadrugama, osiguravajućim društvima i organizacijama koje obavljaju platni promet;
2) Transakcije među bankama i mjenjačnicama koje se odnose na otkup strane gotovine i stranih čekova ili na preuzimanje stranih čekova na realizaciju;
3) Transakcije među bankama koje se odnose na prijenos gotovine ili čekova preko granice Bosne i Hercegovine ako banka ima za takav prijenos dozvolu nadležne finansijske institucije;
4) Transakcije u bankama, štedionicama i štednokreditnim zadrugama ili organizacijama koje obavljaju platni promet i kada se transakcije odnose na dizanje gotovine putem čeka sa tekućih računa domaćih pravnih i fizičkih osoba i kada ček potiče od prodaje robe ili usluga stranim pravnim osobama ili stranim samostalnim preduzetnicima ili obrtnicima;
5) Transakcije u bankama, štedionicama i štednokreditnim zadrugama ili i kada se transakcije odnose na dizanje gotovine sa tekućih računa domaćih pravnih i fizičkih osoba čekom u svrhu pologa na štedni račun te iste stranke ili u korist iste stranke, ili radi kupovine deviza povezane sa istovremenim pologom na devizni račun, odnosno na devizni štedni račun iste stranke;
6) Transakcije podizanja gotovog novca sa tekućih računa i žiroračuna građana, kao i štednih knjižica i računa građana.

Član 8.

Obveznik utvrđuje identitet fizičke osobe koja traži transakciju uvidom u lične isprave (ličnu kartu, putnu ili drugu javnu ispravu).
Ako obveznik obavlja transakciju za pravnu osobu, on utvrđuje identitet osobe koja za pravnu osobu traži transkaciju u skladu sa stavom 1 ovog člana te naziv, sjedište i matični broj pravne osobe koja traži transakciju.
Ako obveznik utvrđuje identitet stranca, on uzima lične podatke iz njegovog pasoša ili drugih javnih isprava.
Obveznik prilikom transakcije iz člana 4 tački 2, 3 i 4 ovog zakona mora zahtijevati od stranke izjavu o tome traži li transakciju u svoje ime ili u svojstvu opunomoćenika.
Obveznik mora od stranke tražiti punomoć ako stranka zahtijeva transakciju u svojstvu opunomoćenika.
Za transakcije iz člana 4 tački 2, 3 i 4 ovog zakona, identitet stranke se utvđuje u skladu s članom 6 stav 3 ovog zakona.

III. ORGANIZACIJA POSLOVA NA SPREČAVANjU PRANjA NOVCA I POSTUPAK U VEZI SA OBAVIJESTI O TRANSAKCIJI

Član 9.

Upravni i stručni poslovi na sprečavanju pranja novca obavljaju se u Poreznoj upravi Distrikta (u daljem tekstu: Porezna uprava).

1. Prikupljanje podataka o transakcijama

Član 10.

Obveznik mora u slučaju iz člana 6 stavova 2, 3 i 4 ovog zakona prikupiti podatke o transakciji. Podaci o transkaciji koje treba prikupiti jesu:
- naziv, registrovani ured i matični broj pravne osobe te ime, adresa i jedinstveni matični broj građanina - fizičke osobe koja je u transakciji;
- svrha transakcije,
- datum i vrijeme transakcije,
- iznos transakcije,
- način obavljanja transkacije i valuta u kojoj se transakcija obavlja. Stranka može sama za transakcije navedene u članu 6 stavovi 2, 3 i 4 ovog zakona popuniti izjavu i dati obvezniku sve podatke o kojima on po ovom zakonu mora obavijestiti Poreznu upravu.
Ako se transakcija odvija na osnovu ugovora, onda se pri svakoj pojedinačnoj transakciji evidentira iznos na koji se odnosi transakcija, te način izvođenja transakcije.
Prilikom polaganja u dnevno-noćni trezor, obveznik će izvršiti identifikaciju stranke.

Član 11.

Ako obveznik posumnja u istinitost podataka, može od stranke zahtijevati i njenu pismenu izjavu.
Obveznik će odbiti transakciju iz člana 6 stavovi 2, 3 i 4 ovog zakona ako ne utvrdi podatke iz članova 8 i 10 ovog zakona ili osoba u svojstvu opunomoćenika ne pruži valjanu punomoć.

2. Obavještavanje Porezne uprave i dostava podataka u slučaju sumnje na pranje novca

Član 12.

Obveznici moraju obavještavati Poreznu upravu o svim transakcijama iz člana 6 stavovi 2, 3 i 4 ovog zakona na način i u rokovima predviđenim ovim zakonom i na njemu utemeljenim propisima dostavljajući joj podatke iz članova 8 i 10 ovog zakona.
Obveznici moraju obavještavati Poreznu upravu i o transakcijama koje odbiju obaviti u skladu s članom 11 ovog zakona. U tom slučaju uz obavijest moraju dostaviti i podatke koje prikupe u vezi s takvim transakcijama.
Obveznici moraju putem telefona, telefaksa ili na drugi primjeren način obavještavati Poreznu upravu prema stavu 1 ovog člana prije nego što obave transakcije, te naznačiti rok kada će ih obaviti. Ako obavijest ne daju pismeno,